Je li dolazak Kolinde Grabar-Kitarović na koncert Prljavog kazališta 'ubio rock'?

Gledam ovaj "rat" oko Prljavog kazališta po medijima i na društvenim mrežama i čini mi se da se kod nas, za razliku od Velike Britanije ili SAD-a, još uvijek glazbu doživljava isključivo kao klasnu borbu starog tipa.

Čak smo i po tome ostali u prošlosti. Naime, nakon medalje Prljavom kazalištu, pa dolaska na koncert, u upotrebi su referencije stare 30 i više godina, tipa "izdaja rocka", "HDZ-ov bend" i slično.

Nedostaje suvremenijeg diskursa. Ma kakvog rocka? I kakvog HDZ-a? Pa to je odavno biznis, i lijevima i desnima i srednjima. Osobno mi se gadi švercanje političara uz rock i obrnuto jer dobiju više reklame i medijskog prostora nego bendovi, pa tako i Kolinda. Ali, ako imaš svoj stav, ne možemo tuđe političke preferencije a priori smatrati gorima od "svojih", ili "mojih", osim ako nisu sudski zabranjene, a i to je kod nas upitno. Ako je dolazak Kolinde Grabar-Kitarović na koncert, bez obzira na prevrtljivost njenog ukusa, "smrt rocka", onda je dolazak Ive Josipovića kao predsjednika u Lisinski nekima bio "smrt klasike", da i ne spominjemo koliko je domaćih glazbenika podržalo njegovu predsjedničku kandidaturu.

I to je bilo legitimno, nekome i gadljivo, kao nekome i ovo. Međutim, nedostaje malo više temeljitog promišljanja; kod nas se sve svede na krv i znoj, hebanje majke, prvo ovih zdesna, a onda i ovih s lijeva, ovisno o temi. Pri čemu su argumenti najčešće banalno tupo klanje bez argumenata. Ja, recimo, mogu pisati protiv Thompsona, ali sam bio na barem tri koncerta i bilo mi je neugodno što sam tamo vidio. Pa me poslije "vješaju". Ali većina ovih salonskih kritičara nije bila u Areni na Kazalištu koje je odsviralo strahovit koncert, dok sam ja odatle pisao i slao detaljan tekst za novine. I onda te opet "vješaju".

I ono što ne razumiju "teoretičari", na tom je koncertu bilo manje politike nego na provincijskoj lokalnoj nogometnoj utakmici. Čak bih mogao tvrditi da hrpe zgodnih djevojaka i ekstremno mlade publike uopće ne zanima ni Kolinda Grabar-Kitarović ni domaća politika. Ona je svoj tretman dobila twitovima i kasnije po medijima, dok je publika tamo bila zbog hitova Kazališta koje ima veću prođu na tržištu i od same Kolinde Grabar-Kitarović. Pa zato se domaći političari i guraju na koncerte.

Kad sam nedavno u Londonu vidio grad zatrpan golemim zastavama radi nekog jubileja bivše imperije koja grca u brexitu, pitao sam prijateljicu, inače gorljivu ljevičarku koja tamo živi 30 godina, ima li tamo još uopće "pokreta otpora" intelektualaca, radikala, nekih Sex Pistolsa ili ikoga, prema tom kraljevskom kiču, budalaštinama i odama imperijalizmu?

Rekla mi je doslovno: "Ma kakvi, kad se ovdje postave zastave, onda je to civilizirani čin tradicije, a kad to kod vas rade Hrvati, Srbi ili netko, vi ste zatucana plemena." Što je najgore i jesmo, od ostrašćenih "intelektualaca" koji ku**a ne razumiju naniže. Naravno, čast izuzecima, ali nedostaje znanja, truda i izlaska na teren, a ne samo banalnog i efektnog hejterskog komentiranja pred ekranom mobitela gdje smo svi najpametniji.