Veza izmeđi hrane i religije duboko je utkana u kršćansku tradiciju, a ta činjenica posebno je vidljiva među raznovrsnim uskrsnim delicijama kojima je svaka zemlja dala svoj specifičan obol. Ova gastro priča stoga nas vodi na Britansko otočje, mjesto nastanka 'hot cross buns' koji zauzimaju posebno mjesto u kulinarskoj riznici najvećeg kršćanskog blagdana. U doslovnom prijevodu 'hot cross buns' su 'vruća peciva sa znakom križa'.
Zapravo je riječ o okruglom pecivu od blago zaslađenog dizanog tijesta spravljenog od brašna, mlijeka, šećera, maslaca, jaja, s crnim ribizlima ili grožđicama te začinima poput kardamona, cimeta, pimenta, klinčića i muškatnog oraščića. Peciva se ukrašavaju prepoznatljivim znakom križa (može biti načinjen od tankih traka tijesta ili bijele glazure koja se nanosi na glatku površinu peciva, ili se prije pečenja nožem načine udubine), a tradicionalno se pripremaju i jedu na Veliki petak.
Porijeklo 'hot cross buns' obavijeno je tajnom. Iako vrijeme njihova nastanka nije u potpunosti poznato, ono što se sigurno zna jest da su nastali u Engleskoj. Pripremali su se kao danak Eostri, saksonskoj božici proljeća i zore prema kojoj je Uskrs u engleskom jeziku kasnije i dobio ime (Easter).
Vratimo li se dalje u prošlost, postoje podaci da su stari Egipćani u čast božice mjeseca pripremali male okrugle kolače na kojima je bio načinjen znak volovskih rogova. Stari Grci pripremali su od brašna i meda mali okrugli ceremonijalni kolač u obliku polumjeseca koji su prinosili bogovima, a i Rimljani su baštinili sličan običaj. O tome svjedoče arheološki dokazi iz Herkulana na jugozapadu današnje Italije gdje su pod pepelom lave pronađene očuvane dvije štruce, svaka sa znakom križa.
U početku križ kod keltskih peciva nije bio referenca na kršćanstvo jer je to i drevni keltski simbol, a točka gdje se sijeku dvije linije predstavljala je mjesto gdje se križaju zemlja i nebo tj. ljudsko i božansko. Unatoč poganskim korijenima, preteča ovog peciva postala je bitnim dijelom engleskoga katoličanstva zahvaljujući svećenicima koji su ih pripremali s dodatkom suhog voća i obilježavali ih znakom križa.
Veliku raširenost peciva su doživjela početkom vladavine dinastije Tudor, ali dolaskom protestantizma gotovo su bila zabranjena. Represivnu politiku ublažila je kraljica Elizabeta I dekretom iz 1562. godine, dozvolivši pekarima da peciva pripremaju i prodaju samo tijekom posebnih prilika i blagdana poput Božića i Uskrsa. Inače do 18. stoljeća 'hot cross buns' nazivala su se 'good friday buns' ili peciva Velikog petka, jer su se pripremala na taj dan. Tridesetih godina osamnaestog stoljeća ova su se peciva počela prodavati na ulicama što je tradicija koja je bila itekako živa do prije nekih osamdesetak godina.
Iako su se nekoć jeli tijekom cijele korizme, 'hot cross buns' tradicionalno se najviše poslužuju za doručak na Veliki petak. Danas su ova mala peciva dostupna u pekarnicama ne samo za blagdane nego cijele godine, a tradicionalan recept dobio je inačice, npr. s karamelom, jabukama pa čak i čokoladom. Ipak, autentični 'hot cross buns' imaju primat, a jedu se bilo prepečeni ili hladni s maslacem, medom, džemovima i to cijele godine.
Uz 'hot cross buns' vezano je mnoštvo praznovjerja. Naime, bilo je uvriježeno vjerovanje da se ova peciva, ako se svi sastojci dobro pomiješaju i peku na Veliki petak, ne mogu pokvariti ni upljesniviti te da traju cijelu godinu. Znak križa načinjen od tankih traka tijesta navodno pomaže tijestu da se bolje napuhne. Nekoć su se 'hot cross buns' stavljali u hrpe kukuruza kako bi se zaštitio od štakora, miševa i žižaka, a stara su se peciva, fino samljevena i pomiješana s vodom, ponekad koristila i kao lijek. Vjerovalo se da čuvanje peciva u domu štiti kuću od požara, a mornari su ih nosili na putovanja kako bi spriječili brodolome. Neki pak smatraju da se 'hot cross buns' trebaju pripremati jedno po jedno, a prije nego će se jesti, zbog znaka križa ih treba poljubiti. Englezi vjeruju da, obješeno u kući na Veliki petak, ovo pecivo štiti od nesreće u predstojećoj godini, pa ovaj prizor ni danas nije rijetkost.
Jedna od najpoznatijih tradicija koja se vezuje uz 'hot cross buns' živi i danas u londonskom pubu 'The Widow’s Son' (Udovičin sin) u četvrti Bromley-by-Bow gdje se svake godine na Veliki petak održava poseban ritual znan kao 'Hot Cross Bun Ceremony'. Prema predaji, udovica koja je početkom 19. stoljeća živjela na mjestu puba, za Uskrs je očekivala povratak svoga sina mornara za kojega je na Veliki petak u kući objesila 'hot cross bun'. Sin se igrom okrutne sudbine nije vratio, ali neobeshrabrena je udovica ipak ostavila pecivo dodajući svake godine po jedno.
Po otvaranja puba, vlasnici su nastavili tradiciju pa se tako danas u ovom prostoru iznad bara može vidjeti velika mreža prepuna 'hot cross buns' kojoj na svaki Veliki petak mornar dodaje po jedno pecivo. Peku se posebno za tu priliku, a uz znak križa, pecivo se obilježi i godinom kada je ostavljeno.
Uz brojne 'čudotvorne moći' vjeruje se da ako se podijeli, 'hot cross bun' može osigurati i učvrstiti prijateljstvo tijekom cijele godine. Stoga se često dijeli s prijateljima i dragim ljudima te se ritualno izgovara slavna fraza: 'Half for you and half for me, between us two shall goodwill be' (Pola tebi i pola meni, nek’ zla međ’ nama nikad ne bi). Uz priloženi recept za 'hot cross buns', ovogodišnja će blagdska trpeza zasigurno biti bogatija, a uz to što dobra hrana poslovično spaja ljude, slavno će pecivo otočkog kraljevstva, uz ugodu nepcu, ako je vjerovati predaji, donijeti i sreću u nadolazećoj godini.