Sam u kući – bila je fikcija. Film. A ‘Sam usred Atlantika’, to je realnost koju je lani prošao Vedran Kabalin (36). Danima je bespomoćan plutao usred Atlantika na jedrilici koja je tek nekoliko centimetara duža od Golfa.
– Pukao mi je jarbol usred Atlantika i brod više nije slušao... Bio sam usred ničega – kaže Vedran.
OK, nije bio posve sam, na brodu je imao i jednu konzervu – Gavrilovićeva mesnog doručka.
U društvu tek kitovi
– Lako je sad govoriti, ali onda je bilo čupavo. Nigdje nikoga. Tu i tamo neki kit u daljini. Ili jato letećih riba. Ni telefona, ni radija, ništa – objašnjava nam u lošinjskoj marini na terasi. Uz sok. Nasmijan, veseo, danas mu je sve ravno. Na suhom je! Prijatelj je Saše Fegića, našeg jedriličara koji se prije nekoliko tjedana otisnuo na plovidbu oko svijeta. Baš odavde, iz Lošinja. Dečki sve redom avanturisti, i to ekstremni. Kabalinu se to dogodilo baš na jedriličarskoj regati MiniTransat, a ekstremnim avanturistima zabranjeni su i mobiteli i laptopi... I krenulo je nizbrdo.
– Najbliže kopno bilo je 2200 kilometara. Afrika. Toliko sam bio udaljen i od Brazila, isto toliko i od Barbadosa. Prvih pet sati bilo je najteže. Shvatio sam da sam u problemu. Rekao sam sebi: “Stari, nigdje si”. Miješaju se osjećaji, tuga, veselje, žalost, euforija, sreća, veselje... i tako u krug.
Pronašao ga je brod koji je pratio regatu.
– Nakon 70 sati vidio sam veliku jedrilicu koja dolazi u mojem smjeru. Bila je to pratnja, jedrilica koja je pratila regatu od Las Palmasa na Kanarima odakle smo isplovili. Imao sam GPS pa su mogli vidjeti gdje plutam. Sjećam se da su me dečki izvukli, izljubili i u ruke mi gurnuli dva piva i pečeno pile. I odvezli su me do cilja na Martiniqueu gdje me je dočekala moja Martina – kaže nam.
Turistička patrola: Krk
Ispovijest galeba: Svaka druga bila je Helga, ne sjećam ih se, one mene pamte
Mi smo imali plesnjake. Sve terase imale su živu glazbu, tamo bi došao, malo joj namignuo, pogledao gleda li te pa, ako bi ti dala neki znak, eto tebe, ples, druženje, piće...
Što čovjek shvati u takvom trenutku u kojem je posve nemoćan, prepušten sudbini?
– Na Lošinj sam se vratio kao nov. Resetiran, defragmentiran... Više sam naučio u toj havariji nego neki koji su bez problema došli do cilja. I odlučio, u životu se više neću živcirati. Nikad. Jer, to nema smisla. Bit će što bude...
Zašto jedriti sam?
– Najljepše je kad si solo. Ne možeš nikoga kriviti ako stvari krenu loše. I za dobro i za loše sam si odgovoran. I lijepo je kad si na pučini, a na horizontu vidiš kako zvijezde dotiču more. To je seksi... Problem je, istina, spavanje. Jer na takvoj regati spavanja nema. Ne možeš ti, a sam si, reći a sad spavanje osam sati. Ne, spavaš od četiri do pet sati u danu u intervalima po 20 do 40 minuta. A kako se budiš nakon 20 minuta? Imao sam alarm koji bi, da tu zazvoni, probudio i ove koji spavaju u Šibeniku – smije se Kabalin.
Sjedimo na Rivi lošinjskih kapetana. On je jedan od njih, danas vodi marinu u Malom Lošinju. Riječanin je, s Bulevarda, ali tu se doselio zbog ljubavi.
– Plovio sam oko Čizme, od Genove do Lošinja. Pa od Francuske do Irske i natrag, sve uvale prošao po Jadranu. Kad zbrojim, iza mene je više od deset tisuća milja.
A gdje je jedrilica?
– I dalje negdje pluta. Oni spašavaju ljude, brod ne. Možda je potonula, nikad nećemo doznati – kaže Vedran.
I što dalje?
– Dragoj sam obećao, četiri godine bit ću doma... – kaže Kabalin.
Hidrogliser prije 92 godine
Ovo je otok pomoraca. U 90 godina sagrađena su 362 velika jedrenjaka. Priča o tome Vedranov tast Julijano Sokolić (75). Lošinjski je kronolog, godinama je radio u brodogradilištu pa u turizmu...
– Jesi li ti znao da je prvi trajekt na Lošinj došao 1960. godine, a išao je iz Rapca. Zvao se Vanga – kaže Sokolić pa poentira:
– A pazi sad ovo, 1926. godine baš ovdje u uvali slijetao je hidroavion! Išao je iz Trsta pa za Zadar, Anconu... Eto, danas gotovo 100 godina kasnije, nema ga...
I car Meksika na Lošinju, a stigao je tu zbog jednog šarlaha
Portorož, Opatija i – Lošinj. To je povijest. Tek kasnije turističke destinacije postajali su Crikvenica, Krk... A gosti su ovdje bili i – carevi. S ljubavnicama, dakako. Car Franjo dolazio bi na Čikat s ljubavnicom, brinetom Katarinom Schratt, a nije mu ni famozna Sissy, njegova supruga, ostala dužna. Pa je i ona ovdje ljubovala. Šetao se ovdje i Maksimilijan Habsburški, koji će poslije postati meksički car. Nevezano za Lošinj, ali kad već spominjemo Maxa, taj se rodio u bečkom Schönbrunnu. Što je poruka? Tu se ljetovalo, odnosno tada zimovalo, i u doba velikana. Pazite, kralj Meksika. A sve zbog jednog – šarlaha. Neki je klinac stigao ovdje na zimovanje pa, kad se vratio u Beč, novine se raspisale o čudotvornom otoku prepunom bilja na kojem je ozdravio, inače sin dr. Conrada Clara. I zaista, nisu pisali te 1885. bez razloga. Kamo god turist krenuo, ima što vidjeti. Tu je lijepo. Hoteli se obnavljaju, a od lani je ponos grada i prvi hotel s pet zvjezdica, kultni “Bellevue” (tu su nekad išlo na plesnjake). U šali domaći će reći:
– Čuli smo da naš Apoksiomen vrijedi 500 milijuna eura, a to je deset puta više od prve momčadi Real Madrida...
Je, on im je turistički frontmen, no to su i dupini. Plavi svijet u Velom Lošinju divno je mjesto. Ipak, vrijedi znati da dupinima čovjek ne prilazi. Nema ni kupanja ni igranja s njima. Zašto? Da mi ljudi ne nastradamo. Oni su zaigrani, a čovjeka ni ne sluteći mogu nenamjerno ozlijediti. Pomisle, idemo se igrati, pa kupača slučajno udare perajom. A teški su više od 300 kilograma. Ili, još gore, povuku čovjeka da se igraju pod morem. Pa odu na 60 metara. A tamo mogu biti četiri ili pet minuta prije nego što izađu na površinu... Gledati, ne dirati. Kao u nacionalnom parku. Turist ovdje preko dana zaista ima zanimaciju.
Najvažnije, lijepo je... Tu je baš gušt. I cijene su kao one u metropoli. Pivo je 16 kuna.
Obvezno posjetite
Muzej Apoksiomena
Moderan, uređen, lijep, baš – sjajno mjesto. I u centru je grada, u Palači Kvarner. Sagrađen je za samo jedan eksponat – kip Apoksiomena, grčki brončani kip visine 192 cm koji je 1999. izvučen iz podmorja u blizini Lošinja.
Plavi svijet
Da bi promatrali dupine, u Veli Lošinj gosti dolaze čak i iz Splita, Dubrovnika... Nezaboravno iskustvo.
Providenca
Prekrasan vidikovac, na njemu je otok kao na dlanu. Tematski vidikovac objedinjuje 300 m dugu poučnu stazu Apsyrtides i bar koji je vidikovac. Na 28 interpretacijskih ploča s fotografijama i tekstom prikazuje svaki otok.
Izleti
Jednodnevni izleti na Susak, Ilovik, Unije, ostat će za pamćenje
Šetnja centrom
U Moby Dick na sladoled, kava u Buenu, pivo navečer u Stopu.
Plus i minus
PLUS
ČISTOĆA PRIRODE I MORA: Lošinj u punoj sezoni može primiti četiri puta više ljudi nego što ima stanovnika. Kako bi u tom slučaju izgledao Zagreb? Bila bi gužva. A tu se bezbrižno kupaš, uživaš u prirodi i čistoći. Lijepo je
MINUS
POVEZANOST S KOPNOM: U sezoni putnik mora čekati najmanje sat vremena trajekt koji vozi s Cresa. O.K., možda se nekom posreći, ali to su rijetke situacije. Usto, u samom centru grada poslije pola noći nema više kamo...
Mali Lošinj
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš: 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja: 9
Kvaliteta ugostiteljske ponude: 8
Gostoljubivost i susretljivost domaćina: 9
Večernja zabava i provod: 6
Kulturni sadržaji: 10
Rekreativni sadržaji: 10
Uređenost i opremljenost plaža: 8
Faktor opuštanja : 9
Opći dojam: 9
Ukupna ocjena: 87
Poredak
1. KORČULA 95
2. DUBROVNIK 92
3. HVAR 92
4. BRAČ 90
5. MAKARSKA 88
6. MALI LOŠINJ 87
7. KRK 86
8. CRIKVENICA 83
9. CRES 80
10. MLJET00
11. OMIŠ 00
12. OPATIJA 00
13. PAG 00
14. PELJEŠAC 00
15. POREČ 00
16. PULA 00
17. RAB 00
18. ROVINJ 00
19. SPLIT 00
20. ŠIBENIK 00
21. TROGIR 00
22. VIS 00
23. ZADAR 00
Vedran: Jarbol je pukao, danima sam plutao Atlantik om i nisam ni sanjao da če Francuska postati svjetski prvak u nogometu.