Skriva rimski grad zabave i trgovine dva mala mjesta u centru, genijalna, za koje turisti malo znaju. A trebali bi, jer su štos. Imaju priču, a ona nije još nije ispričana...
O čemu se radi? Idemo prvo na kavu do Branke Legović, odmah tu pokraj Augustova hrama. Gospođa ima galeriju u centru već četiri desetljeća, malu šarenu prodavaonicu punu unikata. Možda ih je tu i pet stotina...
Slučajni susret
– Jedan dan, eto prošlo je neko vrijeme, ja na pijaci. I vidim poznato lice kako bira naranče. Priđem gospodinu, i pitam: “Jeste li to vi?” On kimne glavom i kaže: “Jesam.”
O kome se radilo?
– Čekaj, polako... Dan kasnije, eto gospodina ovdje u galeriji. Bira, gleda. I onda mu zazvoni telefon. Kratko popriča i prekine liniju pa mi kaže: “Moram hitno na drugi kraj grada, kako da dođem do tamo?” I ja mu ponudim – “Odvest ću vas ja, auto mi je tu u blizini.” Dođemo do mog starog crvenog Fiat Punta, pitam ga: “Je l’ vas strah voziti se sa mnom u tom malom autu?” On kaže: “Ma kakvi.”
Vozimo se mi po Puli, razgovaramo, ostavim ga gdje je trebao doći, pozdravimo se i dogovorimo da će mi se javiti kad dođe sljedeći put u Istru...
I o kome se radilo? – O Hannibalu Lecteru.
Čudovištu stoljeća? Najmonstruoznijem liku našeg doba?!
– Tako je, Anthony Hopkins glavom i bradom (Kad jaganjci utihnu, Hannibal, i Crveni zmaj, nap.a.). U mom crvenom Puntu – smije se Branka.
Bilo vas je strah? – Ma kakvi...
Rijetki su oni koji su kakvog oskarovca vozili u starom Puntu. Branka je jedna od njih... Umjetnica radi od keramike čak i – sladoled na štapiću. Luciano Pavarotti, Leonard Cohen, Serena Williams, to su samo neki gosti koji su za uspomenu odnijeli njezine rukotvorine. Neke su čak i u – Hiroshimi, u Memorijalnom centru. Mnogi državnici imaju njezine umjetnine.
– Bila jedan dan neka gospođa i kaže mi: “Nisam zadovoljna odabirom, nemate razglednice.” I ja sva u čudu, stotine različitih stvari, a ona hoće razglednice. Napravila sam ih za deset dana, sad imam i – razglednice. Čekam gospođu da se vrati, poklonit ću joj – smije se Branka, pa dodaje:
– Atelijer je kod kuće, cijelo susjedstvo zna da imam peć za keramiku, nekad me u šali pitaju “čuj, imamo odojka za Novu godinu, je l’ možemo doći ispeći kod tebe?”
Drugo mjesto, otvoreno prije par dana – Memo muzej dobrih uspomena. Podsjeća na zlatna vremena, većinom djetinjstva.
Fićo, Tomos, Životinjsko carstvo, bomboni Plavi 9, šparet Rade Končar, sandučić PTT–a, sve stvari uz koje smo odrasli. Sakupio ih je gimnazijski profesor hrvatskoj i povijesti pa otvorio muzej. Miris kave, naftalina, vonj Fiće, poluotvoreni Maraskini likeri stari desetljeća...
Filip Zoričić (36) pokazuje na Fiću pa kaže:
– Ovaj automobil ne može se ukrasti! Kad smo ga unosili u muzej, nije mogao proći kroz vrata. Vrata 132 centimetra, a on 140. Rastavili smo ga vani, pa onda unutra opet sastavili. Tako da sam siguran, nitko ga ne može odnijeti...
Album je ispunjen
U muzeju su i vikleri none Marije, stari lonci...
– U jednom loncu, a set starih iz svoje kuhinje nam je jedna pulska obitelj poklonila, pronašao sam i – obiteljsko bogatstvo! Zaboravili su na njega, a spremili su u jednu krpu – naušnice, lančiće, bilo je i starih čekova, čak i nagrada Uljanik. Kad sam im taj lonac, mi velimo padele, vratio, rasplakali su se od emocija.
I to je bila i ideja ovog mjesta, da čovjeka preplave emocije, da se prisjeti kako se živjelo 50–ih, 60–ih, sve do kraja 80–ih.
Želio sam da mladi vide kako smo mi nekad živjeli, da gosti vide kako je bilo u naše doba, a sjevernjaci, Amerikanci, Kanađani, nemaju pojma kako je to izgledalo u socijalizmu. Sad je ovo mjesto gdje mogu to upoznati. Čak se i obući kao u to doba.
A album Životinjsko carstvo? Je l’ pun? Nedostaje li koja sličica? – Ispunjen!
Tu nitko ne spava, a svake godine novo iznenađenje
Pula je nama turistima iz metropole nekako izvan ruke. Bliži je Pag, Crikvenica, Krk pa čak i Umag ili Rovinj. A Pulu, mi domaći, nekako zaobilazimo. Mnogi ljudi nikad nisu bili ovdje, da ne govorimo o onima koji nisu bili na Brijunima.
I neka... Bili su negdje drugdje. No, ovo je šteta propustiti. Doživljaj kakav turistu nudi ovaj grad i njegova okolica, tako blizu...
Na primjer, izlet na Brijune, gdje čovjek unajmi bicikl pa se u nedogled vozi po malom raju ne mora biti skup. Može tko god želi. Ide i pješke, vozi i vlakić... Ali, kad si sam, poseban je gušt. Pa uđeš u zoološki vrt, gdje te dočeka znatiželjan noj.
Ti i noj, nigdje nikoga. Ja ću to pamtiti zauvijek. Pomisliš – što ako krene za tobom? Pa razmišljaš da on može trčati više od 70 kilometara na sat... Pa gledaš ti njega... Je l’ razmišlja on koliko ja mogu brzo na biciklu?
Ili brijunska plaža na kojoj je otisak dinosaura star više od stotinu milijuna godina. Nije greška – stotinu milijuna godina. Pa staviš ručnik pokraj otiska i odeš na kupanje.
To je nešto što turist pamti. Slična je priča i o lijepoj plaži u obližnjem Medulinu, a da ne govorimo o centru Pule u kojoj itekako čovjek ima što istraživati. I oni se trude, uvijek je nešto novo, uvijek novo iznenađenje, guraju naprijed, bore se za gosta. Da mu ponude nešto zbog čega će opet doći. Dobro rade ovdje.
Tu se uvijek lijepo vratiti. Grade se i hoteli, no ima i minus – cijene su otišle u nebo.
Pa tako hotel s tri zvjezdice, u kojem su česti susjedi – klinci na maturalcu, za jednu noć stoji 592 kune. Za što?
Ali, i te cijene će se jednom spustiti na normalno. Vratimo se u grad, ovdje su i od teretne luke napravili – atrakciju. Svjetleći divovi... Novi blještavi rotor. Tu znaju što hoće, i to tako i naprave. Nema lutanja. Vrijedi doći na par dana, pamtit će čovjek to čitav život.
Arenu nećemo ni spominjati, ona je šlag na pulskoj torti...
OBAVEZNO POSJETITE
Brijuni
Brijuni, Brijuni, Brijuni. Tko nije bio, neka ode vidjeti ovo magično mjesto. Uz Mljet, naša otočka idila... Tu si sam, i uživaš u prirodi, onakvoj kakva je bila oduvijek. Dio izletničkog programa realizira se turističkim vlakom, a njime se dolazi i do arheoloških lokaliteta. U izletnički program uvršteno je i razgledavanje prirodoslovne zbirke te fotoizložbe “Tito na Brionima”.
MEMO – Muzej dobrih uspomena
Otvoren tek nedavno, mjesto koje će vas razdragati, vratiti u djetinjstvo – Fićeki, Tomosi, stare kuhinje u kakvima smo odrasli. Baš lijepo
Arena
Nepotrebno objašnjavati. No, kad ste već odlučili obići povijesne pulske adute, tu se ima što raditi –
Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram, Malo rimsko kazalište, Arheološki muzej, Zerostrasse
podzemni tuneli
Izleti
U Istri je sve “pod nosom”, pa se iz Pule može bez problema do Medulina, Poreča, Rovinja, Umaga, ma i do Trsta...
>> Korčula
Što fali puntu?