Glumac kazališta slijepih i slabovidnih 'Novi život' Milenko Zeko preminuo je danas u Zagrebu nakon borbe s karcinomom. Zeko je počeo glumiti 1986. godine, a prva predstava mu je bila 'Dobro jutro, lopovi' u režiji Mirka Merle. U svojoj karijeri glumio je u još 26 predstava, među kojima su i one u režiji Marija Kovača poput predstave 'Smrtni grijesi', 'Odabrao Dželo Hadžiselimović', 'Bijelo, bijelo, bijelo', 'Prokleta avlija'. Kovač je istaknuo da će se Zeke najviše sjećati po vedrini. - Bio je veseljak, duša svake zabave - ispričao je te dodao da mu je osmijeh bio stalno na licu kao da je urezan. - Često je u mojim predstavama igrao negativce i zločeste likove, stoput sam mu znao reći: 'Zeko, makni osmijeh! Zeko ne smiješ se na sceni, ozbiljan si, negativac si - prisjetio se Kovač te dodao da se znalo kada bi se poslije premijera izvadila glumčeva harmonika da će biti fešta.
Posljednja predstava koju je Zeko igrao bila je upravo 'Nora' u Kovačevoj režiji gdje je glumio doktora Ranka. Kovač je rekao da su oni tada već svi znali da je glumac bolestan te da su mu rekli da shvaćaju ako ne želi raditi ili mu je teško. -Rekao je: 'Ne, ne! Kazalište meni znači sve. To druženje, biti tamo'- prisjetio se te kazao da je uporno dolazio i na probe na koje nije morao. - Nezamislivo mi je da ću doći tamo na probu i neću čuti njegov smijeh i njegovu zezanciju. To će mi jako faliti, ne samo meni, nego i svima iz kazališta - zaključio je prisjećanje na kolegu i prijatelja.
Biranim riječima od kolege se oprostila i glumica i redateljica Petra Radin, koja nam je ispričala po čemu će pamtiti Zeku. - On je živi primjer da su najveći ljudi najjednostavniji i najskromniji. Iako je izgubio vid kao mali, i to se događalo postepeno, zbog glaukoma, uvijek je imao razumijevanja za tuđe probleme, bio je uho i rame. Imao je izuzetan smisao za humor i uvijek, ali uvijek je sve okretao na šalu, čak i kada je bilo najteže -ispričala je. Radin i Zeko surađivali su na tri predstave: 'Dinosauri', 'Jučer sam se sjetio plave' i 'Čovječja ribica'. - Nije tajna da je bio moja muza, imali smo poseban odnos - otkrila je glumica i redateljica. - Nikada neću zaboraviti našu prvu probu. Imala sam tremu, i on je to osjetio, ali je bio strpljiv. Ja sam vikala što sve da rade, obraćajući im se sa ti..ti ćeš stati tu, ti tamo…i tako se nisam gasila pola sata. Kad sam završila, samo mu je usnica zatitrala kad je rekao: Hvala ti na uputama, sad još samo reci ime, jer ti mi ne vidimo, pa ne znamo tko je taj ti - prisjetila se.
- Druga predstava je već bila iskusnija, ali i izazovnija. Pisala sam tekst i režirala predstavu o tome kako su izgubili vid. Njihove priče su bile toliko jake i baš je bilo zahtjevno sve to staviti u predstavu od sat vremena. Rad na toj predstavi je nešto najvrjednije što sam dobila u životu. Zeko je imao neobično toplu i lijepu priču o tome kako je bio ponosan jer mu je mama sašila odijelo za školu za slijepe u koju je kretao kao osmogodišnjak. Dobio je i novi radiotelefunken s uzicom, da ga objesi o ruku. Dok je vikao od sreće “radio o uzicu, svi će past na guzicu” ili mirisao kofer pun darova od roditelja, da ne zaboravi tko je i otkud dolazi, bio je posebno ponosan i sretan, iako je prolazio kroz teško razdoblje odvajanja od roditelja, odlazak u nepoznato i gubitak vida. Tada sam uistinu upoznala tko je Zeko. On je uvijek znao tko je, i bio ponosan na svoje korijene. Bio je odan prijatelj, a najbolji Vojinu Periću, koji sada prolazi neizmjernu tugu - sjetila se njihove suradnje.
- Često su ljudi govorili da sam ja iz njega znala izvući nemoguće. To je istina, ali to ne bi išlo da nije bilo recipročno. Zeko je jedan od onih koji uvijek bio tu i sada, u trenutku - kazala je. Prisjetila se i jednog zajedničkog izlaska. - Nikada neću zaboraviti kada me odveo na party u mraku, on je bio moj vodič. Ja sam se toliko prepala jer ne vidim, a on se samo smijuljio i rekao da se nada da ću sada manje vikati na njih da budu brzi jer bar malo znam kako im je. Ubrzo je shvatio da neću, da ću i dalje vikati da se mrdne, jer vjerujem u sve njih i znam da mogu napraviti čuda. Najponosnija sam na rad s njima, otvorili su mi neki novi prozorčić u umjetnosti gdje granice ne postoje - istaknula je Radin. Teško ga puštam, njega i njegovu harmoniku, njega i njegov osmijeh, humor i neizmjernu strpljivost i ljubav prema ljudima. Hvala mu što je jedan od onih koji me naučio voljeti život - zaključila je.
Na stranici kazališta, glumac se opisao kao inficiranog kazalištem četvrt stoljeća. - Pa od tada pristajem na promjene navika, srodstva i spola. Igram sve što je razigrano, sviram sve što je uglazbljeno, pjevam više nego sve, ako je za prijatelje - piše. Istaknuo je i da je rođen u zemlji sevdaha, šljivovice i ćevapa. Sam je rekao i da je 'obiteljski sretan'. - Otac dva zlatnika, kćeri Martine i sina Filipa, muž najbolje na svijetu – Vlaste – Živi da ste! - istaknuto na stranici kazališta slijepih i slabovidnih 'Novi život'.
VIDEO Božidar odbio kuhati i otišao kući! Napustio show dok mu je tim mahao