Panamá City i Tuheljske Toplice udaljeni su međusobno otprilike 10.000 kilometara. Jhirkelly Adams, 25-godišnja djevojka, u Zagorje je došla izravno s drugog kraja svijeta ne bi li među brežuljcima – pekla kolače! Zvijezda Interslasta, međunarodnog kongresa slastičarstva, na terasi veselo priča:
– U mojem Ciudad de Panami kišobran nosimo čak i kad idemo na plažu! Jer vrijeme je toliko promjenljivo da je čas predivno sunce, a minutu kasnije već pada kiša. Grad je sličan Splitu, na obali je, s jedne je strane Karipsko more, a s druge Tihi ocean. Moja je Panama zemlja koja spaja svijet, Sjevernu i Južnu Ameriku – priča simpatična Jhirkelly pa se vraća na – plažu.
U Panami nema fjake
– Kolač bolleria ili goleria omiljena je slastica u Srednjoj Americi i nosimo je kad idemo na kupanje. Jednostavno se priprema – dvije zelene plantana banane, šećerni sirup, cimet i klinčići.
Može li se probati?
– Već su gosti kongresa sve pojeli... Dopalo im se – kaže smijući se Adams.
Kakvi su dojmovi iz Zagorja?
– Vino je odlično. A najveća je razlika što kod nas u Panami nema fjake. Taj pojam mi ne poznajemo. Kod nas je također mnogo turista, gužve su. Pokušala sam pronaći nekoga iz svoje zemlje, no nisam uspjela, možda sam trenutačno i jedina osoba iz Paname koja je u Hrvatskoj – kaže Jhirkelly. Završila je studij gastronomije, a u Zagorju održala je radionicu s učenicima srednjih slastičarskih škola iz Hrvatske i Slovenije, ali i s iskusnim slastičarima seniorima kojima je pričala kako na drugoj strani oceana pripremaju slastice.
– Toliko mi se ovdje dopalo da bih rado ostala. Željela bih živjeti u Splitu, ondje mi je jako lijepo... A i u Panami sam upoznala dečka iz Hrvatske, pa sam željela i zbog njega vidjeti vašu zemlju – priča djevojka. Među šarenim društvom, stotinama ljudi na festivalu slastičarstva i – Engleskinja. Ona se, eto, već doselila u Hrvatsku, i to iz Londona. Tko kaže da se ljudi samo iseljavaju iz naše zemlje, ove su gospođe dokaz da nije tako! Anna Colquhoun (44), gospođa koja je poznata kao gastroantropologinja i kulinarska istraživačica, kaže:
– Doselila sam se iz Londona u Istru i kraj Grožnjana živim gotovo dvije godine! Suprug Matt i ja bavimo se turizmom, a toliko nam je lijepo da želimo ostati živjeti u Istri. U Hrvatsku dovela me želja da napišem doktorski rad na temu hrane u Istri. Svojedobno sam radila i u Kaliforniji, u kultnom restoranu “Chez Panisse”. Za njega su čuli mnogi chefovi...
Je li na večere kod vas dolazio i bivši guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger?
– Eh, to ne smijem reći... – tajnovita je Britanka Anna. U Zagorju je na Interslastu njezin zadatak bio predstaviti englesku slasticu, izvorni britanski kolač tzv. lemon drizzle cake.
– Radi se od ranih 1700-tih godina. Popularan je jer se lako priprema, koristi se po jedna funta (454 grama, nap. a.) svakog ključnog sastojka – maslaca, šećera, jaja i brašna. Limun se počeo dodavati otprilike 150 godina kasnije. Recept je vrlo sličan i danas.
Jede li ga i Elizabeta II.?
– Naravno, i kraljica! Pa taj je kolač najpopularniji u našoj zemlji, a najbolje ga je uživati uz šalicu čaja Earl Grey. Ne uz vino ili kavu, već baš uz čaj. Eto, baš onako engleski... Uostalom, nedavno se u anketi u kojoj su Britance pitali koja im je slastica najmilija, čak 40 posto ispitanika izjasnilo da im je taj kolač najomiljeniji – kaže Anna. Gospođe su, eto, predstavljale svoje izvorne kolače. No, ni naši slastičari nisu u Tuheljskim Toplicama bili bez aduta.
– Kalnički pociglenjaki jeli su se još u doba Bele IV.! Posebni su po tome što se peku na ciglama. Eto, danas smo ih promovirali. Hrvatska bi, kao turistička zemlja, trebala svoje slastice zaštititi na razini Europske unije. Imamo itekako puno aduta – kašnjake, furenjake, makovnjače, orehnjače, trogirske rafiole... U Europskoj uniji godišnji je promet 50 milijardi eura samo u slastičarskom sektoru – kaže Stjepan Odobašić, prvi čovjek Interslasta.
U gužvi, među nekoliko stotina natjecatelja, članova žirija, mladih i starih i jedan – egzotičan štand.
– Lulu, babaco, kiwano, indijska banana, mongolska trešnja, limunska trava i chilly nisu likovi iz crtića, već društvo iz moga dvorišta – kaže Ivan Šulog (50) iz Donje Bistre. Uzgaja raznovrsno egzotično voće i povrće više od 20 godina.
– Nisam jedini u Hrvatskoj koji ima toliko vrsta – kaže i poentira:
– Već jedini u Europi!
Pokazuje na marakuje koje su malo veće od stolnoteniske loptice, ali zasitne više od lubenice.
– Eto, gledao sam neku večer utakmicu Hrvatska - Jordan, na kauču sam jeo mini guave i surinamske trešnje, a kako ne može bez piva, popio sam i – pivo od tikve. Kad me pitaju koliko egzotičnih vrsta imam, samo slegnem ramenima, jer ni sam ne znam... Želim poručiti slastičarima da pokušaju koristiti i druge sastojke za kolače, a ne uvijek one klasične – kestene, maline, kupine...
Svadba za 30 ljudi u dvije sobe
Ipak, pravu domaću, zagorsku priču, onu na koju smo navikli, na terenu koji poznajemo, ispričale su gospođe iz Bedekovčine i Stubice, članice Babičinih kolača.
– Evo, ja sam pobijedila na natjecanju za najbolji kolač između 40 babica članica Babičinih kolača, i to s medenim uskrsnim kolačem, kakav sam radila i za svoje vjenčanje prije 50 godina – ponosno ističe Mirica Sinković (72).
Radili ste iste kolače kao i prije 50 godina i s njima pobijedili?
– Tako je! – plješće i veselo potvrđuje gospođa iz Donje Stubice.
Zdenka Ljubić (64) dodaje:
– Pečem kolače 60 godina. Prve sam radila s mamom Anom, suhe mašinske kolače. Niš po vagi, se od oka i po opipu prsta! Znaš, nekad se kolači nisu pekli svake nedjelje, već za vjenčanja, Božić i Uskrs. A radili su se skromno, svatko je mogao napraviti kolač, i tko je bio siromašan, našao bi uz cestu jabuke ili šljive... Kolač ne bi stajao ništa! Danas ljudi nemaju krave, nemaju kokoši i jaja, nemaju pajceka za svinjsku mast, nemaju ni orahe...
Koliko stoji izrada slastice?
– Pa kilogram oraha je 100 kuna. Zapravo, lipu manje! – smiju se babice aludirajući na cijene u trgovinama.
Božica Lacković (60) iz Oroslavja dodaje:
– Nekad svadbe ne bi bile velike, došlo bi 30 uzvanika. Ljudi bi kod kuće tu u Zagorju oslobodili dvije sobe, i tu bi svi stali! A zatim bi mlada, u braku, morala slušati prvo svekra i svekrvu, a muž bi bio treći po redu – prisjeća se.
U narodnim su nošnjama, starima i više od stotinu godina.
– Marama i suđe od aluminija je od babice Magdice, a nošnja od mame Stanke. Više od stou godina stara je ova odjeća. Danas je više ne možete kupiti. Ma tko je ima u ormaru, neće ti to ni reći, neće ti je dati ni pogledati!
Što gost mora kušati kad dođe u Zagorje? Koje slastice?
– Bučnicu, orehnjaču, zlijevku, strepu...
A gdje?
– Neka pokuca na vrata, teško će ih naći u restoranima. Zapravo, najbolje je naći prijatelja iz Zagorja! Pa kod njega na ručak. To vam je najsigurnije.
Pogledajte i video Cheesecake od samo tri sastojka