Rijetki nisu čuli za sangriju, osvježavajući španjolski napitak koji evocira ljetna druženja i vrtne zabave.
Iako skromna podrijetla, zahvaljujući Svjetskom sajmu u New Yorku održanom 1964. godine, ova se mješavina od zaslađenog crnog vina s komadima voća i s dodatkom, najčešće, brendija ili raznih likera te soda-vode, profilirala u jedno od najomiljenijih pića najtoplijeg godišnjeg doba. No dug je bio put ovog eliksira lepršavih ljetnih svečanosti do kristalnih vrčeva ili posuda za punč. Kako bismo razotkrili podrijetlo sangrije, potrebno je otputovati u davnu prošlost, točnije u 200. godinu prije Krista kada su Rimljani osvojeni Pirenejski poluotok oplemenili prvim vinogradima koji su iznjedrili “Bakhov nektar“, bazu ovog danas slavnog pića koje se još naziva i “vinom Španjolske“.
Napitak od crnog vina dobio je ime od izvedenice španjolske riječi "sangre" - krv
Rimljani su donijeli i običaj uživanja “pimena“, vina zaslađenog medom i začinjenog mnoštvom egzotičnih trava te začina poput kardamona, cimeta, šafrana i đumbira. Izravni predak sangrije bio je tzv. hippocras, srednjovjekovna inačica začinjenog vina čiji su recept na europski kontinent s Orijenta, zajedno s ratnim plijenom, donijeli križari. U srednjem vijeku voda nije bila pročišćena pa tako ni sigurna za konzumaciju bez mogućih ozbiljnih posljedica za zdravlje, stoga je stanovništvo surogat našlo u vinu kojemu su počeli dodavati voće i začine kako bi ga oplemenili.
Tako je tijekom raskošnih gozbi aristokracija ispijala vino koje je razrjeđivala voćnim sokovima i pjenicama od bobičastog voća. Okus vina to bi učinilo bogatijim, ali i smanjilo koncentraciju alkohola te tako ublažilo njegov štetan utjecaj, dok su siromašni pak ispijali vino s voćem jer je to bilo jedino što su si mogli priuštiti. S vremenom je stanovništvo crnom vinu iz vlastite radinosti, uz začine i voće koje je variralo ovisno o regiji i godišnjem dobu, počelo dodavati i brendi.Napitak je zbog tamnocrvene boje dobio ime sangria, što je izvedenica španjolske riječi sangre – krv, a upravo je krv u mnogim kulturama simbol života, vitalnosti i strasti.Unatoč činjenici da je mjesto u obitelji najpopularnijih ljetnih pića sangria dobila zahvaljujući Svjetskom sajmu u New Yorku 1964. godine, gdje je službeno predstavljena, postoje dokazi da se na jugu SAD-a pojavila najvjerojatnije kao izdanak pića koje su u države Latinske Amerike donijeli Španjolci.
O tome svjedoči i jedan članak iz dnevnih novina Forth Worth Gazette objavljen 1891. godine koji spominje piće pod imenom sangria, mješavinu načinjenu od jednakih dijelova vina i vode zaslađenu šećerom prema želji, i s dovoljno limunova soka kako bi napitak dobio trpak okus.Sangria se tradicionalno radi od crnog vina kojemu se dodaje brendi, voćni sokovi, voće i soda-voda.
Bilo koje mlado crno vino dobar je odabir u tradicionalnom receptu, a da bi piće bilo dobra okusa, preporučljivo je koristiti najbolje sastojke. Kod pripreme sangrije zapravo nema strogih pravila, no ipak je potrebno slijediti tri jednostavna koraka koji ovise o individualnim preferencijama, raspoloženju i sezoni koja će svojim okusima dati specifičnu aromu ovom lepršavom piću. Za što autentičniji okus, iako nije nužno, najbolje je odabrati bocu vina Tempranillo iz regije Rioja ili Alicante, ali postoje i brojne varijante sangrije koje se rade i s bijelim vinom, roséom pa čak i pjenušcem, no u pravilu ni s čim previše slatkim niti preskupim.
Pogled na grad Samaniego u regiji Rioja tijekom berbe crnog grožđa
Vino se pojačava najčešće brendijem, ali kao zamjena može poslužiti Grand Marnier, triple sec ili neki od voćnih likera, a može se dodati čak votka i gin.Sezona je kod odabira voća uvijek najbolja inspiracija, a iako većina recepata ima bazu od limuna i limete, najpopularnije voće kod pripreme su jabuke, naranče te breskve, pogotovo u kombinaciji sa šljivama, potom nektarine, bobičasto voće, ali i tropsko voće. Prije nego što se nareže na kriške, voće treba rashladiti kako bi dulje ostalo svježe te se potom stavlja u vino da se namače najmanje osam sati ili preko noći, pri čemu se voćni okusi i aroma vina spajaju u piće raskošnog okusa. Sangria se zaslađuje s nekoliko jušnih žlica šećera ili medom, što se može izostaviti ako se koristi zrelo i svježe voće.
Piću se na kraju dodaje soda-voda i led, a tradicionalno se služi u vrču od litre s cjedilom kako voće i led ne bi upalo u čašu, a na većim zabavama može se servirati i u zdjelama za punč s drvenom žlicom kojom se voće lakše vadi s dna zdjele.Sangria se u Španjolskoj služi uglavnom ljeti, pogotovo u sjevernim dijelovima zemlje, a zbog toplije klime u istočnim i južnim tijekom cijele godine, no ispija se i u drugim zemljama španjolskog govornog područja. ž
Varijante sangrije su nebrojene, a inačica s bijelim vinom poznata je kao “sangria blanco“ ili “clerico“ u Argentini i Paragvaju, a u južnoj Španjolskoj naziva se “zurra“ i radi se s breskvama ili nektarinama. Iako na tržištu postoji i buteljirana sangria, ništa ne može zamijeniti piće načinjeno u kućnoj radinosti. Dobro se sparuje s ovčjim sirom, morskom hranom i pikantnim mesnim okruglicama. Sangria je piće naglašene individualnosti čija priprema ne robuje strogim pravilima. Koju god inačicu odabrali, ovaj popularni napitak biti će duša svake ljetne zabave na kojoj protokol i konzumirana količina i nisu toliko važni.
Bačve pune vina Tempranillo iz regije Rioja od kojeg se priprema autentična sangria
Stoga u godini, kada se službeno obilježava pola stoljeća slavnog pića, nazdravimo ljetu i radosti življenja ovim lepršavo pitkim “vinom Španjolske“.
>>Voćna izlika da pijete alkohol na plus 35 stupnjeva Celzijevih