Nedostaje mi Eurojackpot! U džepu, naravno, ali i na TV-u...

Nakon što je Republika Hrvatska ispunila sve uvjete za punopravno članstvo u EU te tako postigla jedan od glavnih ciljeva svoje vanjske politike i 1. srpnja 2013. postala 28. država članica, ostvarila je, jasno, mnoge pogodnosti. Najviše u smislu stabilnosti i ubrzanog privrednog razvoja, a punopravnim članstvom u EU državljani Hrvatske automatizmom su postali europski državljani te time stekli pravo na slobodu kretanja i boravka u svim zemljama članicama, pravo glasanja i kandidiranja za Europski parlament.

Građani RH mogu se, dakle, zapošljavati u drugim članicama, studenti upisivati fakultete, a hrvatski jezik postao je 24. ravnopravni službeni jezik u EU. Na raspolaganje smo, uzgred kazano, dobili i znatna financijska sredstva... Sve je to, nema spora, jako lijepo i ugledno, ali dobrobit od našeg pristupanja toj jedinstvenoj međuvladinoj i nadnacionalnoj zajednici europskih država, nastaloj kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je počeo nakon Drugog svjetskog rata, bez ikakve sumnje fenomenalna je mogućnost da pogotkom pet brojeva od njih 50, a zatim još dodatna dva od deset, svaki tjedan osvojimo iznos od deset do devedeset milijuna eura. Naime, za svega 15 kuna tjedno, i to zato što smo članica Europske unije, svaki petak imamo priliku pratiti izvlačenje “Eurojackpota” iz Helsinkija i, uz malo sreće, postati bezobrazno bogati... Istina, lijepo je što na granicama čovjek više ne mora stajati u redovima, nego samo elegantno prođe dijelom predviđenim za građane EU, ali ako nemate novca da putujete i manijakalno trošite po europskim metropolama, takvo što vam, zapravo, i ne znači puno. Studij vani isto nije jeftin te bi uz nekih desetak milijuna eura na kontu svakako bio jedno mnogo ugodnije i uspješnije iskustvo. O pokretanju nekakvog poslovanja vani da i ne govorim...

“Šanse za dobitak su ti...”, rekla mi je jedna od euroskeptičnih djevojaka s kojima sam 1. srpnja na Trgu bana Jelačića čekao ulazak u EU uz šampanjac i “Odu radosti” otprilike onako kako čekam Novu godinu, “...samo 1:59 325 280! A tu je i porez koji ćeš morati platiti”, poentirala je tipično neinteligentno kao što je to tih dana činio svaki protivnik ulaska u Uniju.
Pokušao sam joj objasniti da je plaćanje poreza na dobitak na lutriji svakako bolja opcija od situacije u kojoj sam sada – bez dobitka na lutriji! A, i šanse su mi mnogo bolje nego što je to ona izračunala. Šanse su mi, naime, fifti-fifti... “Ili ću ga dobiti”, rekao sam joj uz osmijeh za koji sam tada mislio da je zavodljiv, “ili neću”.

To je nešto što prije ulaska u EU uopće nije postojalo kao opcija, pokušao sam joj dalje objasniti. Ona mi je na to rekla da joj se javim kada dobijem Eurojackpot i, evo, od tada se više nismo ni vidjeli, a bogami ni čuli. Umjesto nje, godinama sam svaki petak, točno u 23 sata, viđao Antoniju Stupar Jurkin na RTL-u, a kad je ona otišla na rodiljski dopust, poput prave muške svinje počeo sam se viđati s drugom. Sreća je, doduše, i s Ecijom Ivušić izostala kao što bi to bio slučaj i da je riječ o pravim spojevima s te dvije dame, a ne samo mom nesretnom gledanju petominutnih emisija u kojima su prenosili izvlačenje kuglica iz Finske... Kratko sam se onda opet viđao s Antonijom Stupar Jurkin, koja se unatoč rođenju djeteta sa savršenom linijom vratila na male ekrane, ali onda je cijela emisija prebačena na HRT i moja nova opsesija postala je Mirna Maras Batinić.

Nije bilo petka da sam propustio naš randevu! Odjenuo bih najbolje odijelo, zalizao kosu, strateški rasporedio malo parfema po tijelu i u ruke uzeo svoj loto-listić koji sam tijekom dana uplatio. “Pročitaj moje brojeve, ljubavi...”, tepao sam svojoj gotovo pa imenjakinji Mirni, “pročitaj mi ih nježno!”

Isto je, naravno, bilo i s njenom zamjenom Rajanom Radosavljev, a koju sam od tog potencijalnog dobitka namjeravao odvesti i na neko romantično putovanje...(TV ruže koje sam im dodjeljivao iz tjedna u tjedan nisu bile ni približno dovoljne da im pokažem svoje zadovoljstvo tom emisijom).

Već dugo, međutim, ni na jednom programu ne viđam nijednu od ovih navedenih voditeljica. Svi kanali, naime, ukinuli su tu kratku, itekako zanimljivu emisiju koja se zbog mogućeg velikog dobitka gledala s posebnim interesom, a što je zbilja neobično, uzevši u obzir da se loto-izvlačenja s puno manjim nagradnim fondovima prikazuju toliko često da već napamet znam sve javne bilježnike koji im sjede u komisijama za ispravnost izvlačenja.