Sad razumijem one “luđake” koji govore “rak mi je bio najveći blagoslov”.
Sada to razumijem zato što je svaka bolest ispadanje iz harmonije i uvijek je lekcija. I čovjek nije velik po tome što nikad ne padne, nego po tome zna li se izvući iz rupe u koju je upao – govori Anđa Marić, koja je svoju lekciju, tešku bolest koja ju je pogodila prije dvije godine, odlučila svladati sa što višom ocjenom.
Vratila se k roditeljima
Stavila je sebe na prvo mjesto, ogradila se od svih izvora stresa i liječenje encefalomijelitisa, odnosno upale moždane ovojnice, zbog koje joj je oštećena motorika, nastavila u Zagrebu, kamo se prije mjesec dana preselila iz Ljubljane gdje je živjela 11 godina.– Vratila sam se u Hrvatsku, u roditeljski dom u Rudešu gdje sam odrastala. Opet sam kod kuće – govori 37-godišnja pjevačica i spisateljica.
S njom je došao i njezin 11-godišnji sin Gašper.
– Iako skrbništvo nije do kraja riješeno, odlučila sam da mi zdravlje bude najvažnije, jer moje dijete ne bi imalo nikakve koristi od mrtve majke ili od mame kojoj cure sline i prikovana je za invalidska kolica – kaže i nastavlja:– Gašper je ovdje krenuo u školu i svaki je dan poslije nastave kod prijatelja. Jako je sretan zbog toga jer se u Sloveniji djeca poslije škole ne druže i ne idu jedni drugima u goste.Već se dugo željela vratiti u Hrvatsku, ali strahovala je kako će na to reagirati njezin bivši suprug Primož Dolničar, no na kraju je dobila njegov pristanak.
Foto: Marko Lukunić/Pixsell
Paralizirana od stresa
– Razgovori s Primožem o preseljenju bili su mi toliko stresni da bih, kad sam se s njim o tome dogovarala, izgubila dar hoda i ne bih mogla iz automobila dopješačiti do restorana u kojem smo se sastajali. On bi mi tada pomagao, a ja sam si mislila kako je život bizaran – otkriva.
Neslomljiva Anđa nije izgubila optimizam ni kada je HZZO, kaže, odustao od nje jer pomaže u financiranju liječenja samo do četvrtog stupnja bolesti, a kod nje je napredovala do šestog. Sada bi trebala sama plaćati terapiju koja stoji 16 tisuća kuna mjesečno, i to doživotno. Stoga se potpuno okrenula alternativnom liječenju, kombinaciji psihoterapije pozitivnih afirmacija, zdrave prehrane, konopljine infuzije i sličnih metoda.
– Duboko vjerujem u sposobnost našeg tijela da samo sebe izliječi. Jedna naša stanica u tijelu pametnija je od iPhonea i mozak je puno jači od tijela pa, ako sebe uvjerim da ću umrijeti, onda će se to i dogoditi. Ili, u mojem slučaju, da će mi se zapaliti mozak. Sad se uvjeravam da će mi se “otpaliti”. Držite mi fige – optimistična je Anđa Marić.
>>Anđa Marić ponovno ima razloga za širok osmijeh
>>Anđa Marić: Protiv teške bolesti borim se zdravom prehranom
To je ono što svi koji imaju malo pameti u glavi govore i pišu, neki i viču: ne smije se ni pod koju cijenu dozvoliti da se privatizira kompletno zdravstvo! Mora postojati sustav javnog zdravstva i takva državna politika koja osigurava da je zdravlje i život građana zemlje na neprikosnovenom prvom mjestu, bez obzira koliko održavanje i liječenje koštalo! Smanjit će se dalje, neće biti dovoljno za neke druge stvari, ali te druge stvari nemaju za posljedicu trajni gubitak zdravlja i život kao ulog, prema tome - nisu toliko važne! Ništa nije važnije od života jedne osobe, pa je ovo što čitamo u članku da je HZZO digao ruke od Anđe i ostavio je da si sama plaća 16 000 Kn vrijednu terapiju mjesečno kriminalna svinjarija zbog koje bi netko trebao provesti jedno 10 godina u tamnici nalik na španjolske iz doba inkvizicije. Onaj tko je donio takvu odluku trebao bi bez pardona biti bačen na ulicu i da mu se zabrani više ikakav rad, čak ni čistača/ice u državnim ili javnim službama. Dok bude lunjao/la ulicama u potrazi za bilo kakvim poslom da preživi, treba mu/joj ukinuti i pravo na skrb u javnom zdravstvu, neka si sam/sama ide plaćati liječenje kad se razboli. Ja osobno ne plaćam iz bruta za zdravstvo (nitko i ne pita nego se samo skine iznos) samo za sebe, nego za sve ljude ove zemlje, korisnike zdravstvene zaštite državnih ambulanti i bolnica. Ovo je medijski poznata Anđa Marić, što je s stotinama, možda i tisućama Anđi koji su nepoznati i anonimni, dio mase koji nema priliku izaći na stranicama tiskovina ili interneta? Ovaj užas od državne uprave nadam se da će biti što skorije zamijenjen, teško da netko može gore, taj mora biti umjetnik na razini Tiziana, samo u obrnuto kreativnom smjeru. Drži se Anđo, pobijedit ćeš bolest! Ne libi se, ako ti je potrebno sredstava, daj broj računa, ja ću prvi uplatiti! Nitko od nas za ovakav cirkus i svinjariju nije išao u rat! Da smo znali, ne bi nam nitko ni sjenke vidio!