Kapetanska kapa, papige, mornarska majica. Traži oko mosta, bile su upute Zadrana. Dođem do zadarskog mosta, onog koji se samo jednom podigao, i nikad više, jer je iskliznuo iz klizišta, i prvo što vidim – Ivan Lasan. Srest će ga svatko tko se prošeće Zadrom. No, umjesto mornarske majice, na njemu danas admiralska košulja.
– Top Gun. Takvu je nosio Tom Cruise. Imam i bijele hlače, bijeli remen... Ali, to je doma, prevruće je sad za bijelo odijelo – priča.
Sjedimo na njegovoj crvenoj turističkoj podmornici, na bijelim kožnim foteljama, a priča ide. Još smo na košulji. I dok je Cruise u filmu bio poručnik, imao najniži čin, Lasan vadi novčanik, te iz njega posjetnicu. Piše: “Admiral Picologije”, pa ispod “Ivan Lasan”.
Za žene besplatno
To je titula koju nećete pronaći na Googleu. Admiral Picologije...
– Zafrkant sam, poznat sam po tome. Čitaj dalje – kaže mi Lasan pa nestrpljivo čeka.
Čitam ja, broj mobitela, mail adresa, pa dalje “Izleti Kornati – Telašćica – Plitvice – Krka”, “Rent a boat”, “Vožnja turističkom podmornicom”, “Apartmani” i... Tu stanem, pa pročitam naglas, ono što na posjetnici piše na samom dnu, malim slovima:
– Swinger Party!
Briljantno. Na posjetnici. Pa to nitko nema. Smije se i Lasan. Tu me čekao.
– Imam brod, svoj privatni, na koji sam iz šale napisao “Swing party”. I došao mi jedan dan neki čovjek, i pita “Čuj, ja sam zainteresiran, koliko to košta?”. I kažem ja: “Za muške 100 eura, žene besplatno, a parovi 500 kuna.” Vidim ja – on se zainteresirao. Smijem se u sebi pa ga pustim. “I, ukrcavaš se?” Kaže čovjek: “Apsolutno!” – prisjeća se Lasan.
Turisti prolaze mostom, šeću gore–dolje, a samo metar–dva dalje, priča o kovanju planova za razuzdanu zabavu se nastavlja.
– I pita on mene: “O.K., koliko nas ima, tko još dolazi?” A ja mu odgovorim: “Stari, zasad smo samo ti i ja!”. Prvo je skočio u zrak, a onda je shvatio šalu. Rijetki se, još, u današnje doba šale. Svi su ozbiljni, svi su u problemima. Ma, ima svatko od nas neki problem, imam i ja! Ali razmišljajmo veselo, pozitivno. Pa kamo bismo došli da se samo žalimo? Kad sam loše volje, ja ostanem kod kuće. U četiri zida, ne želim ni na koga prenositi tu energiju – smije se dok mu drhti mornarski brk.
– Čuj, nisam uvijek bio mornar. Rodio sam se u Ogulinu, studirao u Zagrebu, a onda otišao 27 godina raditi u Švedsku, gdje sam bio menadžer Electroluxa. Pa još dvije godine u Poljsku. Na kraju, evo me tu, u Zadru već 16 godina.
Turiste privlači papigama; ima dvije are – Zeusa i Tonku, amazonku Zvonku, i kakadua Pahuljicu.
– Papige govore. Pahuljica je strašno nježan, zato se tako zove. Are su naše, iz Hrvatske, iz Križevaca. Kakadu je potomak s Brijuna. A amazonka Zvonka dobila je ime jer stalno proizvodi zvuk parlafona. Sjajne su. Uzeo sam ih kao kućne ljubimce, ali najviše zbog turista, da kod gostiju izazovem pozitivnu emociju.
Idu li s vama i na brod?
– Ne, vjetar im smeta. Ma ja sam čovjek koji će prvi uskočiti u pomoć. Eto, nedavno se kod Kukljice jedna žena našla u moru. I nije mogla izaći, sjeo sam u brod, uspio je izvući te odmah zvao doktore. Njezin suprug, sav u šoku, nudio mi novac. Odbio sam ga isti čas, ali kad su doktori pustili gospođu kući, e onda smo svi troje otišli zajedno na pivo! Ma dođu gosti, vidim gledaju podmornicu, a nemaju love, a ja kažem “Ajde, upadajte!” Nije sve u novcu...
Čut ćeš još za Lasana!
Pričamo o turizmu.
– Bio sam prije 30 godina na Havajima. U Honoluluu. I dođem ja doma, pitaju me: “Kako je tamo? Je l’ raj?’ A lijepo je, kažem ja njima, ali naša je država deset puta Havaji! Samo što mi to ne znamo cijeniti, nama je draži tuđi kamen, tuđi otok, priroda, park... Tu se moramo okrenuti sebi. Što nas briga što ima Talijan na svojoj obali, ili Španjolac. Pa čovječe, nećemo njih kopirati, kad oni dolaze k nama! Pazi, mi hoćemo njima nuditi ono što imaju kod sebe, a dolazi u Hrvatsku. Pa kamo ćemo doći? Sve ćemo iskopirati, pa će tražiti negdje drugdje. Ostanimo svoji! – poentira Admiral.
Tu se zamisli, pa kaže:
– Gledam turiste koji prolaze. Iz dana u dan, iz godine u godinu. Englez troši 150 funti dnevno (poslije će mi i mladi Englezi iz Newcastlea to potvrditi, oni su na 100 funti dnevno, nap. a.). Nijemac troši možda 20 eura. A ja razmišljam, kako uzeti novac ovim “klik–klik turistima”, koji samo dođu, snimaju i odu. I tu imam ideju.
Swing–partyji, pitam ga u šali? Oni će ih snimati?
– Ma kakvi... Pusti sad za......... Sad pričamo ozbiljno.
Pa koju ideju? To je svuda problem; turisti siđu s kruzera, prošeću i – odu. Koja je tajna? Mnogi bismo je čuli. – Pričekaj još malo... Kažu da ne možeš izmisliti toplu vodu, ali kad razradim sve do kraja, čut ćeš ti još za Lasana. Tog se još nitko nije sjetio...
