Omiljeni jugoslavenski komičar umro je u teškoj situaciji, nedugo prije smrti izrekao je riječi koje slamaju srce

Prošla je 21. godina otkako je preminuo jedan od najpoznatijih komičara bivše Jugoslavije, legendarni Miodrag Petrović Čkalja. 
Miodrag Petrović je rođen 1. travnja 1923. u Kruševcu (Srbija), gdje je završio gimnaziju. Nadimak Čkalja dao mu je u djetinjstvu jedan prijatelj jer je bio suhonjav i štrkljav.  Godine 1946. postao je član dramaturgijskog studija Radio Beograda, a onda je uslijedio tijekom 60-ih njegov uspon u svijetu glume te je ostavio neizbrisiv trag u kinematografiji bivše države. Kroz uloge u brojnim filmovima i televizijskim serijama prirastao je srcima gledatelje.

Spomenimo samo neke od serija u kojima je Petrović glumio; "Servisna stanica" (1959), "Ljubav na seoski način" (1970), "Kamiondžije" (1972), "Vruć vetar" (1980) i "Kamiondžije 2" (1983). Značajne uloge ostavrio je i u filmovima "Orlovi rano lete" (1966), "Bog je umro uzalud" (1969), "Paja i Jare" (1973), "Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980) i "Kamiondžije ponovo voze" (1984). Bez obzira na pohvale kritike i popularnost koju je uživao, pred kraj života mu nije bilo lako i jedva je spajao kraj s krajem.

VEZANI ČLANCI

- Kod nas tri generacije, i nijedna ne radi. Ja ne radim svoj posao, moj sin također, unuka Jovana, a ni druga unuka Milena, a ja sa 2.300 dinara penzije ne mogu pomoći - rekao je Čkalja u jednom od svojih posljednjih intervjua. Njegove riječi koje je izgovorio nakon što je primio nagradu za životno djelo "Car Konstantin" naprosto slamaju srce, a glumac nije krio da je živio u bijedi.

GALERIJA Sjećate li je se? Gledali smo je na malim ekranima, a onda se skroz povukla

- Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje - rekao je Čkalja samo godinu prije smrti. Tom prilikom je izgovorio i rečenicu koja i dalje odzvanja u glava mnogih i tjera na suze. - Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti - rekla je legenda bivše Jugoslavije.