Hrvatsku stranci ne posjećuju samo kao turisti već i ulažu u nju jer svjesni su potencijala koji se skriva iza prekrasne prirode. Primjer za to jest restoran Fig na otoku Hvaru, koji je donio nešto novo, a samim time ponudio zdravu konkurenciju, što se uvijek pozdravlja. Svjesni da u stranoj zemlji ipak ne mogu sami doći do željenih rezultata, okružili su se zaposlenicima kojima vjeruju, a upoznali su ih kroz razgovore za posao ili su dobili provjerene preporuke.
Nešto potpuno novo
U tu skupinu spada i 27-godišnji Zagrepčanin Stipe Ćurić, kojeg je život odveo u potpuno drugom smjeru od onoga što je mislio kad je završavao tehničku srednju školu i upisivao Komunikologiju i Sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Poslodavac je inzistirao na tome da gostima u restoranu posvetimo više pažnje i razgovaramo s njima. To mi je odlično, govori Stipe Ćurić (27).
- Zarađivao sam konobareći, prošao trgovačke centre, lokalne kafiće, slastičarne... ali prvi put sam u turističkom sustavu. Trenutno radim u restoranu Fig na otoku Hvaru. Konobar sam, ali mi se smiješi promaknuće u voditelja osoblja. Stvarno sam sretan što sam završio na ovakvom mjestu jer mi se jako sviđa način rada. Opuštena je atmosfera, čak nema ni radne uniforme, nema ni cjepidlačenja oko sitnica. Stranci su vlasnici, jelovnik je međunarodni pa umjesto standardne ponude ovdje se može naći jela poput curryja, burrita, svinjetine na meksički način, engleski tip doručka... I gosti su uglavnom s engleskog govornog područja, tako da je ciljana publika pogođena. Vrlo su opušteni i lako ih je uslužiti - prepričava Stipe.
Naravno, poznavanje engleskog jezika neophodno je za takav posao i uz njega se lakše može doprijeti do samog gosta o kojima Stipe ima samo riječi hvale, baš kao što i oni imaju za Hrvatsku, odnosno Hvar.
- Stranci se ugodno osjećaju u našim krajevima. Ntko na koga sam naletio nije pričao negativno o svom boravku ovdje. Umjesto toga, prepričavaju da rade jako puno i nemaju previše vremena za odmor niti sebe same pa kad dođu ovdje ponese ih atmosfera opuštenosti i nebrige. Mislim i da je to najbitnije za turiste, da se dobro odmore i dobro opuste. Sve ostalo je manje bitno - govori Stipe.
Bitno je gostu posvetiti pažnju
Sviđa mu se što ne radi u gužvi, čemu treba zahvaliti takvom tipu restorana opuštenijeg i više obiteljskog tipa. Zato se stigne više posvetiti gostima te upoznati njihove navike.
- Mislim da imam dosta sreće što radim u okolnostima koje me trenutno zadešavaju - sretni, smireni i opušteni turisti, atmosfera na poslu, super radni kolege. Gosti koji dođu stvarno su sretni i ne bih izdvajao nekoga da odskače. Neki vole da se više oko njih bavite, kao Francuzi. Skandinavci su jako organizirani, precizni, brzi. Odmah se odluče što će jesti, pomognu počistiti stol tako što sve skupe na jedno mjesto. Englezi jako vole pričati... Bitno je da nije velika gužva i strka jer na taj način se možeš posvetiti gostu i pružiti mu ugodniji boravak - kaže Stipe i napominje da su njegovi šefovi inzistirali na sporijem tempu i što više interakcije s gostima.
Tako nešto potpuno mu je novo i ne može prestati ponavljati koliko je time oduševljen te da je presretan što se odlučio doći raditi na Hvar.
- Nikad se nisam povezivao s gostima kao sada. Primjerice, dok gosti čekaju hranu, najčešće ih zabavljam jer onda ne obraćaju pažnju na to da čekaju nešto, a zabavno im je slušati me što im pričam. Jak adut mi je oponašati američki naglasak jer se savršeno služim engleskim jezikom, pa me pitaju dolazim li uistinu od tamo. Tako me zapamte na pozitivan način - uz smijeh govori Stipe i dodaje na samom kraju:
- Volim ići kroz život s geslom "ne čini drugima ono što ne bi htio da drugi čine tebi." Tako razmišlja i moj poslodavac, što mi se neizmjerno sviđa. Jer, izuzev same ponude jako je bitan pristup ljudima i mislim da bismo svi skupa puno više postigli kad bismo samo malo više pažnje posvetili turistima te im pokušali učiniti boravak još ugodnijim no što je trenutno.