Valle Losca mjesto je u kojem je teško dobiti stol jer se rezervira danima unaprijed. Na terasi ih je tek – četiri! I dva unutra. A jede se ono što stigne u kuhinju. Nema previše biranja.
– Sve je domaće. Naše je prase, pomidora, krastavac, kukuruz i salata. Imamo sve. Punac Đordano i punica Oriela imaju imanje i brinu se da nama u restoranu ničega ne usfali... – kaže Josip Gudelj (39).
Zimi se tu jede pršut, na proljeće šparoge, a sad vrganji. Svaki tanjur napravljen je tako da ne treba dodavati ništa, ni kap ulja ni zrno soli. Brine se o svakom detalju. Marinada po starinski, od tune s grožđicama, kapulom i maslinovim uljem, zatim domaći salamini... Hrana je već deset godina ista. Na TripAdvisoru je od prvog dana najbolji restoran u mjestu. Obrazi od boškarina s lešo povrćem i tagliata s pljukancima jela su koja se nisu mijenjala godinama.
– Imamo i jetrica od boškarina. Pašte radi nona Milka. Kažem, sve je naše.
Kad je slobodan prvi stol?
– Tek za tri dana. Hrana s dušom, zato nam je puno... – ponosan je Gudelj. Tu se jede sjajno. Odnedavno proizvode i sladoled, i to s chia sjemenkama, bademima, maslinovim uljem. Profinjeno i fino. Preporučujemo.
Samo naprijed, ustrajte u trudu i kvaliteti. Podržavam restorane koji se ne drže svetoga trojstva hrvatskog restoranstva: ćevapi, bečki odrezak, lignje..nadrljano na cjenike na kojima većina jela ni pića nije ispravno napisana.