Ime kreatora Ivice Klarića kod nas je odavno postalo sinonim za mušku modu. I to onu najkvalitetniju. No, ovu je priču ipak bolje početi jednim izbezumljenim telefonskim pozivom. Na drugom kraju žice bila je moja prijateljica iz studentskih dana, a s njenim se problemom vjerojatno mogu poistovjetiti brojne mame. Tada se, naime, najstariji od njene trojice sinova spremao za maturalnu večeru i, naravno, nije htio odjenuti odijelo "jer je to za starce". Ponudila sam joj samo jedno rješenje: "Odvedi ga Klariću", a ona se već sljedeći tjedan javila s viješću: "Problem riješen, nije ni tamo htio odijelo, ali smo kupili divne hlače i prsluk". I tako je Klarić spasio mamu koja je sina sređenog poslala u svijet odraslih, a taj je mladić ostao vjeran svojim tadašnjim modnim postulatima i mladenačkoj uvjerenosti u to što je za stare, a što za mlade.
Kao i kod mnogih drugih uspješnih modnih kreatora, i Ivica Klarić se "virusom" mode zarazio u djetinjstvu:
- Koliko se sjećam, od malena sam dio praznika provodio kod tete koja je krojačica i uz nju sam naučio osnove krojenja i šivanja. Uz nju sam, od ostataka tkanina, šivao minijaturne modele - priča Ivica danas, ali i dodaje kako je njegovo školovanje ipak krenulo u sasvim drugom smjeru, daleko od mode:
- Osnovnu školu završio sam u Slavonskom Brodu i tamo sam upisao tehničku školu. Kada smo se preselili u Zagreb, završio sam Ruđer i tek je tamo, u trećem razredu, pala odluka da ću upisati Tekstilno-tehnološki fakultet i tako formalizirati činjenicu da me procesi proizvodnje odjeće prate još od dana djetinjstva. I tako je počela moja modna priča - prisjeća se Ivica.
Iako danas radi isključivo mušku modu, njegovi počeci bili su drukčiji. Objašnjava kako je njegova cijela generacija (primjerice Robert Sever, Saša Joković, Mare Milin) ozbiljno zagrizla u posao još za vrijeme studiranja. Znali su što žele, imali jasnu modnu viziju vlastite budućnosti i posvetili su se ozbiljnom radu: - Moji profesionalni počeci su u sezoni 1996./97., a bila je to moja druga godina fakulteta.
Te modne početke obilježila mu je i haljina koju je radio za Izbor za Miss Hrvatske 1998. Jedna od večernjih haljina bila je njegova kreacija, a nosila ju je Anđa Marić, koja je u konačnici odabrana za drugu pratilju. Ivica objašnjava kako je tada radio samo ženske kolekcije, te dodaje: - U mušku modu sam se ubacio tek na samom kraju milenija, i prvu mušku kolekciju, u kombinaciji sa ženskom, prikazao sam na svojoj prvoj samostalnoj reviji 2002. godine.
Oboje se sjećamo garaže Centra Kaptol, u koju se tada na modne revije naguralo oko 500-600 ljudi. Ivica to zove "nultim" Cro- a-Porterom, početkom prije početaka, i doista je to bilo vrijeme kada je u Zagrebu, ali i Hrvatskoj, moda postala vrlo važna djelatnost, a mjesto u prvom redu modnih revija značilo društveni status. Za taj modni bum na početku dvijetisućitih bio je zaslužan Viktor Drago koji je, uz već postojeći Fashion Week Zagreb, pokrenuo Cro-a-Porter i koji je svojim produkcijama veličao onu blještavu, bajkovitu i glamuroznu stranu mode. Na sreću, pri tome nije zanemario domaće kreatore, koji su bili pokretačka snaga njegove modne smotre, o čemu govori i ime manifestacije. Naime, kada se to ime poveže s pojmom prêt-à-porter (oznaka konfekcije ili u doslovnom prijevodu: spremno za nošenje) Cro-a-Porter je bio - Hrvatska za nošenje.
- Na krilima tih prvih velikih uspjeha 2003. godine otvorio sam svoj IK Studio i nastavio raditi mješovite kolekcije sve do 2007. godine, kada sam se opredijelio isključivo za mušku modu - objašnjava Ivica Klarić.
Naravno, bio je to puno teži put, jer mnogo je teže opstati i trajati u muškoj modi, i to ne samo zato što su žene mnogo veći potrošači kada je moda u pitanju. Muško odijelo uvijek je odijelo, muška se moda mijenja puno drugačijim ritmom nego ženska.
- Muška moda je puno ograničenija u stvaranju i dizajnu od ženske. Kod nje je uvijek fokus na odabiru tkanina i detaljima. Jednostavno, ona je omeđena odjevnim predmetima koje muškarci nose: sako, hlače, prsluk, košulja, jakna i kaput. Samim tim svaka je nova kolekcija novi veliki izazov - priznaje Ivica.
I dok listamo album sjećanja kroz razne modne revije, ne mogu se zaobići tadašnji medijski odjeci koje su one imale, dok su ekipe svih televizija, ali i tiskanih redakcija, hrlile na predstavljanje novih kolekcija domaćih kreatora:
- Kolekcije sam predstavljao na tjednima mode, prvo na Cro-a-Porteru, pa na Fashion.hr-u, ali baš zahvaljujući tiskanim medijima, koji su tada uvelike pratili sve te kolekcije, moji su odjevni predmeti došli do brojnih kupaca - kaže Ivica, a ja ga podsjećam da se i na pisti vidjelo koliko poznatih muškaraca (glumaca, glazbenika, sportaša, TV lica...) voli njegovu modu, jer često su je baš te slavne face predstavljale na njegovih revijama, a on kaže kako mu svaki kupac i svaki čovjek koji se zainteresira za njegov dizajn, da zadatak da svoj posao shvati ozbiljno, zaista odgovorno.
Uz tehničku besprijekornost izrade i kvalitetne materijale, mene je uvijek uspijevao zadiviti svojom kreativnošću, načinom da jednim sasvim malim odmakom - kao što je pomaknuto mjesto na kojem se nalaze kukice za remen na hlačama, tako da u konačnici taj remen ide preko šlica na muškim hlačama - uspijevao stvoriti nešto novo, ali i istaknuti seksepil (odjevenog) muškog tijela. On kaže kako je to "njegova igra":
- Fokus sam stavio na vrlo kvalitetne tkanine i najbolju moguću izradu, a detalji su ti koji zaokružuju odjevni predmet. Volim se igrati izborom dugmadi, konca, raznih prošiva, a to čime se igram, zapravo stvara kolekciju. No, nju uvelike određuju tkanine i za svaki je novi model najvažniji izbor visokokvalitetnih tkanina i pribora.
Gledajući njegova odijela i kolekcije, ili još bolje, gledajući ih na dobro odjevenim muškarcima, jasno je da Klarić ponekad igra na kartu dekonstrukcije tradicionalne muške mode, a ponekad za dečke nešto ukrade i iz ženskog ormara, kao kada muškarce zaogrne u pelerine, iako su one, baš kao i baloneri, u muške i ženske ormare stigle iz vojnih odora. Ivica rado priznaje fascinaciju vojnim odorama, ali i poviješću odijevanja. Kaže da mu je u toj muško-ženskoj igri okosnica uvijek engleska klasika, ali da ga inspiriraju modna povijesna razdoblja, kao i vojne odore, koje su uvijek prebogate detaljima.
A ono po čemu se njegov rad također izdvaja je i činjenica da on sa svakom svojom mušterijom radi oči u oči, tj. metrom na tijelo:
- Od samih početaka pa do danas sam uzimam mjeru svim svojim klijentima i to smatram vrlo bitnim. Tako upoznam osobu, vidim posturu tijela, ali i neke nepravilnosti u držanju. Sve to prilikom krojenja nastojim korigirati, tako da odjevni predmet u konačnici stoji savršeno. Sam i krojim svaki komad, a na prvom dogovoru slušam što mi kupac ima reći: što želi, koje boje voli, za koju priliku treba odijelo...Tada klijentu ponudim nekoliko kombinacija, od klasičnih do malo pomaknutih, ali uvijek i jednu sasvim neuobičajenu. Na kraju se kupac odluči za jednu od ponuđenih kombinacija, a često završimo na dvije - kaže Ivica.
Priča kako nije bilo lako preživjeti pandemiju, ni zagrebački potres koji je zatvorio vrata IK studija na puna tri mjeseca. U tom je razdoblju cijelo vrijeme bio u kontaktu s klijentima, svoje planove prilagođavao njihovima. Kada su konačno ponovno otvorili vrata studija, rješavao je narudžbe prema prioritetima, jer mnogi kod njega naručuju odijela za vjenčanje, a bili su dani u kojima je sve stalo ili mijenjalo termine. Kaže da mu je najvažnije što ni tada nitko od klijenata nije odustao od naručenog odijela, te da se nada da će sve doći na svoje nakon teške krize koja je pogodila cijelu modnu i tekstilnu industriju. Njemu je najvažnije da se rokovi isporuke tkanina sa 150-180 dana vrate u staro normalno, kada su bili 20-40 dana.
VIDEO>>Mia Dimšić i Damir Bačić govore o Dori i optužbama kako je pjesma Guilty Pleasure - plagijat