Žene bi dnevno trebale piti dvije litre vode, a muškarci dvije i pol. Znanstvenici nisu našli dovoljno dokaza na osnovi kojih bi se odredila optimalna gornja granica unosa šećera u organizam, jer su eventualne zdravstvene dobrobiti konzumacije šećera više povezane s tipom i učestalošću konzumiranja hrane nego s ukupno unesenom količinom šećera.
European Food Safety Authority (EFSA) zbog toga prepušta da svaka država posebno preporuči maksimalan unos šećera, odnosno izradi pojedinačne prehrambene savjete. Detalji su to iz najnovije preporuke Europske direkcije za sigurnost hrane za dnevne količine unosa ugljikohidrata, vlakana, masnoća i vode u organizam. Ti su podaci rezultat dosad najšireg spektra znanstvenih i medicinskih savjeta i dokaza kojima su se prilikom izrade dokumenta o europskim prehrambenim preporukama koristili. EFSA tvrdi da su ovi podaci dosad najaktualniji, najjasniji i najrazumljiviji.
Prehrambene preporuke odnose se na količine pojedinih nutrijenata koje su ljudima potrebne za održavanje dobroga zdravlja, ovisno o dobi i spolu. U svjetlu najnovijih znanstvenih dokaza, Europska komisija od EFSA-e je tražila reviziju prethodnih prehrambenih preporuka, što je rezultiralo novim izvješćem.
Po njemu, unos ukupnih ugljikohidrata, kako onih iz krumpira, tjestenine, tako i jednostavnih ugljikohidrata iz šećera, trebao bi iznositi od 45 do 60 posto ukupne dnevne količine energije za djecu i odrasle. Nedvojbeno je da učestala konzumacija hrane bogate šećerima povećava rizik kvarenja zuba, kao i da se učestalim pijenjem zašećerenih pića dobija na težini.
Dnevno je dovoljno u organizam unijeti 25 grama vlakana. Znanstveno su dokazane zdravstvene dobrobiti od povišenog unosa vlakana: smanjen rizik od bolesti srca i dijabetesa tipa 2 te olakšavanje održavanja normalne tjelesne težine. Međutim, još uvijek nema dovoljno dokaza o ulozi glikemijskog indeksa (mjera koja označava brzinu i intenzitet povišenja razine glukoze u krvi nakon konzumiranja određene hrane) u održavanju normalne tjelesne težine i prevenciji bolesti povezanih s prehranom.
Od ukupnog dnevnog unosa energije, 20 do 35 posto trebalo bi se odnositi na unos masnoće. Za dojenčad i malu djecu unos masnoća trebao bi se procijeniti s obzirom na specifične razvojne potrebe djeteta. Dokazano je da povećan unos zasićenih masnoća i transmasnih kiselina vodi povećanoj razini kolesterola, što, pak, doprinosi razvoju bolesti srca. Ograničavanje unosa ovih masnoća i njihova zamjena s mono i polinezasićenim masnim kiselinama savjet je koji bi se na razini pojedinih država trebao uzeti u obzir prilikom izrade prehrambenih preporuka. S druge strane, unos 250 mg dugolančanih omega-3 masnih kiselina količina je koja odraslim ljudima može smanjiti rizik od srčanih bolesti.