Kolumna

Chui je za domaći jazz napravio ono što i Chemical Brothers za rave-scenu

Foto: Promo
Chui je za domaći jazz napravio ono što i Chemical Brothers za rave-scenu
08.10.2019.
u 22:25
Glazbenici iz Chuija jednostavno, mada to baš i nije tako jednostavno, vole svirati, a bogme to i znaju.
Pogledaj originalni članak

Peti album grupe Chui "Iz kapetanovog dnevnika" jedno je od najočekivanijih domaćih izdanja, benda koji je posljednjih godina postigao ono što mnogi nisu; doveo je jazz na pozornice i među publiku odraslu na rave-partyjima i rock-festivalima.

Iako smo puni doslovno sjajnih jazz-glazbenika, Chui je prešao granicu koja razdvaja žanrove i oduševljava kritičare, publiku na INmusicu i samostalnim nastupima, jednako uzbudljiv u suradnji s Josipom Lisac ili Jazz orkestrom HRT-a.   
Glazbenici iz Chuija jednostavno, mada to baš i nije tako jednostavno, vole svirati, a bogme to i znaju. Uz poznavanje planetarne diskografije, ovodobne i prošle, vrhunski instrumentalisti "Iz kapetanovog dnevnika" (Dancing Bear) u šest tema nude svirku uz koju možete plesati po klubovima, koncentrirati se na nju kod kuće, djeluju poput spoja uzbudljive jazz-fuzije, Badalamentijeva soundtracka iz "Twin Peaksa", filmske SF-mitologije i kao hipnotički vrtlog blizak posjetiteljima rave-partyja. 

Majstorsko korištenje raznih klavijatura i zvukova sintesajzera prednost je Tonija Starešinića koji je na domaći teren prenio "zapovijedi" Joea Zawinula iz Weather Reporta i dodao im današnje začine te je bez premca najsvestraniji domaći klavijaturist. Dodajte avanturističkog Vojkana Jocića na saksofonima i kod Chuija više ne možete povući stilsku granicu među žanrovima. Ovi majstori slobodoumno barataju svojim instrumentima i čine "komunu" za nove generacije slušatelja. Zamijenivši bubnjara Janka Novoselića, Ivan Levačić čini čvrst temelj sa sjajnim dionicama koje skupa s basistom Konradom Lovrenčićem "bukte" poput potresa ispod solo dionica Starešinića i Jocića. Tu su i gosti; Ink Experiment duo (udaraljkaši i vibrafonisti Ivana Kuljerić Bilić & Nikola Krbanjević), world music sastav Druyd, Mangroove (Željka Veverec, klavijaturist Leo Beslać i bubnjar Silvio Bočić) te sjajni gitarist Zoran Majstorović. 

Ovo su glazbenici nove generacije, a ne konzervativni jazzisti kojima je mrsko istraživanje novih zvukova i žanrova. Samo šest tema i dva dodatka na albumu govori da su minutaže pjesama duge, ali ovoliko veselja i onima koji nisu skloni jazzu vjerojatno niste očekivali. Distorzirana gitara u "Malju", s čvrstom bubnjarskom dionicom i spacesynthom Starešinića, može biti i svirka Bowiejeva benda od devedesetih naovamo, ili glazba iz Blade Runnera. Već vas uvodna "Eternautova tema" "dokusuri" u višeminutnoj vožnji kroz nekoliko ambijenata koji vas nakon plesne hipnoze spuštaju u elegantne klavirske pasaže pa opet vraćaju u psihodelični klub. Saksofoni Vojkana Jocića i Starešinićeve klavijature atmosferično se pletu oko osnovnih tema u kojima je još jedna važan začin - groove.
Primjerice, "Sila mi je" spaja ska i jazz u monstruozno dobroj frazi, dok "Arzachov let" etnotemom koju vode saksofon i klavir na pulsirajućem ritmu pokazuje ulazak na tradicijski teren.

Naslovna završna tema priključuje drugu Starešinićevu postavu Mangroove u munjevitom naletu, s predivnom klavirskom temom koja zaokružuje album. Dva dodatka, "Pogledaj" s Borisom Štokom i remiks "Tebi putujem" (Andrea Ljekaj) s Josipom Lisac proširuju teritorij kojim Chui prolaze kad god hoće, kao jedna najuzbudljivijih sviračkih postava koje imamo.

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.