Yaggera je naša zemlja na kojoj je sagrađen današnji grad – rekla mi je kolegica aboridžinskog podrijetla koja je sudjelovala na svečanosti otvaranja 25. svjetskog kongresa političke znanosti u Brisbaneu.
– Kad je nedavno bilo problema na jednom gradilištu u središtu grada koje je na našoj zemlji, morali smo otići ondje i obaviti rituale koji su omogućili nesmetan nastavak radova – dodala je.
Aboridžini i ljudi urođeničkog podrijetla čine 4,2% stanovništva australske države Queensland kojoj je Brisbane glavni grad. U cijeloj zemlji udio im je 2,7%, a ima ih nešto više od 600.000. To je izvorno bila njihova zemlja, a Australija njihov kontinent. Danas je drukčije.
Fascinantan zvuk didgeridooa
Svjetski kongres najveća je konferencija politologa i drugih znanstvenika koji se bave raznovrsnim temama od političkih sustava i izbornih modela, preko federalizma i lokalne samouprave do javne uprave i upravne kulture. Održava se svake dvije godine u srpnju na drugom kontinentu, a sudjeluje nekoliko tisuća znanstvenika iz cijelog svijeta podijeljenih u pedesetak istraživačkih skupina.
Ovogodišnji je kongres bio posvećen temi svakovrsnih granica (teritorijalnih te granica među skupinama ljudi i znanstvenih disciplina) i s njima povezanim pitanjima, uključujući raznovrsnost, migracije, nejednakost, postupanje država i političke posljedice propitivanja nacionalnih i drugih identiteta.
Budući da sam od kongresa u Madridu 2012. član izvršnih odbora dviju takvih skupina koje se bave lokalnom samoupravom te javnom upravom i javnim politikama, nastojim redovito sudjelovati. Tim koji sam predvodio sastojao se od četvero članova Instituta za javnu upravu, koji je član Svjetske politološke organizacije, i prezentirao je radove na temu migracija i integracije imigranata u Hrvatskoj.
Na istu sam temu organizirao panel u kojem su sudjelovali i kolegice i kolege iz Turske, Njemačke i Južne Koreje. Nakon kongresa supruga i ja ostali smo u privatnom posjetu, sreli i upoznali niz ljudi te vidjeli i saznali fascinantne detalje do kojih bismo teško doprli iz Hrvatske, čak i uz pomoć interneta.
Znatan dio umjetničkog dijela ceremonije otvaranja Svjetskog kongresa političke znanosti činila je glazba s plesom Aboridžina iz plemena Yaggera koje je nastanjivalo područje Brisbanea i okolnih dijelova Queenslanda. Riječ je o dobro poznatoj glazbi koja lako podsjeti na film Australija iz 2008. godine. Baza Luhrmanna, malog Nullaha, život u Australiji, zemlju, ljude i muziku koji su me oduvijek fascinirali.
Glavni instrument aboridžinske glazbe je didgeridoo, jednostavan puhački instrument od drveta eukaliptusa dug oko 120 cm. Ponekad služi i u drugim, ritualnim svrhama kao što je „čišćenje zraka“ koje smo imali prilike vidjeti prije otvaranja izložbe „Defying Empire“.
Na otvaranje te izložbe pozvali su nas Anna i Stephen koje smo upoznali na jednoj konferenciji u Leuvenu, u Belgiji. Oboje rade na Sveučilištu Queensland, Anna kao knjižničarka specijalizirana za biologiju i srodne discipline, a Stephen kao profesor menadžmenta, javne uprave i javnih politika. „Defying Empire“ ili „Prkoseći carstvu“ okupila je 30 umjetnika aboridžinskog podrijetla čiji radovi tematiziraju rasizam, nasilje, kolonijalizam i ignoriranje izvornog stanovništva.
Aboridžini su, naime, priznati kao ljudi i uvršteni u popis stanovništva tek temeljem referenduma o promjenama ustava 1967. Prijedlog je dobio golemu podršku, više od 90%, ali sama činjenica da do tada Aboridžini nisu bili smatrani dijelom stanovništva kod Anne i Stephena izaziva neugodu u razgovoru. Umjetnici uvršteni u tu izložbu u svojim djelima izražavaju ljutnju, bol i tugu, tek pokoji nastoji pokazati probleme humorom.
Bijes i bol starosjedilaca
Bijes i bol su razumljivi ako se prisjetimo da su te starosjedioce, čiji su preci došli na australski kontinent prije oko 50.000 (neki nalazi govore čak o 65.000) godina, doseljenici ubijali, nasilno raseljavali, odvajali djecu od roditelja, koristili za zabavu i zloupotrebljavali na niz drugih načina. Od početka doseljavanja 1788. do 1920-ih život je izgubilo zbog bolesti, oduzetih sredstava za život ili ubijanja, oko 900.000 Aboridžina. Populacija im je u trenutku doseljavanja bijelaca bila između milijun i milijun i pet stotina tisuća, a do 1901. njihova je populacija pala na samo oko 100.000.
Odatle i nelagoda bijelaca, ali i nastojanje da im se oduže za bogatstvo, raznovrsnost, kulturu i umjetnost koju su starosjedioci dali australskom društvu. Gotovo se na svakom koraku vidi ta želja za prihvaćanjem, uključivanjem i osnaživanjem starosjedilaca. Koliko je to iskreno, vidi se i po tome što ljudi srednjeg sloja, neakademskih karijera, ponekad rogobore protiv onih starosjedilaca koji su, po njihovom mišljenju, "lijeni i nespremni raditi“. I takvih se izjava čuje, ali ne za javnost, samo privatno.
Kobasice od mesa klokana
U samom imenu Yaggera može se osjetiti mistika života ljudi koji su izvorno nastanjivali tu zemlju u suptropskom dijelu Australije, čiji značajni dijelovi nisu pretjerano ugodni ljudima ni drugim živim bićima. Čak je 70% kontinentalnog područja Australije neplodno. Znatan dio područja čine pustinje i polupustinje, ali ima i drugih vrlo suhih, neplodnih i opasnih dijelova. Queensland kao jedna od šest federalnih australskih država ima samo oko pet milijuna stanovnika, od kojih gotovo dva i pol milijuna žive u području Brisbanea.
Sa strahopoštovanjem ondje ljudi govore o zmijama i paucima, morskim psima i krokodilima koji kod mene izazivaju paničan strah, čak i na spomen. Taipan je najotrovnija zmija na našem planetu čiji otrov ubija u 30-45 minuta ako se ne dobije protuotrov. Postoje tri vrste od kojih je jedna 2011. nađena u jednom od zapadnih predgrađa Brisbanea. Smeđa zmija druga je po otrovnosti, a odgovorna je za 60% smrti od ugriza zmija u Australiji. Piton je druge vrste, udav koji plijen obavija, davi i napokon proguta.
No, nije priroda u Queenslandu samo izvor opasnosti, ona je izvor bogatstva, hrane i sirovine. Rude, poljoprivreda, turizam i financijske usluge glavne su poluge jedne od najbrže rastućih ekonomija Australije. Proizvodnja hrane obuhvaća sve, od mesa do ribe, od povrća i pšenice do šećera i banana. Na ručku kod Anne i Stephena, na kojem smo upoznali još dva para, Ivanu i Sašu podrijetlom iz Crne Gore te Bellu i Iana škotskog porijekla, jeli smo meso ribe barramundi. Barramundi je prvoklasna bijela riba nalik na brancina. Divlja, ulovljena u oceanu na tržnici je koštala oko 70 australskih dolara, dok je cijena onoj iz uzgoja značajno niža.
Ove sezone cijena je divljeg barramundija pala 40%, na oko 40 dolara. Meso je izvrsno, Anna ga je odlično spremila, a uz njega je dobro pasao naš orahovički zeleni silvanac koji smo donijeli iz Hrvatske.
Ugodno druženje u jednom od elitnih dijelova grada s lijepim stanovima u obiteljskim kućama nisu nam pokvarile ni priče Ivane i Saše o smeđim i ostalim zmijama – njih je smeđa zmija pohodila tri puta u istoj godini, a jednom im i ušla u kuću, ali zato ostalih 17 godina, koliko su ondje, nisu imali sličnih problema. Tome je pridonio i pas jer zmije izbjegavaju pse.
Na večeri kod Lilly i Grega, hrvatsko-australskog para, ponuđeno nam je, među ostalim, i meso klokana. Meso se obično dobiva od divljeg klokana, a lov je omogućen radi kontrole populacije klokana i održanja prirodne ravnoteže. Meso je bogato proteinima i gotovo ne sadrži masti, a bojom i slatkastim okusom podsjeća na neke naše divlje vrste.
Za hranu su ga lovili i starosjedioci, a smatra se da je lov divljih klokana za hranu bolji za prirodu od uzgoja ovaca i druge stoke na farmama. U trgovinama se može kupiti file (16$, oko 75 kuna), odrezak (12$), mljeveno meso (10,50$) ili kobasice od mesa klokana (6$). Svi smo na večeri jeli klokanovo meso, osim moje supruge Irene, koja je ipak odabrala piletinu. Klokani su za nju prevažne životinje da bi bile za jelo.
Kućni se pauci ne uništavaju
U restoranima je hrana skuplja nego u većem dijelu Europe. Čak smo i u Londonu jeli za manje novca. Skupa je i hrana u trgovinama, a posebno je skupo piće. Pivo za 3-4$ za limenku, sok od pola litre 2-5$. To je zasigurno razlog što je mnoštvo hotela apartmanskog tipa, s kuhinjama u kojima se može pripremati hrana kao kod kuće.
Od Lilly i Grega čuli smo i priču o pitonu kojeg su uhvatili u navlaku za poplun pred ulazom u njihovu bivšu kuću u predgrađu. Greg ga je odvezao izvan grada i pustio u buš idućeg dana. Lilly je zapravo Ljiljana, pravnica koja se doselila u Brisbane iz Osijeka nakon završetka najtežih ratnih zbivanja početkom 1990-ih, a kasnije se udala za Grega. Greg je dobrostojeći, ozbiljan i smiren poslovni čovjek koji se bavi sigurnošću u području graditeljstva.
Spominju kako u predgrađu ispod svake cigle ili kakvog drugog komada koji podigneš nađeš otrovne pauke, kako se kućne pauke ne ubija jer sprečavaju ulazak otrovnih u kuće, kako su zmije doista opasne i treba uvijek biti na oprezu. Preselili su u velik, moderno uređen stan u novoj zgradi u samom centru Brisbanea s krasnom terasom koja gleda na jedan od ljepših gradskih parkova. Ipak, planiraju kupiti stan na našoj obali, s perspektivom doseljavanja kad budu u mirovini.
Jedan od razloga za to su ne samo Lillyno hrvatsko podrijetlo ili manje opasne životinjske vrste koje obitavaju u Hrvatskoj nego i nešto prijaznija klima te ljepše more. Tijekom našeg boravka u Brisbaneu u drugoj polovici srpnja i početkom kolovoza vrijeme je bilo vrlo ugodno, s dnevnim temperaturama oko 20-22 stupnja Celzijeva, a noćnim oko 9-11 C, bez padalina, s ponekim oblačkom i rijetkom kapi kiše tek ponekad.
Takva blaga i suha zima čini se privlačnom, no ljetne mjesece, od siječnja do ožujka, obilježava ekstremna vlažnost zraka te temperature od 33-35 stupnjeva Celzijeva čini teško podnošljivima. Kako je rekao Saša: "Kad bih mogao samo ležati doma, to bi bilo u redu, ali rad po takvom vremenu, čak i na sveučilištu, prilično je zamoran“.
Brisbane je i turističko mjesto, s riječnom pješčanom plažom usred centra grada, na južnoj obali istoimene rijeke. Sada, usred zime, ljudi se sunčaju i kupaju, a djeca igraju na pijesku i u vodi. Ipak, riječ je o umjetnom rukavcu koji je odvojen od rijeke, s čistom bazenskom vodom, na velikom prudu na zavoju na koji je rijeka nanijela pijesak nošen s gornjih dijelova toka. Sve je zeleno, uredno i čisto, okruženo mnoštvom restorana u okolnim ulicama.
Kupanje u rijeci se ne preporučuje, ne samo zbog vode, koja je puna taloga, gradskog javnog brodskog prijevoza ili jake i opasne matice, nego i zbog morskih pasa koji povremeno dođu do samog grada. Izmjena plime i oseke dovodi slanu oceansku vodu duboko u unutrašnjost omogućavajući im da se upute u dijelove rijeke u kojima ih neupućeni turisti ne bi očekivali.
Rijeka je važna okosnica grada, ne samo zbog brodskog prijevoza ili jedinog gradskog kupališta u centru grada u Australiji. Uz nju je zelenilo, parkovi, preko rijeke prolaze važni prometni pravci, jer meandri isprepliću rijeku s dijelovima grada i gradskim predgrađima u jedinstvenu urbanu i prirodnu cjelinu. Rijekom se može doći do raznih dijelova, a zbog plovnosti njezino se ušće čisti i regulira. To uzrokuje jači tok i odnošenje pjeskovitog i muljevitog tla. Zato se mangrove, drvo koje živi u mulju i vodi, posebno štiti. Njegovo je vađenje, sječa i čupanje zabranjeno, jer gustom mrežom korijenja drži obalu bolje od ikakve umjetne mreže.
Gradskom brodskom linijom može se otići do elitnog predgrađa Saint Lucia u kojem je kampus Sveučilišta u Queenslandu koje je među 50 najboljih svjetskih sveučilišta i ima oko 51.000 studenata, od čega 14.700 na postdiplomskoj razini, uz 13.300 stranih studenata iz 141 zemlje svijeta.
Uz to, postoji još nekoliko sveučilišta, od kojih su najpoznatija Tehničko sveučilište Queensland i Sveučilište Griffith koje ima sjedište na Gold Coast. Najcjenjenija su zanimanja liječnika, pravnika i zubara, smatraju podjednako i Stephen i Lilly, premda se međusobno ne poznaju. Ipak, valja računati da primjerice samo ispit za solicitera (državni stručni ispit) košta 10.000$.
Vozači ne staju pješacima
Uzvodno od Saint Lucije i Sveučilišta u Queenslandu vrlo je popularno izletište Lone Pine Koala Sanctuary, u kojem se nalaze i mogu vidjeti koale, klokani, brojne ptice i druge australske životinje. Do njega se brodskom vožnjom dolazi za sat i petnaest minuta, s pogledom na luksuzne skupe kuće s prekrasno uređenim vrtovima na obje obale rijeke. U okolici Brisbanea i druga su turistički atraktivna mjesta, poput Gold Coast, otoci Stradbroke i Moreton i druga.
Brodski prijevoz je dio sustava javnog prijevoza koji je vrlo efikasan. Osim brodova koriste se željeznica i autobusi. Taksi je na dohvat na mnogim mjestima u centru grada. Tramvaji su u Brisbaneu vozili od 1885. do 1969., a danas ih se može vidjeti samo u Muzeju tramvaja.
Automobilski promet nije gust, a auti se smatraju važnima, važnijima od pješaka. Nitko ne prelazi ulicu na crveno, a na prijelazu na kojem nema semafora vozači obično ne staju pješacima. I tu se vidi, kao i na nizu drugih primjera, kako su novac i bogatstvo najvažnije sredstvo regulacije u australskom društvu. Nije lako kupiti auto, a ako ga imaš, to ti daje prednost pred onim tko ide pješke.
Biznis je iznad svega. Australija već desetljećima nije iskusila ekonomsku krizu, osim slabog i kratkotrajnog refleksa krajem 2000-ih. Greg kaže da je u građevini trajala svega šest mjeseci. U biznisu je i naš Goran, koji je iz Zagreba otišao 1968., a u Australiji počeo kao profesionalni boksač. Nadimak mu je Mrav, a premda je već prešao 65., još uvijek radi.
Većinu vremena izvan Hrvatske bavio se ugostiteljstvom, a sada vodi Blue Basement Cafe na južnoj obali Brisbanea. Lijepo je to uređeni objekt, u plavim, morskim nijansama, s nepretencioznom, a kvalitetnom kuhinjom i izvrsnim esspresom, najboljim koji sam pio u Brisbaneu, blizu ulaza u Sveučilište Griffith, Qeensland Performing Art Centre, Convention & Exhibition Centre i Konzervatorij.
– U biznisu imaš ups and downs – kaže Goran – moraš stalno raditi i paziti na svoj biznis, nema tu puno opuštanja, ali može se pristojno zaraditi. Čak i ako propadneš ili dođeš bez money, možeš napraviti biznis i uspjeti. Važne su i poslovne ideje, pogoditi nešto u čemu ćeš okrenuti money. Ima puno naših u biznisu koji su uspjeli.
Ali što ako ne uspiješ u biznisu, ako te pogode problemi sa zdravljem, ne možeš naći posao, star si, hendikepiran, imaš bolesno dijete, ovisnik si? Australija je poznata po pouzdanju u privatno osiguranje i reduciranju uloge države i javnih službi. Solidarnost je ondje riječ nejasnog značenja. Greg kaže neka si svatko plaća osiguranje za takve slučajeve pa će uspjeti u borbi sa životnim rizicima. Hm.
Zdravstvo ima i privatnu i javnu komponentu: privatno je skupo i brzo, a javno sporo, rudimentarno i namijenjeno uglavnom samo onima koji si ne mogu priuštiti privatno. Čak i ako imaš privatno zdravstveno osiguranje, moraš doplatiti za pojedine usluge, čak i ozbiljne svote novca. Ali, kako kaže Greg, "brži je oporavak pa zaradiš i više nego što si potrošio na liječenje“. Liječnici mogu raditi istodobno u oba sustava.
U Queenslandu je prije nekoliko godina započela reforma, kaže Lilly, koja je u prvi plan stavila osobe koje se brinu o drugima (carers) i potporu za njih, s listom usluga koje prijavljuje sama osoba koja je u nuždi ili netko za nju. Takvu listu odobrava (ili ne, naravno) javna uprava, a nakon odobrenja svatko sam odlučuje gdje će ukupnu svotu odobrenog novca potrošiti te je dalje sam odgovoran za sve ishode.
Lilly radi za jednu od organizacija koje pružaju potporu osobama koje se brinu o drugima. Na pitanja o uspjehu reforme odgovara odlučno, ali meni je ostalo nepoznato po kojim kriterijima je takav sustav bolji od sustava kakve imamo u kontinentalnoj Europi. Osoba koja se brine o drugoj ne može se drugdje zaposliti, a kvaliteta usluga i cijena su ipak neizvjesne i ovisne o tržištu.
Većina prosjaka – bijelci
Na ulicama se vide prosjaci i beskućnici, poneki od njih aboridžinskog porijekla, no većinom je riječ o bijelcima. Yaggera za njih nije mistično, magnetski privlačno, opasno i predivno područje kao za nas turiste ili za ostale koji ondje studiraju, žive i rade u zdravlju i bez drugih socijalnih hendikepa. Za njih je Yaggera mjesto tuge u kojem se čeka nešto što nikad neće doći. Lilly priča o vrlo solidnom čovjeku koji je u nekom trenutku počeo piti, nakon čega je izgubio posao, ženu i djecu, stan, prijatelje i poznanike i našao se na cesti bez ičega, a ponajprije i najvažnije – bez perspektive.
Zašto je počeo previše piti? Tko zna. Treba li ga kriviti za to? Je li zavrijedio spavanje na ulici? Kako ga je napustila njegova sretna zvijezda? Kako kaže Goran,"moraš biti jak ne samo intelektualno, moraš biti jak i psihički, znati pretrpjeti poraz“. Samo, gdje se to uči, osim u velikoj životnoj školi?
Brisbane je treći po veličini grad u Australiji, iza Sydneya i Melbournea.
Ipak, više nam je ljudi reklo da je Sydney puno vibrantniji i kulturno važniji grad. Lilly kaže da su ondje svi užurbani i fokusirani. Anna govori da se mnogi važni kulturni događaji i gostovanja prvo pojave u Sydneyu, a tek onda s nekim vremenskim zaostatkom u Brisbaneu. Zato je naše javljanje za neki od idućih brojeva Obzora iz Sydneya.
>> Pogledajte što Zagrepčani misle o kupanju na Jarunu