Najpopularniji brk krajnjeg juga, kako često od milja zovu Milu Hrnića, glazbenika koji je otpjevao evergreene poput "Budi noćas mirno more", "Moja Ane broji dane" i "Kome bi šumilo more sinje", nedavnim sudjelovanjem u reklami jedne banke izazvao je lavinu oduševljenja.
Njegov privatni Remetinec
Naime, u tom spotu 65-godišnji Dubrovčanin jaše konja, mačem razbija lubenicu i poput Miley Cyrus u spotu za "Wrecking Ball" njiše se na kugli, a nama je ispričao zašto je pristao sudjelovati u reklami, prisjetio se glazbenih početaka i dana koje je proveo kao pomorac.
Što vas je nagnalo da sudjelujete u ovom šarenom i kreativnom reklamnom spotu?
Najprije sam odbio sudjelovati jer sam zatvoren u svom privatnom Remetincu, tako ja, naime, zovem svoj glazbeni studio u kojem pripremam pjesme za svoj sljedeći album. No, iz banke su inzistirali da u spotu budem ja jer navodno imam puno obožavatelja među njihovim zaposlenicima i na kraju sam pristao. Sve što sam radio u spotu nikad prije u životu nisam isprobao, recimo, kad sam bio mali, sjedio sam na magarcu, ali konja nikad nisam jahao. Nije bilo jednostavno ni održati ravnotežu na kugli, dva sata poslije toga ruka me boljela. Prije snimanja sebi sam rekao: "Milo, ideš se baciti u vatru i što Bog da". Smisao i moto mog života jest da uvijek dam najbolje od sebe u svemu što radim i, kad sam na sceni, sposoban sam pretvoriti se u tigra i uložiti svu energiju da ljudi dožive dobru atmosferu, da se zabave.
Što pripremate u svom glazbenom studiju?
Radim na novoj pjesmi za koju ću snimiti i spot, ali ne bih još otkrivao njezin naziv. Mogu samo reći da će se baviti pravim vrijednostima. Sve u studiju radim sam jer, iako se čini da je Dubrovnik vrh svijeta, nemam s kim raditi jer su se svi glazbenici razbježali tijekom sezone, a drugi su mi glazbeni centri predaleko i zato sve moram sam.
Kako je danas živjeti u Dubrovniku u odnosu na vrijeme kad ste bili na vrhuncu karijere?
Dijete sam stare jezgre grada, tamo sam rođen i živio sam tamo pa je meni Stradun bio dnevni boravak. Kad vidim da je danas pun šetača s kruzera, nesretan sam jer u tome ne vidim veliku budućnost za grad i vidim samo probleme u Dubrovniku. U turizmu je u Dubrovniku dobro samo onima koji raspolažu golemim kapacitetima koji u kratkom roku mogu dosta zaraditi. Što se tiče mene kao Dubrovčanina, nesretan sam jer moj grad danas ima 500 stanovnika u središtu stare jezgre, a prije ih je tamo živjelo pet tisuća. Griješimo i što sve svoje prostore dajemo u najam i na kraju nemamo prostore za umjetnost i kulturu koju bismo trebali svijetu predstavljati kao najveće vrijednosti. Tereza Kesovija i ja proglašeni smo pjevačima stoljeća za Dubrovnik, zašto onda ne bi moja ili Terezina monografija bila nešto što se nudi gostima grada kao dio sadržaja, a ne da im nudimo neke rode i čaplje...
Kakav je vaš stav prema izgradnji golf-terena na Srđu?
U startu sam bio protivnik golf-terena jer u priči o velikom ulaganju zbog golfa kriju se projekt gradnje vila i apartmanizacija, to je slika koju sam još prije četrdesetak godina vidio i u Španjolskoj. Ondje su već tada bili pretjerali u gradnji apartmana, a sada to vidimo i u Hrvatskoj. Kad prođete obalom, vidjet ćete puno kuća koje zimi stoje kao mrtva stvorenja. Loš je primjer i dubrovačka zračna luka u koju se ulaže 200 milijuna eura, a od Dubrovnika do zračne luke ne postoji ni brza cesta, a nismo spojeni ni s autocestom kako Bog zapovijeda. Kad nam je Angela Merkel poručila: "Nemojte se baviti proizvodnjom, nego uslužnim djelatnostima", onda sam ja rekao: "A jesi prijateljica, ali pod znakom pitanja za Hrvatsku".
Na Splitskom festivalu, koji je nekad slovio kao hrvatski San Remo, pobijedili ste čak tri puta.
Nikad nisam imao neki lobi iza sebe, bio sam samostalan i teško sam zaradio te nagrade. Kvaliteta teksta uvijek mi je bila najbitnija u odabiru pjesama i, koliko sam primijetio, kritika je kroz sve ovo dugo razdoblje moje karijere priznavala da sam velikim dijelom u svom repertoaru imao kvalitetne pjesme. To je bit svega i zato moje pjesme i moja karijera tako dugo traju. Nisam napadan i dosadan, nego se pojavim svako malo, odradim svoje i to je to. Po Splitskom festivalu prepoznavali su nas diljem Europe. Primjera radi, monografiju o mom životu i radu napisala je doktorica znanosti iz Rumunjske što je primjer gdje su se sve slušale naše pjesme.
Obiteljske vrijednosti
Bili ste pomorac, a oni uvijek imaju zanimljive priče s putovanja?
Jedan mi se događaj posebno urezao u sjećanje dok sam bio na parnom brodu. Naime, putovali smo i zatekao nas je veliki ciklon u Indijskom oceanu, valovi su bili i viši od deset metara. Pokušavali smo izaći iz centra te ciklone da se spasimo i, kad je sve prošlo sretno, čuli smo da je stradalo puno Indijaca. Kružili smo okolo brodom i spasili smo dvadeset ljudi koji su 24 sata bili u moru vezani za neke plutajuće predmete. Naš je brod bio visok i bacali smo im mreže kako bismo ih povukli na brod. Kasnije smo jedan dan proveli u bombajskoj luci gdje su nas proglasili počasnim građanima Bombaja.
Više od četrdeset godina u sretnom ste braku s Dubravkom. U čemu je tajna dugovječnosti vašeg braka i kako je vaša supruga gledala na vaše obožavateljice?
Pjesme koje stvaram pokazat će da mi je obitelj svetinja, sve ostalo je prolazno. Obiteljske vrijednosti treba čuvati, a ja sam osoba koja ne voli ni sjesti za stol ako nemam s kim podijeliti obrok. Život može biti besmislen ako ne radite ono što volite i ako ne dajete sve od sebe. Prema svojim obožavateljicama uvijek sam bio pošten i ta sam poznanstva pretvarao u velika prijateljstva.
Imate li u obitelji glazbenih nasljednika?
Imam ih četvero! Najstarija unuka Antonija završila je studij u Zagrebu, Ivan je završio prvi srednje, treći unuk Marin ima četiri godine, a najmlađi Marko ima samo godinu i pol. Svi oni imaju smisla za glazbu i pokazuju to.
Milo i Drago ;)