Kakav je to kolač koji zovu sirnica, a u njegovoj izradi nema ni traga siru? Pinca, sirnica, kolomba ili njezina minijaturna inačica titola kolači su koji će se naći ne samo na svakom uskrsnom stolu nego i u košarici s hranom koja se nosi u crkvu na blagoslov.
Ovisno o kraju iz kojeg dolazi, ta neodoljiva uskrsna slastica sa sobom donosi i dio tradicije, recepture koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Slatka pogača s križem preko gornje strane – simboličnim podsjećanjem na Kristovo razapinjanje – aromatizirana je grožđicama, rumom, koricom limuna ili naranče te ružinom vodicom.
Titola za najmlađe
Kolač je to koji se s ljubavlju priprema, ali podjednako tako i dijeli. Načeti ga treba u trenutku kada su svi ukućani i gosti za stolom, a njegovi se komadi dijele kako tko odlazi. Upravo zbog toga peče se više komada pince ili jedna veća kako bi se svaki gost iz kuće domaćina otputio s komadom kolača.
Djeci se, nalažu običaji u Istri i na Kvarneru te na nekim otocima, priprema poseban kolač – samo njihova pinca, u obliku lutke. Glavu joj čini tvrdo kuhano jaje, a tijelo tijesto formirano od pletenog tijesta.
U Slavoniji pinca nije zaživjela kao uskrsni kolač, no zato ju je dostojno zamijenila maslenica, kolač od dizanog tijesta premazanog svinjskom mašću i obilno nadjeven makom, orasima ili kakaom. Zbog raskošnih količina masti kora te slastice zamamno sjaji.
Kuglof kao inačica kolača s obale uvriježen je u Zagrebu i okolici. Osnova mu je dizano tijesto s maslacem, jajima i šećerom. Osim već uobičajenih dodataka grožđica i suhog voća, najzavodljiviji je kod njega upravo neodoljiv oblik koji se vezuje uz francusku pokrajinu Alsace gdje se održava i festival kuglofa. Lagano, prozračno tijesto s maslacem i jajima peče se u kalupu izbrazdanih stijenki s rupom u sredini.
Nekada su kalupi bili od gline, kasnije metalni, a u imućnijim kućama bakreni. Ako ste među onima koji su spremni zasukati rukave i pripremiti pincu, savjet valja potražiti kod profesionalaca.
Odgovor ima Petra Jelenić, a za nju zaista vrijedi uzrečica “nomen est omen”.
Petra, majstorica slastičarstva i vlasnica prvog zagrebačkog pastry shopa priznaje da pinca nije na njezinu repertoaru, no kako za tu esenciju kreativnosti nema nemogućeg i neizvedivog, istjerala je mak na konac i za čitatelje Večernjaka ispekla slatke i rumene kruščiće te podijelila recept.
Istjerala mak na konac
Za dvije veće pince potrebno je: 500 g brašna za dizana tijesta, 25 g kvasca, 110 g šećera, 100 g maslaca, 10 g soli, 4 jaja, pola mahune vanilije, 2 velike žlice ruma, 2 velike žlice maraskina, 2 velike žlice likera od ruže, mlakog mlijeka po potrebi (oko 200 ml).
Pripremite je tako da u malo mlakog mlijeka razmutite kvasac, dodajte prstohvat šećera i brašna te umutite smjesu gustoće kao za palačinke. Smjesu pokrijte krpom i stavite da se diže. U uzašli kvasac dodajte četvrtinu svih sastojaka te ih dobro izradite.
Ponovno pospite brašnom, pokrijte i ostavite da se diže. Treće dizanje vrijeme je da u smjesu dodate sve preostale sastojke i umijesite tijesto. Kad ga izradite toliko da se odvaja od posude, pospite ga brašnom i ušuškajte u krpicu neka se još jednom digne.
Tek tada podijelite tijesto u dvije jednake količine, formirajte kugle, složite na lim za pečenje obložen papirom, premažite uljem i još jednom ostavite. Kad narastu za trećinu, premažite ih razmućenim jajem i pecite na 180 °C 25 do 35 minuta. Ako prebrzo tamne pokrijte ih papirom za pečenje ili folijom.
>>Nabava uskrsne košarice - ovo su cijene na gradskim tržnicama
