Nakon premijere “Generala” na festivalu u Puli, na kojem je, nota bene, sve do prvog kadra slovio kao favorit za glavnu nagradu, započeo je, figurativno govoreći, lov na njegovu glavu gori i od onoga koji je svojedobno provodila Carla Del Ponte.
Filmski kritičari iz svih poznatih i nepoznatih medija, blogeri, pametnjakovići s društvenih mreža i, zapravo, svatko tko nije bio izravno uključen u projekt, bespoštedno ga je razapeo na stup srama. Prozivke su se kretale od onih manje bitnih, da su Tariku loše zalijepili lažni brk, a što je zbilja zanemarivo u odnosu na njegovu komičnu glumu, koja se može usporediti jedino s onom Borka Perića i Gorana Navojca, preko ismijavanja Bobetkovih monologa koji podsjećaju na one koje je držao na obiteljskim sastancima u kući Fazlinovića te nekih u krivo razdoblje smještenih proizvoda, pa sve do onih itekako bitnih da se, eto, od te relativno zanimljive priče s kojom se moglo napraviti nešto poput Jamesa Bonda ili, što ja znam, spektakl o borbi za pravdu koji završava dvostrukom pobjedom, prvo u ratu i onda na sudu, nije napravilo apsolutno ništa.
Sam Ante Gotovina, uzgred kazano, dugo se krio od javnosti kako to ne bi morao komentirati, a nakon što su ga novinari napokon locirali, moguće baš na Mallorci, ponovio je svoje riječi izrečene pred Haaškim tribunalom. ”Časni sude...”, rekao je ovaj put misleći na sud javnosti, “nisam kriv!” Tu je izjavu dodatno obrazložio navodeći da on nema nikakve veze s tim kako će ga netko prikazati u svom autorskom djelu te da, uostalom, film nije ni gledao. Nakon sedam od osam odgledanih epizoda koje su od tog filma nažalost napravljene, shvatio sam da su svi oni koji su nakon premijere žestoko udarili po Vrdoljakovu uratku bili zapravo neshvatljivo blagi. Serijal je toliko loš da se pretvorio u suprotnost onome što je trebao biti te je postao najveća antipropaganda Domovinskom ratu, a protiv toga su se naposljetku pobunili i oni koji su se filmu radovali, ali su zbog karikaturalnih prikaza teškog stradavanja njihovih suboraca ostali razočarani – hrvatski branitelji.
Prije posljednjeg nastavka serijala stoga, umjesto ove svoje TV ruže, a koju “General”, baš kao ni Arenu u Puli, nije dobio, iznosim tri prijedloga uz pomoć kojih bi umjesto zločinca, u smislu televizijskog ostvarenja, ipak, eto, mogao ispasti heroj. Prije svega trebalo bi neke stvari objasniti zainteresiranoj, ali ipak nedovoljno informiranoj javnosti. Ono što se često ismijava, da HRT seriju istovremeno prikazuje na dva programa, nipošto nije za ismijavanje, već za pohvalu. Na trećem je, naime, serija prilagođena za slijepe, a isto je bilo i s “Crno-bijelim svijetom” pa to nitko nije ismijavao. “Generalu” su to, valjda po zapovjednoj odgovornosti, nadodali ostalim optužbama. Ranije spomenute gafove s proizvodima u krivom prostorno-vremenskom kontinuumu, nadalje, nije baš tako lako objasniti, niti opravdati, ali ih ne bi ni trebalo uzimati za preveliko zlo.
Slične stvari događale su se, naime, i mnogo boljim produkcijama... Kako taj argument, međutim, ipak nije dovoljan za potpuno iskupljenje, pogotovo uzevši u obzir koliko smo taj diletantizam platili, predlažem da se po ovom pitanju u medije plasira i neki manji “spin” o tome kako je tu, zapravo, riječ o iznimnom umjetničkom pothvatu. Svi ti proizvodi, trebalo bi uime nacionalnog interesa podvaliti raji, nagovještavaju bolja vremena koja će na teritoriju Lijepe Naše uslijediti nakon pobjede u ratu te koja će nam, među ostalim, donijeti strane telekomunikacijske tvrtke i njihove učestale billboarde, ‘army’ ruksake koji će se početkom milenija vratiti u modu i prirodnu izvorsku vodu koju će domaći poduzetnik prodavati čak i svjetskim facama poput Jay Z-a i Beyonce, a oni će je, baš poput Janka Bobetka u jednoj od Generalovih nekoliko desetljeća preuranjenih scena, veselo cuclati pred milijunskim auditorijem. (Ovaj “spin” bi, nema sumnje, našem Generalu osigurao još jednu oslobađajuću presudu...)
Neisplatu honorara glumcima, da spomenem i to kao treći prijedlog za spas Generalove časti, uopće ne treba objašnjavati, niti se o tome treba posebno izjašnjavati. Nitko od njih, pa ni ovaj hollywoodski zet, složit će se svatko tko je pogledao barem jednu epizodu, nije zaslužio ni pišljiva boba! Ako, međutim, ništa od toga ne uspije spasiti ovaj ambiciozni pothvat, te ljudi ostanu pri prvobitnom mišljenju da je ovo nešto najgore što su ikada gledali na TV-u, HRT bi, bez obzira na to što je ostala još jedna epizoda, trebao prekinuti prikazivanje ove lakrdije koja se po kvaliteti ne razlikuje od amaterskih uradaka Bore Leeja, YouTube reklama za Fly bar, serija “Larina izbor” i “Krv nije voda”. To bi, naime, bilo jedino časno za učiniti, a General je, bez obzira na ovaj neuspjeli projekt, častan čovjek.
General Gotovina je nesto sasvim drugo od onoga sto je Vrdoljak smutio.