Ako ste prilikom putovanja ušli u neki talijanski restoran, velika je mogućnost da jelo koje ste naručili zapravo nema veze s Italijom. Umjesto toga, vjerojatno je spadalo u kulinarsku kategoriju poznatu kao "talijansko-američka kuhinja". Kada posjećuju talijanske restorane u Sjedinjenim Državama, ovi se talijanski kuhari slažu da određene stavke jelovnika ili nisu ni blizu onome što bi trebali biti, ili uopće ne postoje u Italiji. Ovih sedam jela služe kao vrhunski primjeri, piše Huffpost.
Fettuccine Alfredo: "Za Talijana, fettuccine Alfredo je veliko ne u knjizi pravila!" rekao je Jacopo Falleni, vlasnik Nonne u Westlake Villageu u Kaliforniji. “U Italiji su jela od tjestenine usmjerena na to da budu jednostavna i da svaki sastojak zablista. Ali Alfredo je pun vrhnja i maslaca, što je preteško. Stvarno nedostaje ono što je zaista talijanska tjestenina, a to je jednostavnost i elegancija. Uz to, oni stave i piletinu, što je kao da stavite kečap na rižoto..", kaže.
Marinara umak: Iako je marinara umak stavka koju možete pronaći u Italiji, kuhari upozoravaju da talijanska verzija marinare nema mnogo sličnosti s onom američkim. “Smatram se kuharom otvorenog uma, ali kad izađem van, ne mogu podnijeti naručiti američki marinara umak ili ga čak napraviti kod kuće, jer obično postoji jedinstvena slatkoća s okusima lažnog origana i češnjaka, “, priznao je Giuseppe Gentile, izvršni kuhar L’Antica Pizzeria da Michele u Napulju.
Pizze s neobičnim dodacima: "Neke pizze postale su previše, stoga preporučujem da se držite jednostavnih sastojaka”, rekao je Giuseppe Gaeta, izvršni kuhar u Ciprianiju u Las Vegasu. Specifičan dodatak za pizzu koji talijanski kuhari ne vole je ananas. "Ananas ne ide na pizzu. To je voće koje se ne slaže s talijanskim okusima. Prejak je i finiš će prekriti većinu delikatnih okusa ostalih sastojaka,” rekao je Matteo Venini, glavni kuhar i suvlasnik pizzerije Stellina u Washingtonu, D.C. On nije u potpunosti protiv voća na pizzi; Venini kaže da u Stellini poslužuju pizze sa smokvama ili kruškama, koje imaju uravnoteženiji profil okusa, ali ne i ananas. "Ne bih naručio ananas na pizzi u drugom restoranu iz istih razloga kao gore — presladak je i nadjačava druge okuse", dodaje.
Špageti i mesne okruglice: "Amerikanizirano talijansko jelo kojeg bih se klonio su špageti s mesnim okruglicama. U Italiji se mesne okruglice ili "polpette" obično poslužuju same, možda s kruhom ili prilogom salate, ali nikad sa špagetima. Kombinacija je izrazito američka, zadovoljava želju za obilnim obrocima punim proteina. Iako je popularan i može biti utješan, to je nešto što ne bih skuhao ili naručio jer mu nedostaje autentičnost i ravnoteža okusa koji predstavljaju tradicionalnu talijansku kuhinju", rekao je Fabio Viviani, kuhar i ugostitelj.
Tjestenina s pohanom piletinom: Prema talijanskim kuharima, "talijanski" restorani koji su amerikanizirani, jako vole stavljati piletinu na mjesta gdje joj nije mjesto. Na primjer, nikada nećete naći piletinu i parmezan u restoranu u Italiji; to je amerikanizirana verzija "Parmigiana di melanzane", ili parmezana od patlidžana. Talijansko-američki restorani također vole "dodati piletinu jelu s tjesteninom koje već ima mnogo komponenti", rekao je Stefano Carniato, kuhar i vlasnik restorana Piola u Miamiju. Objasnio je da je "Talijanima dovoljno nekoliko svježih, lokalnih namirnica." "Pasta al pomodoro sa svježim bosiljkom i rajčicom je vrhunska i ne treba joj ništa drugo. Manje je uvijek više”, dodao je.
Kruh sa češnjakom: Talijanski kruh prepečen u pećnici nakon što je premazan maslacem, češnjakom i začinskim biljem glavna je namirnica talijansko-američke kuhinje. Ali Gennaro Contaldo, proslavljeni londonski kuhar i autor kuharica najpoznatiji po mentorstvu Jamieja Olivera tijekom njegova talijanskog kuharskog obrazovanja, kaže da "kruh sa češnjakom nema apsolutno nikakve veze s delikatnom bruschettom, koja se u Italiji radi na način da se na kriške pečenog, rustikalnog kruha, pokapa ekstra djevičansko maslinovo ulje i zatim ga se lagano protrlja češnjakom.
'Talijanski dressing: Maria Liberati, autorica knjige "Osnovna umjetnost talijanskog kuhanja", inzistira na tome da ovi preljevi u bocama s origanom nimalo ne podsjećaju na preljeve koji se tradicionalno poslužuju na talijanskim salatama. "U Italiji se preljev za salate obično sastoji od ekstra djevičanskog maslinovog ulja i vina ili balzamičnog octa”, rekla je.