Koncert gitarista Marca Ribota u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu ciklusa „Lisinski srijedom" rasprodan je čim su ulaznice puštene u prodaju, pa mnogi nisu ni znali da se održava. Ribot je, kao nekadašnji suradnik Toma Waitsa, Elvisa Costella, Costellove supruge Diane Krall - s kojom je 2019. nastupio na opatijskoj ljetnoj pozornici - i mnogih drugih, odavno kultna figura i cijenjeni glazbenik čiji prepoznatljiv gitaristički stil dominira svim njegovim projektima, bili oni no wave, jazz ili suvremena glazba..
Njegove turneje su kratke, ali slatke, u Zagreb je stigao nakon Londona, Osla, a prethodno je u Berlinu održao višednevnu rezidenciju u sklopu programa „Reflektor“ gdje je u nekoliko večeri predstavljao različite projekte. I za Zagreb je prvotno najavljen s postavom Ceramic Dog, što je ubrzo promijenjeno sa Los Cubanos Postizos, s kojima je nastupio i na londonskom jazz festivalu.
No, u kojoj god formaciji da ga vidite - poput solističkog recitala u KSET-u prije dvadesetak godina - Ribot pokazuje zašto je odavno jedan od najcjenjenijih gitarista. Nije to u Lisinskom bila uobičajena večer cubane, jer Ribot i „Prostetični Kubanci“ još su od devedesetih pronašli svoj poseban „ključ“ za pristup glazbi Arsenia Rodrigueza. I to u vrijeme najvećeg novog uzleta kubanske glazbe i projekata poput Buena Vista Social Club. Rodriguezove inovacije žanra son montuno i orkestralan pristup Ribot i Los Cubanos Postizos pretvorili su u naelektriziranu sviračku mješavinu koja zadržava emocionalnost izvornika i dodaje mu „iskrzan“, prepoznatljiv Ribotov gitaristički stil, pa i karnevalski latino zvuci i emocionalne balade zvuče jednako životno, sve samo ne kao revijalna kubanska glazba, iako su ubojita, ali sofisticirana verzija „kubanske zabave“.
Budući da poznaje gitaru u dušu, devedeset minuta monumentalne svirke sa dva bisa u Lisinskom povezalo je mnogo toga što je Ribot radio prije, pa vam se često činilo da slušate i dijelove Soundtracka za filmove „Down by Law“ i „Stranger Than Paradise“ Jima Jarmuscha, na kojima je sudjelovao kao dio postave The Lounge Lizards saksofonista Johna Luriea. Ribot nije pjevač, ali su njegove povremene vokalne dionice na španjolskom i engleskom bile simpatično „vodstvo“ kroz neke od tema, a i tu se činilo da bi svaki tren Tom Waits, kojemu je Ribot pomogao na ključnom albumu „Rain Dogs“, mogao izaći na pozornicu.
Kontrabasist Brad Jones bio mu je vokalni sparing partner, a podatak da je svirao u Ornette Colemanovom sastavu Prime Time dovoljno govori o njegovim sviračkim akreditivima. „Bili su izbori za predsjednika, mislio sam da ću biti još sretniji“, rekao je Ribot u jednom trenutku, nakon čega je devastirajuća balada potvrdila da je narodna, etnička glazba oduvijek bila i lijek za sve nedaće svijeta. Ukratko, raspoloženi bend, Ribotova virtuoznost i njegov poznati gitaristički stil kao nadogradnja Rodriguezova sviranja tresa, išli su ruku pod ruku s emocionalnošću glazbe i oduševljenjem publike u Lisinskom koja je doživjela autorsku nadgradnje kubanske glazbe iz ruku najboljih predavača i svirača.