tv kritika

Ova emisija na N1 izgleda više kao horor, a manje kao zanimljiv informativni sadržaj

Foto: Youtube screenshot
Foto: Youtube screenshot
Foto: Youtube screenshot
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: U City Plazi održan 70. Zagrebački festival
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: U City Plazi održan 70. Zagrebački festival
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: U City Plazi održan 70. Zagrebački festival
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: U City Plazi održan 70. Zagrebački festival
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Zagreb: Uzvanici pristigli na 70. Zagrebački festival u City Plazu
20.03.2023.
u 19:34
Kvalitetan je i impresivan bio, i produkcijski i sadržajno, jubilarni 70. Zagrebački festival koji se prošlog petka mogao uživo pratiti na drugom programu HRT-a. Iako je riječ o najstarijem hrvatskom festivalu popularne glazbe, cijeli je događaj djelovao veoma moderno, ali i s ukusom. Ne ulazeći uopće u nečije glazbene preferencije, jer ipak ovo nije glazbena kritika, sam glazbeni događaj je bio na nivou te je gledateljima pred malim ekranima isporučeno više od dva sata dobrog programa.
Pogledaj originalni članak

Mogu li i ja raditi? // HRT 1 - PET RUŽA

Teško je na televiziji naići na sadržaj kojem se ne može pronaći mana, posebice iz razloga što se ukusi gledatelja toliko razlikuju. Ipak, za vikend emitirani dokumentarni film Ljiljane Bunjevac Filipović “Mogu li i ja raditi?” spada u tu kategoriju. Film koji govori o tome kako, dok mnogi ne vole svoj posao i ujutro gunđaju što moraju ići raditi, Tonija, Ivan, Marina, Ivica i Mateja jedva čekaju iskoristiti priliku koju su dobili - nešto je što bi svatko trebao pogledati. Pa iako se ta fraza često koristi kao klišej, u ovom slučaju je istina. Glavni protagonisti ovog dokumentarca iz 2023. godine rođeni su, naime, s Down sindromom, a priča o njihovoj upornosti, ali i stereotipima koje društvo ima, u isto je vrijeme poučna i emotivna. Ovaj film pravi je dokaz da se “u jednom dahu” može gledati i kvalitetan sadržaj bez nasilja, žutila, skandala i slično… Samo pravi život koji ostavlja bez teksta. 

obratio se publici

Duško Kuliš nakon odluke suda o koncertu narodne glazbe u Puli: 'To je vrsta cenzure, pale su maske'

O cijeloj situaciji sada se oglasio i splitski glazbenik Duško Kuliš koji se svojoj publici obratio na Instagramu. Kuliš tvrdi da je kompletnom jednom žanru osmišljena etiketa te je i kvaliteta i nekvaliteta strpana u isti, ironični naziv - cajke. Ipak, kaže kako sve jednog dana prođe te da nitko ne može zabraniti ljudima da vole ono što vole i slušaju ono što žele.

Zagrebački festival // HRT 2  - TRI RUŽE

Kvalitetan  je i impresivan bio, i produkcijski i sadržajno, jubilarni 70. Zagrebački festival koji se prošlog petka mogao uživo pratiti na drugom programu HRT-a. Iako je riječ o najstarijem hrvatskom festivalu popularne glazbe, cijeli je događaj djelovao veoma moderno, ali i s ukusom. Ne ulazeći uopće u nečije glazbene preferencije, jer ipak ovo nije glazbena kritika, sam glazbeni događaj je bio na nivou te je gledateljima pred malim ekranima isporučeno više od dva sata dobrog programa. 

Govoreći o toj vrsti sadržaja, HRT bi trebalo s vremena na vrijeme podsjetiti koliko mu leže takvi zabavni glazbeni formati te bi se svakako trebalo više na njih orijentirati, i mimo ovakvih događaja. Prikazana je, primjerice, za vikend i repriza posljednje epizode “A strane” koja je tijekom četiri sezone postala, takoreći, HRT-ov fenomen. Domaća ideja za domaću publiku donosila je u domove gledatelja najveće glazbene hitove u izvedbi odličnih veterana hrvatske scene, ali i mladih glazbenika koji su bili pravo osvježenje. Još je to jedna emisija kojoj se teško pronalazila mana, osim one da je po mišljenju mnogih - prerano završila. Bila je to perjanica zabavno-glazbenog programa koja bi uistinu trebala ponovno oživjeti. Dokaz tome je i da na društvenim mrežama ideja i dalje živi kao “B strana” te i dalje ima više komentara i obožavatelja na objavama nego neki aktualni projekti. 

LANCE REDDICK

Supruga slavnog glumca emotivnom se porukom oprostila od njega: 'Prerano nam je uzet'

- Lance nam je prerano uzet. Hvala vam za svu vašu ogromnu ljubav, podršku i lijepe priče koje ste podijelili na ovim platformama prošlog dana. Vidim vaše poruke i ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna što ih imam. I tisućama igrača Destinyja koji su igrali u znak posebne počasti Lanceu, hvala. Lance vas je volio onoliko koliko je volio igru - napisala je Stephanie Reddick o pokojnom suprugu Lanceu

Mayday: Tajna crne kutije // RTL 2  - DVA KAKTUSA

O više zabavno - glazbenog sadržaja u programu mogao bi razmisliti i RTL 2. Ili bilo kojeg drugog zabavnog sadržaja, jer trenutno se s tom idejom poprilično muče, barem ako je suditi prema onome što se nudi na programu. Čak je i zanimljiv kvalitetan sadržaj zastario, a primjer je dokumentarna emisija “Mayday: Tajna crne kutije”. Kanadski serijal o istragama zrakoplovnih nesreća kao ideja je pravi hit u cijelom svijetu, no dok se na National Geographicu trenutno vrti nova, i to 23. po redu sezona iz ove godine, na RTL-u su se ovog vikenda mogle pogledati tek zastarjele reprizirane epizode iz sredine 2000-ih. Ne treba ni naglašavati razliku u kvaliteti, grafici, specijalnim efektima i slično… 

DW Euromaxx // N1 - TRI KAKTUSA

I na N1 se tijekom dana, osim odličnog informativnog programa u domaćoj produkciji, može uhvatiti i podosta stranog sadržaja što bi u teoriji trebala biti prednost, posebice u slučaju jednog informativnog programa. Tu se može izdvojiti pregled emisija u CNN-ovoj produkciji ili sadržaj Deutsche Wellea. Ipak, u praksi to izgleda više kao horor, a manje kao zanimljiv informativni sadržaj. Primjer je magazin Deutsche Wellea “DW Euromaxx”, navodno kratki pregled lifestyle zanimljivosti iz Europe, a u stvarnosti veoma loše sinkroniziranih 15-ak minuta o ničemu. Za vikend se tako mogla uhvatiti epizoda u kojoj se govori o stereotipima o Nijemcima uz pogrešan doslovni prijevod da su reporteri o toj temi razgovarali “s našim sugrađanima”. I tako uz sinkronizaciju lošiju od niskobudžetnog crtanog filma razgovara nekoliko Nijemaca, tih “naših sugrađana” iz Bavarske… a zatim krene prilog o tome kako pogledati ili kupiti radove neke lokalne umjetnice uz upitnike na glavni što je u ovom slučaju “lokalno”. Pogleda li to itko ikada prije emitiranja? 

VIDEO 'Žalim što se nisam udala za svog Porečanina. I danas kad ga vidim zatitram, ali oženjen je'

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.