Turisti se čude: Vi jedete sendviče od morskog psa?

– Šešula, što je šešula? Nasmije se vlasnica pa umjesto da odgovori, jurne u magazin potražiti taj alat.

U Šibeniku smo, na molu u kvartu Dolac, najstarijem u gradu. Kuća u kojoj je njezina mala konoba, starija je od 500 godina. Eto nje, iz magazina, s dvije drvene... Šešule.

– Jedna je za vadit brašno, a druga za “pajat” more, odnosno vadit more iz broda – pokazuje na drvene, stare šešule. Na mjestu smo za koje turisti nisu znali do prije pet godina kada je otvorena gradska plaža Banj. Tuda su rijetko prolazili. A domaći? Oni su dolazili često...

– Eto, koncert Miše Kovača, prošlo ljeto za dan grada, odvijao se upravo tu na molu. Bilo svita da ne viruješ, možda sedam, osam tisuća ljudi. I veli Mišo: ‘Daj mi sendvič iz Šešule za pojist’. Što ćemo, bili su i sendvič od pancete, trebalo mu je snage, i voda na stageu za tri minute – govori vlasnica. Na meniju i – sendviči od morskog psa.

– Bili smo, ako se ne varam, prvi riblji fast food u Hrvatskoj, kada samo otvorili prije deset godina. Suprug Đorđe i ja mislili smo “pa zašto ne bi ribu stavili u pecivo, pa ne mora unutra biti hamburger”. I tako smo počeli, sad smo narasli... – ponosna je.

 Nestaje u kuhinji, a kći Ena donosi tanjure. Na jednom – morski pas s blitvom i krumpirom (50 kuna), a na drugom girice (20 kuna).

– Girice samo ovdje kod nas možeš pojesti! Lovi ih mrežom svaku noć ribar Slogan, baš tu ispred mola, možda stotinu metara od naše terase – ponosni su. Okus odličan, baš onako, jednostavan. Nema tu velike pompe, sjediš na drvenim klupama, tik do mora, i jedeš ribu koja pliva, eto tu, ispred tebe u zaljevu. I za mali novac – 20 kuna za girice nije puno.

– Morski pas nam je top proizvod! Ma stranci se začude, pa dođu, pa se nećkaju, hoće-neće. Pa pitaju: “Zar se morski pas stvarno jede?” Poslije se i vrate.Vino je domaće, faust i debit, sedam kuna decilitar. 

– Od šibenskih vinarija nećemo odustati! Naši su... – smiju se.Za one zahtjevnije najskuplja butelja je 150 kuna. Nije u rangu top restorana, ali takvih, osim Pelegrinija, u Šibeniku ni nema. Za turista u prolazu i doživljaj i super mjesto. Pa jede tu i Mišo.