Miroslav Škoro na svom je Facebook profilu odgovorio na optužbe koje su se mogle pročitati u nekim medijima nakon njegovog intervjua u Večernjem listu. Podsjetimo, Škoro je kazao kako "Bajaga i Balašević u Osijeku mogu dvoranu dobiti gratis, a on mora platiti". Nakon toga Škoro je, kaže, preporučenom poštom dobio dopis poduzeća koje upravlja gradskom dvoranom u Osijeku, u kojem traže odnjega ispriku u roku od osam dana, a umedijima su počeli pisati protiv njega, ali i protiv njegove obitelji. Škoro je prvo citirao pjesmu Arsena Dedića "Svete krave", a zatim nastavio:
- Poduzeću s dvoranom sam odgovorio odmah, jer se nije za šaliti s kaznenim progonom s kojim mi zaprijetiše, a valja i poštivati institucije. To mi je još i mama govorila kad je ono tata imao problema početkom sedamdesetih, jer je isto volio pjevati svašta. Ovom prigodom odgovaram svim dionicima proces,a kojeg sam nazvao "Svete krave", i nadam se da će to biti to. Zašto mislim da smo zbunjen narod? Zato što sam, prije svega, ja zbunjen, a kako sam dio naroda, dopustite da povjerujem kako možda ima još zbunjenih.
Zašto sam zbunjen? Zato što, dok sam ja pisao "Ne dirajte mi ravnicu", neki su pisali o zločestim stanovnicima solitera i vrhovnim komandantima. Zato što, dok sam ja pjevao borcima 3. gardijske u Zadru, neki su pjevali banjalučkim i kninskim korpusima. I sad mene, kao što reče Arsen, "na panjeve i kuke", a svete krave u nebesa?! Pa, dobro, ja sam mislio u to vrijeme da radim nešto ispravno. Neću dalje o tome... ne usudim se. Radije nekoliko riječi o dvorani - napisao je Škoro i podsjetio kako u hrvatskom književnom jeziku postoje tri osnovna vremena - prošlo, sadašnje i buduće.
- Glagol "dobiti" u množini prošlog vremena glasi: dobili su. Isti taj glagol u sadašnjem vremenu je: dobivaju, a u budućem: dobit će. Izraz "mogu dobiti" je kondicional koji pak označava radnju koju, da tko želi ili da može, bi učinio, odnosno da se kakva radnja može ostvariti pod određenim uvjetima. Znači, nisam rekao da će dobiti ili su dobili, nego da mislim da mogu dobiti. Osim toga, riječ dvorana je imenica ženskog roda koja označava "veliku prostoriju za priredbe, predavanja, itd" (V. Anić, 1994: 171). Dakle, riječ dvorana ne znači Dom sportova, Gradski vrt ili Madison Square Garden, nego znači samo dvorana, a u Osijeku ih ima puno. Zašto su se u mojoj izjavi prepoznale neke osobe i poduzeća i dvorane, to nije moj problem.
Zamislite da netko ide ulicom i viče: Gdje ste lažovi? - i priđe toj osobi neka druga osoba, pa ga upita: Zašto me zoveš lažovom? Pa zar ne bi bilo logično da ovaj što viče odgovori: Pa tko ti je što rekao - piše Škoro i dodaje kako mu nije jasno zašto su se u toj situaciji neki prepoznali i počeli objavljivati uplatnice i ugovore.
- Ajd, ako je to početak kvalitetnije komunikacije s javnošću, onda i ima smisla, inače je vrlo neuljuđena pojava iznošenja poslovnih tajni što je počesto u suprotnosti sa samim ugovorima. No, vrhunac je bio kada krenuše analizirati moje pjesme, te zaključiše da se stih "čudni ljudi, čudnog imena", vidi vraga, odnosi na moju suprugu. Naime, ona se zove Kim, kao što se ja zovem Miroslav. Ne želeći upadati u kaljuže i jame, mogu samo izjaviti da ćemo i supruga i ja rado promijeniti imena ako smetaju hrvatskom narodu i idemo dalje. Istovremeno, neki ljudi ne mogu niti promijeniti niti kupiti svoju prošlost.
Pa, kad smo već kod pjesme Svetinja, ima u njoj i stih "na sve strane dižu glave ptice rugalice." No, valja preživjeti. Valja napisati karticu teksta i zaraditi honorar. Najbolje je uvijek zaštiti svete krave, jer su one visokoga ranga, i opaliti po onima s dna ljestvice... barem je tako u Indiji - zaključio je Škoro.
Lijepo je kad se ljudi sami prepoznaju, pozovu i odazovu, a nitko ih nije zvao.