Svatko je lako može pronaći. Na južnoj strani Starog grada, prva ulica desno. Kratka je, jedva stotinu metara, popločana kamenom, baš kao i svaki metar korčulanske povijesne jezgre, pa ipak posebna. U gradu Korčuli jedina je to ulica bez stuba, zove se Ulica dobrotvornosti, no svi je poznaju kao Ulicu filozofa. Škure na kamenim kućama tog su vrelog ljetnog dana ostale čvrsto zatvorene, a ulica se prehoda gotovo u nekoliko koraka. Na kraju je ulice bar u kojem je neki sasvim drugi svijet, i zalogajnica u kojoj radi Monika Lovrić.
Tijekom razgovora ispostavlja se da je ovaj gradski dragulj bio dobro skriven i od njih, mještana: u Korčuli živi tri godine, no za Ulicu filozofa doznala je tek prije 20-ak dana.
– Poznanik, rođeni Korčulanin, pričao mi je da su ljudi ovuda šetali razmišljajući o kojekakvim stvarima nesmetano jer nema stuba, pa se ne bi spotaknuli – govori Monika, koju pitamo ima li i danas “filozofa”? – Ima, ima. Evo baš jedan naš susjed iz Ulice filozofa svaki dan hoda gore-dolje, šuti i misli – smješka se Monika, pa rukom pokazuje prema ulazu u kojem živi.
Na zvono se, međutim, ne javlja, poslijepodnevni je sat, vjerojatno je pridrijemao, treba se pripremiti za večernje “filozofiranje”. U potrazi za odgovorima potražili smo Mariju Hajdić, ravnateljicu Gradskog muzeja koja, iz vrlo malo podataka kojima raspolaže, pokušava sročiti kratku povijest ulice.
– Kad je formirana ulica, nije poznato. Znamo tek da su joj tijekom povijesti mijenjali naziv i da se u njoj nalazila kuća karitativne korčulanske zaklade, ubožnica, po kojoj se ulica danas zove – rastumačila je pa nam pročitala što je o njoj svojedobno zapisao Cvito Fisković, povjesničar umjetnosti.
“Jedina je to ulica u gradu bez stepenica pa se u njenom drugom nazivu otkriva dosjetljivost Korčulana. Zvali su je i Cale dei pensieri ili Ulicom mislilaca jer se po ulici moglo koračati i razmišljati, ili Cale senza pensieri jer se ulicom moglo kretati slobodno ne misleći na stepenice”, pisao je. Osim teoretičara, tog dana nismo zatekli ni jednog deklariranog filozofa.
No, na rivi, sparkirana je malena drvena brodica pod imenom “Filozof”, pa ispada da Korčulani svoju filozofiju njeguju na kopnu i na moru. A turisti, to je neka sasvim druga priča. Djeluju kao da su svaku misao ostavili u splitskoj luci, ali zato i postoji godišnji odmor. Zato postoji Korčula.
PLUS
Šetnja Starim gradom neprocjenjiva je. Unutar zidina nalazi se čak devet crkava, uključujući i velebnu katedralu svetog Marka. Ondje često odjekuje renesansna glazba uličnih svirača, a mogu se vidjeti i kostimirane prodavačice suvenira.
MINUS
Neshvatljiv je propust gradskih vlasti da nije obilježeno skretanje za trajekt. Turisti otprilike naslućuju, ali ne znaju precizno u kojem trenutku treba skrenuti s glavne ceste u pristanište pa se stvaraju "čepovi". Jedna limena ploča za šaku kuna riješila bi stvar.