Većina pomisli na mali zeleni kraj u kojem su marljivi ljudi. Al' treba zagrepsti ispod površine jer Međimurje je mnogo više od toga

– Najviše mi se sviđa ovdašnja otvorenost za nove ideje i to što nikada nisam naišao na zatvorena vrata. Međimurci su me jako dobro prihvatili, baš nikada nije bilo nikakvih problema. Malo sam se iznenadio kad su me iz turističke zajednice kontaktirali da predstavljam županiju u ovogodišnjem projektu Moja.hr jer smatram da ovdje ima dosta lokalnih kreativaca. Ali, to je ta međimurska otvorenost za nove ideje, pa idemo probati – sa smiješkom će Filip Živaljić, od prije tri i pol godine stanovnik Čakovca.

Podrška lokalne zajednice

Ovaj 27-godišnjak rođen je u Osijeku, no zbog posla svojih roditelja još se kao dijete preselio u Zadar, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim je Jadransko zamijenio Panonskim morem i na fakultet se vratio u Osijek, završivši u Slavoniji kulturalni menadžment na Odjelu za kulturologiju. Tijekom studija u sklopu Erazmusa bio je u Madridu i Rigi. Doduše, htio je Filip najprije biti vojni pilot, prošao je testiranje, selekcijsko letenje i položio ispite, jedno vrijeme bio u vojarni na zagrebačkom Borongaju, ali koliko god da je volio letenje, shvatio je da karijera u vojsci nije ono što želi pa se preorijentirao na ono što ga zapravo zanima, na kulturu. I baš kao što su se nekoć njegovi roditelji upoznali na studiju psihologije u Zadru, tako je on na fakultetu u Osijeku, na svome smjeru, upoznao Međimurku Evu Trstenjak. I evo ga sad u Čakovcu.

– Jednostavno mi se ukazala prilika da počnem raditi na provedbi projekta. Međimurje mi je pružilo priliku da kao mladi čovjek, koji je završio faks, dobijem prostor da mogu neke stvari involvirati. S Platformom za Društveni centar Čakovec – inicijativom koja okuplja desetak udruga – a gdje sam izvršni direktor, provodimo projekte revitalizacije neiskorištenih javnih prostora za koje ne postoji plan upravljanja i lokalnoj zajednici nisu bile ni od kakve koristi. Mi smo ih oživjeli organizacijom raznih društveno-kulturnih sadržaja. Projekti koje smo provodili i provodimo u zadnje tri godine vrijedni su više od tri milijuna kuna, a financiraju se iz fondova EU – objašnjava Filip.

Tumači nam zatim kako kultura itekako može biti generator turističke ponude pa navodi projekt "Raj na bregu" koji provode za općinu Sveti Juraj na Bregu, s čijim načelnikom, kaže, imaju odličnu suradnju. Riječ je o projektu zahvaljujući kojem posjetitelji ove općine imaju mogućnost samostalno planirati odmor jer su im na stranici rajnabregu.com dostupne apsolutno sve informacije – od ruta kroz prirodu, adrenalinskih avantura, gastro i vinske ponude preko događanja i manifestacija do najma kuća za odmor.

Još je jedan primjer te dobre suradnje projekt Kreativno-edukativni centar Murai koji je omogućio novi smjer razvoja Doma kulture u Pleškovcu. Naime, njime je iskorišten potencijal ove zgrade čija su dvorana, uredi i atelje uređeni uz pomoć projekta, općina je dobila nove aktivnosti i kulturno-umjetničke programe, a stanovnici sadržaj koji je, sudeći po odazivu, nedostajao.

– Bilo nam je ključno dobiti podršku lokalne zajednice i dovesti nove aktivnosti koje će postati dio turističke ponude i razvoja nezavisne kulturne scene. Ali da ne bi ispalo kako smo mi najpametniji, ljude pitamo što im zapravo treba. Jer, projekti koje provodimo namijenjeni su upravo njima. Ljudi moraju imati aktivnosti izvan svog radnog vremena. Imao sam prilike vidjeti kako to funkcionira u svijetu, no vani ljudi imaju više novca za trošenje u slobodno vrijeme, mogu putovati, raditi na sebi – objašnjava Živaljić.

U tri i pol godine, koliko ovdje živi, Filip je zavolio i upoznao Međimurje pa, kad su mu došli prijatelji iz Osijeka, s njima je obišao gornje Međimurje:

– Sviđaju mi se vinske kuće, terme Sveti Martin, Mađerkin breg, Bedekovićeve grabe... – navodi Filip dodavši kako smatra da za mlade u Međimurju ima dovoljno sadržaja i događanja te da se u pandemiji izgubio osjećaj različitih supkultura.

Međimurje kakvim ga on vidi u jednominutnom će videu prikazati s Evom Trstenjak i Tenom Vrzan, a Ivan Šardi će im biti savjetnik:

– Kad govorimo o Međimurju, većina odmah pomisli na mali zeleni kraj u kojem su marljivi ljudi. Al' treba zagrepsti ispod površine jer Međimurje je mnogo više od toga – kaže Filip Živaljić.

Prebacivanje na međimurski

Međimurski naglasak još nije pokupio, govori "čisto slavonski".

– Al' kad prođem Sveti Rok, ni sam ne znam kako, al' uvijek se prebacim na dalmatinski – smije se.

Hoće li se s vremenom "prebaciti" na međimurski dijalekt, ovisi o tome koliko će se tu zadržati, što opet ovisi o novim natječajima i projektima. Filipu je lijepo. Mogao bi ostati.