Ovaj nas sudski slučaj suočava s razvratom i nemoralom. Prostitucija, raskalašenost, perverzija. Kakav je to amoralan i prezira vrijedan svijet u kojem žive Stephen Ward i njegovi suradnici? Kad promotrimo njihovo ponašanje, čini se da su sve one vrijednosti koje smo nekad smatrali važnima - pristojnost, poštovanje, povjerenje - postale stvar prošlosti. Civilizirano društvo nije više civilizirano. Vladajuća klasa odrekla se svoje društvene odgovornosti i više nikome nije za primjer… Ljudi poput Warda ne zaslužuju naše sažaljenje. Oni zaslužuju samo prezir. Konačno je došao trenutak da odstranimo gangrenu moralnog truljenja britanskog društva… Ovog optuženika nećete osuditi jer je bio u središtu sveg tog moralnog rasapa, već zato što ga je pokrenuo. Ne morate sumnjati, on je istinski prljav…
Ovako državni odvjetnik zaključuje optužbu protiv osteopata Stephena Warda u seriji "Kruna", u veličanstvenoj posljednjoj epizodi druge sezone. Epizoda se zove "Tajanstveni lik". Ta je epizoda posvećena jednom od najvećih političkih skandala u novijoj britanskoj povijesti, Aferi Profumo s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. I vezi princa Filipa s Wardom, koji je tu aferu pokrenuo. Istovremeno, to je analiza moralnosti tog vremena i odnosa kraljice i njezinog supruga, ali i drugih muško-ženskih odnosa tog vremena. Peter Morgan, veoma upućeni autor te odlično napisane serije sa stotinama pametnih citata koje vrijedi zapamtiti, pokazao je da je i sam princ Filip, muž kraljice Elizabete II, bez sumnje bio sudionik te besramne epizode britanske povijesti.
Zašto se tome danas vraćam? Nekoliko je razloga. Kao prvo, nedavno su američke i engleske novine konačno objavile jedan naoko nevažan detalj, davni dopis J. Edgara Hoovera, tadašnjeg direktora FBI-a, američkom veleposlanstvu u Londonu usred Afere Profumo. Hoover objašnjava veleposlaniku da ga je Thomas Corbally, američki biznismen, pripadnik londonskog visokog društva i privatni istražitelj (možda i FBI-jev doušnik), obavijestio da se šire tračevi da je princ Filip bio u vezi s dvije žene lakog morala koje je upoznao preko svojeg osteopata Stephena Warda. Radi se o protagonisticama Afere Profumo, koja je srušila s vlasti britanskog ministra vojske Johna Profuma, a potom i čitavu Macmillanovu torijevsku vladu. Čak je i divlji Hoover smatrao da je ta vijest toliko skandalozna da je mora, bez pravih dokaza, ipak prenijeti kao trač.
VEZANI ČLANCI
Oženjeni, 46-godišnji ministar Profumo bio je u vezi s Christine Keeler, prelijepom 19-godišnjom manekenkom i kolgerlom (ne da ja smatram da je uputno tako povezivati ta dva pojma, no tako je zapisao u sudskim spisima). Keeler je istovremeno bila u vezi sa sovjetskim atašeom i špijunom. Sasvim je moguće da mu je štošta izbrbljala. U aferi prominentnu ulogu ima i Mandy Rice-Davies, Christinina dobra prijateljica, cabaret plesačica. To da su se te lijepe, mlade djevojke bavile i prostitucijom dokazano je u sudskom procesu protiv Stephena Warda, koji se financijski okoristio njihovim vezama s prominentnim muškarcima. Nakon tužiteljeva govora Ward je počinio samoubojstvo. Ovoj aferi se vraćam i zato što me fascinira što nema ništa nova pod suncem. Raskalašenost, laži, obmane, sve je to danas posve uobičajen, čak i očekivan dio svjetske politike. Ta gangrena nije odstranjena, vladajući više nikome ne mogu biti primjer. Ni u Velikoj Britaniji ni u ostatku svijeta. Onaj tko barem iz daljine prati američke predsjedničke izbore, zna o čemu govorim.
Progresivna Amerika smatra svojom svetom dužnošću - spremni su povesti sveti rat - da Kamala Harris pobijedi Donalda Trumpa. Time bi sadašnja potpredsjednica, koja se kao neiskusna senatorica još 2019. uključila u predsjedničke izbore i ubrzo povukla jer se pokazalo da je ne podržava niti deset posto demokratskih stranačkih kolega, sad, igrom slučaja, najednom dobila šansu postati vjerojatno najmoćnija osoba na svijetu. I to u prijelomnom povijesnom trenutku kad svi gledaju prema Sjedinjenim Državama, naročito Ukrajina i Izrael, da im SAD pomogne da skončaju svoje ratove koji prijete da će se pretvoriti u veliki globalni rat.
Slušala sam potpredsjedničine brojne intervjue i sjetila se kako je Orwell jednom rekao da je politički jezik tako sklopljen da "solidno zazvuči i ono što je čvrsto poput zraka". Kad ju je 2021. u intervjuu za NBC novinar pitao planira li obići američku granicu s Meksikom jer joj je predsjednik Biden povjerio upravljanje imigracijskom krizom i nadzor granice, sadašnja predsjednička kandidatkinja odgovorila je pomalo uzrujano: "Mi smo bili na granici." I to ponovila nekoliko puta. Novinar je bio uporan i mirno konstatirao: "Vi niste bili na granici." Ona mu je odgovorila sa smijehom: 'Nisam bila ni u Europi… Nije mi jasno na što ciljate." Uopće ne želim ulaziti u grijehe Donalda Trumpa jer se njima bave najveće novine svijeta svakodnevno, već mjesecima pa i godinama, samo sam željela pokazati da ni za drugu stranu ne osjećam poštovanje koje bih željela osjećati.
GALERIJA Tko je zgodni mlađi brat Donne Vekić? Trenirao je nogomet, a evo čime se sada bavi
Predsjednički kandidat s nikakvim šansama, Robert F. Kennedy Mlađi, pripadnik najpoznatije američke demokratske obitelji, nazvao je Kamalu - umjesto budućim vrhovnim komandantom - vrhovnim američkim obmanjivačem jer je upravo ona tvrdila da se s predsjednikom sastaje svakodnevno, da je bistar, brz, pronicljiv, intelektualno britak, u vrijeme kad smo se već svi, svojim očima i zdravom pameću, uvjerili u njegove smanjene kognitivne i neurološke sposobnosti. A onda su ga preko noći, zbog nevjerojatno loših rezultata u istraživanjima javnog mišljenja nakon prve predsjedničke debate, natjerali da ipak odstupi i direktno, bez stranačkih izbora, nominira Kamalu Harris za demokratskog predsjedničkog kandidata. Nitko nije komentirao laži o njegovu odličnom zdravlju s kojima su nas hranili tjednima. Hoću reći, sve što govore, čvrsto je i solidno poput zraka.
U prvoj i drugoj sezoni "Krune" glumica Claire Foy veličanstveno je utjelovila mladu kraljicu Elizabetu II. U sljedećim sezonama velike engleske glumice nisu se ni približile suptilnoj izvedbi Claire Foy koja nam je u epizodi "Tajanstveni lik" pokazala sve o kraljici, gotovo bez riječi: tihu sreću što je po četvrti put trudna, duboku tugu što njezin muž uopće ne sudjeluje u prvim mjesecima njezine problematične trudnoće koju mora čuvati pa se povukla u osamu škotskog dvorca Balmoral dok on vrijeme provodi s raskalašenim društvom. Na koncu i horor - ali suzdržan jer kraljica svoje emocije kontrolira kao zen majstor čak i ispred svojeg osobnog tajnika - kad saznaje da je njezin voljeni Filip bio blizak sa svodnikom Wardom. Nakon Wardove smrti u ladici njegova pisaćeg stola pronađen je portret princa Filipa koji je napravio osteopat dok ga je princ posjećivao ukočenog vrata. Kraljičina tajna služba morala je pokupovati još nekoliko već prodanih Filipovih portreta koje je s puno ljubavi napravio Ward prikazavši princa veoma lijepim, seksi muškarcem.
Dok se Filip zabavljao s Wardovim raskalašenim društvom, Elizabeta II otputovala je vlakom u Škotsku nesretna i slaba, ali bez riječi, bez pozdrava s mužem, bez napada i rasprava jer se kao kraljica nije željela suočiti s Filipom kao da je samo obična, povrijeđena žena. Osim toga, ona ga čitavo vrijeme u sebi brani jer ga nastoji razumjeti. Ona sabrano i razumno, uz puno razmišljanja, bez obzira na svoju patnju, prihvaća da Filipa kao alfa muškarca - a zbog toga joj se tako i svidio u mladosti - njihov odnos demaskulinizira, simbolički kastrira jer je ona vladar, a on samo njezin podređeni vazal. Sve njezine unutarnje borbe su tako savršeno prikazane na lijepom, mirnom licu kraljice dok stoji sama pod rijetkim pahuljama škotske jeseni i promatra pust, osamljenički brdski krajolik oko sebe. Vidimo da osjeća koliko je i ona u životu sama, ostavljena. Genijalnost te epizode zavređuje da je pogledate ponovno. Epizoda "Tajanstveni lik" prepuna je veoma suptilnih, nenametljivih aluzija na amoralan život londonskog visokog društva u kojem se Afera Profumo gotovo zakonomjerno morala dogoditi.
Premijer Harold Macmillan, recimo, razgovara sa svojim ministrom Profumom neposredno prije nego što će se skandal razotkriti do kraja i ovaj ga uvjerava da je nevin. Potom premijer taj razgovor prepričava svojoj ženi i samouvjereno joj objašnjava kako on sa svojim velikim životnim i državničkim iskustvom može uvijek prepoznati lašca i zato zna da Profumo to nije. Ona mu aristokratski mirno baci u lice: "Lakovjerna, povodljiva budalo." Lady Dorothy Macmillan svojeg muža premijera gleda s visoka. Za razliku od zaljubljene kraljice, ona se mužu obraća bez milosti jer je on za nju i njezinu obitelj samo jedan obični arivist. Ona je kći vojvode od Devonshirea, pripadnica jedne od najbogatijih aristokratskih obitelji Velike Britanije sa skandaloznom prošlošću još od 18. stoljeća. Dorothy prepričava svojem submisivnom, plahom mužu kako se divno provela na predstavi satirične grupe "Beyond the Fringe", koja ismijava sve, i njega i kraljicu. Premijeru njezin užitak u njegovu javnom ponižavanju teško pada, pogotovo ideja da se njegova žena slatko smijala uvredama na njegov račun - sa svojim ljubavnikom. On je mirno pita je li se jednako veselo smijao i njezin pratilac Robert Boothby. Vezu Dorothy i poznatog biseksualca i konzervativnog političara Boothbyja Morgan samo ovlaš naznačuje kratkim kadrom njih dvoje u gledalištu. Razdragani od silnog smijeha, približuju glave i brzinski se poljube.
GALERIJA Pogledajte tko je sve od poznatih bio na koncertu u čast Oliveru Dragojeviću
Kako se Morgan u toj epizodi želio prvenstveno baviti Elizabetom II i njezinom usamljeničkom, problematičnom četvrtom i posljednjom trudnoćom, on se nije posebno bavio dugogodišnjom, stalnom vezom premijerove supruge i njezina zabavnog ljubavnika, no svi koji dobro poznaju englesku povijest visokog društva itekako su sve to povezali. Princa Filipa i kolgerle, kraljičinog muža i Stephena Warda, osteopata, slikara i svodnika, premijerovu suprugu koja je od svoje trideset godine do smrti bila u ne naročito tajnoj vezi s muškarcem koji joj je bio zabavniji i zanimljiviji od muža.
Ova epizoda se zove "Tajanstveni lik" jer se na jednoj objavljenoj fotografiji s Wardove razuzdane zabave s Profumom i kolgerlama s leđa vidi i lik tajanstvenog muškarca. Novine ne otkrivaju tko je taj "treći čovjek", no kraljici njezina sestra Margaret sugerira da tu fotografiju bolje pogleda i da će prepoznati Filipa, njegovo držanje i njegova ramena u odijelu. Kasnije u mnogim kadrovima vidimo upravo princa s leđa. Izvanredan scenarij! Kraljica je izrazito stroga prema sebi, svoje sumnje i svoje patnje ne dijeli ni s kim pa ni sa sestrom koja joj je sve to rekla osvetnički jer nije mogla podnijeti da joj kraljica naređuje kako će se ponašati. Susreću se u Kensingtonskoj palači jer kraljica iznimno, nenajavljeno posjećuje svoju sestru da je zamoli da prestane maltretirati ostale stanovnike tog kompleksa svojim preinakama i bučnim radovima. Obje su trudne. Margaret, čim ugleda sestru, jednoj i drugoj toči viski. Tad se još nije znalo da je alkohol veoma nezdrav za bebu, pogotovo u prvim mjesecima trudnoće. Tom sličicom Morgan nam pokazuje koliko su se vremena promijenila i kao da želi naglasiti koliko su i ondašnji odnosi među partnerima bili drugačiji i što je sve kraljica bila spremna podnositi naoko mirno.
Na koncu epizode kraljica govori svome mužu da je ona jaka, da može sve podnijeti, da on dobro zna da se ona uvijek mogla nositi s istinom. "Jedino tražim da tu istinu i doznam. Kad mi ljudi ne govore istinu, to je ono što ja ne mogu podnijeti", kaže mu kraljica susprežući suze. Pogleda ga, želi vjerovati muškarcu kojeg obožava i da bi mu pomogla u "otvaranju", ona dodaje: "Mi smo odrasli ljudi. Oboje znamo da je brak izazovan u svim okolnostima. Ja mogu katkad… svrnuti pogled ako se ti baš… moraš ispuhati."
Princ Filip prvo je prekori implicirajući da je hladna i emocionalno suzdržana jer je "svrnuti pogled dovela do umjetnosti. Ne moraš svrnuti pogled, možeš gledati u mene", kaže princ koji je opet zavodi. Prilazi joj, klekne kao prosac i govori joj da je on njezin, ne zato što su sklopili sporazum nego zato što to želi biti.
Njihov proživljen i autentičan razgovor o ljubavi, braku, razočaranjima, strasti i dužnosti, o svojevoljnoj žrtvi koja je potrebna da bi brak opstao - bilo koji brak - učinio mi se važnim i u razgovoru o demokraciji danas, ne samo monarhiji prije nekoliko desetljeća. Naročito onaj dio u kojem mi, građani, baš kao i kraljica, možemo podnijeti sve - nismo djeca - jedino ne možemo podnijeti da nam se laže.