Vjerujem u Ameriku. U Americi sam se obogatio. Svoju sam kćer odgojio na američki način. Dao sam joj slobodu, ali je i naučio da nikad ne sramoti obitelj. Našla je dečka, nije bio Talijan... Ovako je zborio talijanski mrtvozornik Bonasera, moleći kuma za uslugu. Na filmskom setu u hangaru Paramountovog studija čulo se samo tiho brujanje kamere, a redatelj Francis Ford Coppola od uzbuđenja gotovo da je zaustavio dah. Od prve klape svjestan da se rađa nešto veliko, jednim je okom upijao scenu, drugim spazio mačku kako se šulja. Udaljio se na vrhovima prstiju, zgrabio je i šutke spustio Marlonu Brandu u krilo. Taj, kažu, nije volio nikog osim životinja, i nije imao ništa protiv.
Kad je Coppola nešto kasnije u montaži pregledavao snimku, umalo ga nije udarila kap: mačka je tako samozadovoljno i glasno prela, da je uspjela nadglasati Brandovo mrmljanje. Odozgo su mu sugerirali stavljanje titla u toj sceni, no unutarnji glas vrištao je da treba tjerati po svom. Zapravo, scena mu se toliko dopala da je odstupio od prvotne ideje da film otvori scenom vjenčanja donove kćeri. Radije je od prve filmske minute zaronio u mrak.
Coppola, angažiran za jedan u nizu jeftinih gangsterskih filmova, završio je režirajući jedan od najvećih epova svih vremena - priču o sicilijanskom imigrantu don Vitu Corleoneu, glavi jedne od najmoćnijih kriminalnih obitelji u državi - a onome koji ga je utjelovio, Marlonu Brandu, osigurao status besmrtnika još za života. Života, ispunjenog sjajnim filmskim ostvarenjima, ali i skandalima i obiteljskim tragedijama, koji ne prestaje intrigirati javnost i 20 godina nakon njegove smrti.
Jedan od najutjecajnijih glumaca dvadesetog stoljeća rođen je 3. travnja 1924. u Omahi, u američkoj saveznoj državi Nebraska, u obitelji Marlona Branda starijeg i Dorothy Pennebaker Brando, koja je imala nizozemske, irske, njemačke i engleske korijene. Kad je imao 11 godina, roditelji su mu se razveli, a skrbništvo nad troje djece preuzela je majka, žena s mnogo talenata, ali i jednim teškim porokom: alkoholizmom. Tijekom Marlonova djetinjstva često je izbivala iz kuće, no radeći u lokalnom kazalištu pomogla je mladom Henryju Fondi u počecima njegove glumačke karijere te privukla pozornost na kazalište i svoga sina.
Odrastajući u disfunkcionalnoj obitelji, Marlon je imao burno djetinjstvo. Ponavljao je razred u srednjoj školi, iz koje je kasnije i izbačen. U 16. godini poslan je u vojnu školu Shattuck u Faribault, u Minnesoti, koju je prije pohađao i njegov otac. Ondje se istaknuo u kazalištu, no na zadnjoj godini,1943., prošao je s uvjetnom kaznom zbog drskosti prema nadređenom časniku tijekom manevara. Uvjetna kazna podrazumijevala je i ograničeno kretanje u školskim granicama, a kad se pokušao iskrasti u grad, uhvaćen je i izbačen iz škole. Premda je sljedeće godine pozvan da se vrati, odlučio je ne završiti školu.
Otac mu je sredio posao kopanja kanala u gradu preko ljeta, no ne zadugo. Pobjegao je u New York zbog nesretnog djetinjstva: očeva česta neprisustva i majčina alkoholizma, a upravo će figura majke biti razlogom njegovih emocionalnih nestabilnosti i poremećenih međuljudskih odnosa koji su ga pratili cijelog života. U New Yorku su ga već čekale njegove sestre. Jedna je pokušavala postati slikarica, a druga se već pojavila na Broadwayu. Marlon je ondje studirao u više glumačkih škola, a na New School's Dramatic Workshop podučavala ga je velika Stella Adler, s kojom je svladao "sistem Stanislavski". Brandov nastup uskoro će označiti revoluciju u glumačkoj tehnici i postaviti temelje za američki model glumačke metodičnosti. Takav način glume nikad prije nije bio viđen.
FOTO Vidina Ivana priznala je da se podvrgnula estetskim zahvatima, a ovako je izgledala prije udaje
Brando je koristio naučene glumačke vještine u prvim ljetnim ulogama u glumačkoj školi u Sayvilleu na Long Islandu, odakle je izbačen s popisa glumaca zbog nedoličnog ponašanja, ali je otkriven u manjoj predstavi i ubrzo je, sestrinim stopama, nastupio na Broadwayu 1944. godine, kada su ga kritičari proglasili najperspektivnijim glumcem, za ulogu rastrojenog vojnog veterana u predstavi "Truckline Cafe".
No, status zvijezde zaslužio je ulogom Stanleyja Kowalskog u drami Tennesseeja Williamsa "Tramvaj zvan čežnja" 1947., koju je režirao Elia Kazan. Brando je želio tu ulogu pa se odvezao na audiciju do Provincetowna u državi Massachusetts, gdje je Williams provodio ljeto. Dramski pisac kasnije će reći kako je odmah znao komu će dati ulogu čim je vidio Branda. Potom je pozvan u studio Warner Bros. na audiciju za film "Buntovnik bez razloga", za koji je ipak angažiran James Dean, a Brandov prvi nastup na filmu bio je u ulozi veterana paraplegičara u filmu "Ljudi" 1950. godine. Kako bi se pripremio za ulogu, mjesec je dana proveo u krevetu u veteranskoj bolnici.
Još jači dojam ostavio je sljedeće godine kad se opet pojavio u ulozi Stanleyja Kowalskog, ali ovaj put u filmskoj adaptaciji "Tramvaja zvan čežnja". Za tu ulogu nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca, a nominacije su se nastavile i sljedeće tri godine za uloge u filmovima "Viva Zapata" iz 1952., "Julije Cezar" iz 1953. (u kojem je glumio Marka Antonija" i "Na dokovima New Yorka" 1954. godine, s kojim je naposljetku i osvojio Oscara. Ovih prvih pet Brandovih monumentalnih uloga postavilo je nove standarde, ne samo za druge glumce, nego i za samog Branda.
GALERIJA Kate Middleton omiljena je članica kraljevske obitelji, ovo su njena najbolja izdanja
Heroj mlađe generacije postao je nakon uloge Johnnyja Strablera, buntovnog motociklista, u filmu "Divljak", kreirajući imidž buntovnika za nadolazeću rock and roll eru. Mnogi glazbenici tog vremena, kao što je Elvis Presley, imitirali su Brandov imidž i ponašanje. Brandova eksplozivna pojava isijavala je sirovu seksualnost što je u kina privlačilo žensku publiku svih godina. Veliki kinematografi prisjećali su se kako su na rasprodanim matinejama djeca trčala gore-dolje po dvorani imitirajući zvuk motora dok su im majke sjedile zapanjene.
Buntovnička kultura razvila se upravo zahvaljujući Brandovoj jedinstvenoj ličnosti i karakteru, a prodaja motocikala i opreme vezane za njih, kožnih jakni, jeansa, čizama i majica naglo je porasla diljem zemlje. Film je ostavio sličan dojam na prekomorsku publiku, dok su lokalni religijski autoriteti jadikovali o utjecaju filma na mlade.
Brando je tumačio širok spektar različitih uloga: od likova buntovnika preko lika američkog časnika zaljubljenog u Japanku u filmu "Sajonara", nacista u "Mladim lavovima", homoseksualca u "Odsjajima u zlatnom oku", psihički rastrojenog aristokrata u "Posljednjem tangu u Parizu" do odbjeglog američkog časnika u "Apokalipsi danas", no možda i najdublju brazdu u filmskoj industriji ostavit će kao autoritativni šef podzemlja u "Kumu".
No premda je dotad ostvario važne role, početkom 70-ih pratila ga je reputacija glumca sklonog konfliktima i silnom kašnjenju na set. Pa ipak, redatelj Francis Ford Coppola upravo u njemu pronašao je snažnu pojavnost s dozom mističnog kakva mu je bila potrebna za novi projekt pod radnim naslovom "Kum". No, moćni šef Paramounta mislio je drugačije: "Sve dok sam ja šef ovog studija, Marlon Brando neće igrati u ovom filmu."
Kada su mu gurnuli pod nos prvu scenu s Bonaserom, pristao je angažirati Branda, uz tri uvjeta: da za svoju ulogu bude potplaćen, da mu svako kašnjenje direktno odbiju od crkavice i da pristane na probno snimanje - što Brandu tada nije padalo na pamet.
Francis Ford Coppola, ne bilo mu teško, spakirao je ručnu prijenosnu kameru, pokucao na Brandova vrata i rekao: "Hajde da probamo nešto." Legenda kaže da taj probni zapis skriva čudesnu transformaciju: Brando odjeven u kimono svoju je dugu neurednu kosu začešljao unatrag i potamnio je razmazujući pastu za cipele, u usta natrpao vlažne maramice da dobije na izgledu buldoga, pa zamrmljao i dobio posao. Ostalo je povijest.
VEZANI ČLANCI:
Osim po nizu briljantnih uloga, zbog čega ga je Američki filmski institut proglasio za jednog od pet najvećih glumaca 20. stoljeća, ostat će, međutim, na glasu i kao jedan od najvećih hollywoodskih zavodnika. I više od toga, Marlon Brando bio je jedna od najutjecajnijih ličnosti pop-kulture.
Svojim agresivnim seksepilom i izrazitom muževnošću razbio je mit o uglađenom, dekadentnom džentlmenu kao idealu muške ljepote. No, recentne knjige i dokumentarni filmovi koji su ugledali svjetlo dana nakon njegove smrti otkrivaju kako je podjednako volio žene i muškarce. Kako otkriva knjiga "Razgolićeni Brando" iz 2006., burna veza s Jamesom Deanom samo je jedna od brojnih homoseksualnih veza, flertova i avantura za jednu noć u koje se Marlon Brando upustio tijekom života ispunjenog seksualnom pohlepom.
Autor Darwin Porter u svojoj je knjizi opisao Brandov život i našao sugovornike koji su posvjedočili kako je glumac podjednako volio muškarce i žene, ali se o tome nikada nije govorilo zbog mita o njemu kao heteroseksualnom macho muškarcu kojeg su hollywoodski producenti prodavali svijetu.
Porter je svoju priču započeo nevjerojatnom činjenicom da je pepeo Marlona Branda, prema njegovoj posljednjoj želji, bio prosut po Tahitiju i Dolini smrti u Kaliforniji, i to zajedno s pepelom njegova prijatelja Wallyja Coxa, koji je umro 1973. godine. No, nitko nije pokušao objasniti što je Wallyjev pepeo radio u posjedu Marlonove obitelji 31 godinu. Istina je, tvrdi autor, da je Wally bio dugogodišnji Brandov ljubavnik. Navodi se i kako bi glumac, kad je bio usamljen, večerao zajedno s urnom svoga ljubavnika i razgovarao s njim. Dotad, svijet je jedino znao za njegovu sklonost prema tamnoputim ženama poput Tahićanki i Indijanki.
Prva supruga bila mu je Anna Kashfi, kojom se oženio 1957. vjerujući kako je indijanskog podrijetla, no poslije se ispostavilo da je katolkinja iz Walesa. Druga Brandova žena bila je sedam godina starija meksička glumica Movita Castaneda, no sreću je pronašao, barem nakratko, s Taritom Teriipaia. Lijepu tahićansku domorotkinju upoznao je na snimanju filma "Pobuna na brodu Bounty". U autobiografiji ju je opisao kao naivnu i priprostu. Četvrta supruga bila je Maria Christina Ruiz i s njom je ostao do kraja života, ispunjenog skandalima i obiteljskim tragedijama.
Njegova lista ljubavnika i ljubavnica vrlo je impresivna. Tu su se našli Burt Lancaster, Laurence Olivier, John Gielgud, Marlene Dietrich, Grace Kelly, Rita Hayworth, Leonard Bernstein, Noël Coward, Ava Gardner, Gloria Vanderbilt, Tyrone Power, Hedy Lamarr, Anna Magnani, Montgomery Clift, Tallulah Bankhead, Ingrid Bergman, Edith Piaf i Doris Duke, tada najbogatija žena na svijetu. Bračne zavjete izmijenio je četiri puta.
"Počeo se prejedati, a onda i gladovati još od 60-ih godina, kada je bio na vrhuncu slave. Time je pokušavao zacijeliti emotivne rane koje su mu nanijeli roditelji, majka alkoholičarka i otac surovi sadist koji ga je do smrti javno podcjenjivao i kritizirao čak i pred novinarima", otkrio je u "Razgolićenom Brandu" njegov prijatelj.
U spomenutoj knjizi, bliska prijateljica Ann Hastings svjedoči kako je jedno popodne navratila u njihovu kuću i vidjela Marlona kako sjedi u odjeći svoje majke, uz koju je nosio cipele s visokim potpeticama i bio našminkan, te mu nije bilo nimalo neugodno kad ga je vidjela. Drugi prijatelj posvjedočio je kako su majka i sin često spavali u istom krevetu. Malo je tko znao da je Brando bio i u vezi s Marilyn Monroe, koju je upoznao dok još nisu bili slavni, u jednom baru 1946. godine. Tada joj je navodno platio 15 dolara da dođe u njegovu sobu, gdje su vodili ljubav cijelu noć.
Također, 11 godina nakon njegove smrti snimljen je intimni dokumentarac "Listen to me Marlon", na temelju 20 sati osobnih vrpci s priznanjima zvijezde koja inače nije rado izlazila u javnost s osobnim stvarima o svom seksualnom životu. Glumac je ondje izjavio da je njegov seksualni nagon bio tako jak da se ponašao kao "zvijer" te da su mu žene ulazile na vrata, a izlazile kroz prozor. Otvoreno priča i o svojoj ulozi zavodnika, zahvaljujući kojoj je imao 16 djece iz brakova i bezbrojnih afera. O svom je potomstvu glumac govorio kao o najvećem propustu u životu, a često je osjećao krivnju kada je riječ baš o djeci.
Njegov najstariji sin Christian 1990. godine završio je u zatvoru jer je ubio tadašnjeg dečka svoje sestre Cheyenne u očevoj kući, a nekoliko godina nakon toga Cheyenne se objesila. "Bio sam mlad i želio sam proširiti svoje sjeme daleko i široko", kazao je, pa dodao: "Moj je život bio glamurozan, ali neispunjen. Tražio sam sebe i ljubav, a ni jedno ni drugo nisam pronašao", priznao je samome sebi. Umro je 1. srpnja 2004. godine, a svijet je ostao bez istinske legende.
