Možda su Arctic Monkeys 2009. u vrijeme prve slave imali preslabo posjećen koncert na splitskim Prokurativama, ali su zato lani za samo dvije minute rasprodali koncert u pulskoj Areni. No, nije to najvažnije, bitno je da su u utorak navečer odsvirali prekrasan koncert u Puli pred više od 7000 ljudi. Usprkos hajpa koji je vladao oko njihovog nastupa, pa su se ulaznice danima pred koncert preprodavale po nekoliko tisuća kuna, radilo se prije svega o ozbiljnom, promišljenom i sjajnom koncertu različitom od onog na INmusicu 2013.
Nije to više primarno gitaristički nabrijan bend, iako je enrgija itekako ostala, nego slojevita sviračka ekipa sa sedam članova, s kojima prednji čovjek Alex Turner na vokalima i gitarama - uz još jednog gitarista, ritam sekciju, klavijaturista, udaraljkaša i pedal steel - izvodi sjajnu predstavu tipičnog britanskog predznaka. Dobro je da je bilo puno mlađe publike na ovako ozbiljnom rock koncertu, koji je zapravo puno složeniji od pomodnosti koja se oko njega stvorila.
Od samog početka sa "The View From the Afternoon" publika u Areni prihvatila je priču ovacijama, da bi već iduća "Brianstorm" podigla reakcije do ruba eufotrije, a publika pjevala kroz "Snap Out of It" ili pljeskala u ritmu muzike za ples na "Crying Lightning". No, možda najbitniji za cijelu priču bio je stih iz pjesme "Potion Approaching" koju Arctic Monkeys nisu svirali uživo desetak godina do ove turneje. "Želim biti netko drugi", kazao je u njoj Turner, a upravo taj drugi bio je u srednjem, teatralnijem dijelu nastupa na kojem je skinuo električnu gitaru i stavio sunčane naočale u skoro filmski postavljenim pjesmama "Why'd You Only Call Me When You're High?" i "Tranquility Base Hotel & Casino".
Tu se pored "Teddy Picker" - koja potmulim rhythm and bluesom upire prstom na britanske prethodnike poput Yardbirdsa i njehove "Stroll On" - pokazao kao majstor croona čije vokalize neodoljivo, ali dakako na njegov način talantiranog autora sa svojim potpisom, nastavljaju tamo gdje su stali rani Bowie ili Peter Murphy iz Bauhausa, pogotovo u velikim melodramatskim bladama poput "Cornerstone" ili "No. 1 Party Anthem" koje su istopile emocije publike u Areni.
Bez puno priče, u sat i pol izvrsnog nastupa sa 21 pjesmom, Turner je djelovo kao nastavljač niza velikih, tipično britanskih autora, vizualno neodoljivo sličan glumcu Philu Danielsu iz filma "Quadrophenia" po rock operi The Who, još jednog tipično britanskog imena. Nije publika poludila samo na najveće hitove poput "Do I Wanna Know?" i "R U Mine?" s kojom je kao trećom pjesmom na bisu završen nastup, nego i na ostale, plesne "I Bet You Look Good on the Dancefloor" s kojom je otvoren bis i ranije odsvirane "One For The Road" i "Do Me a Favour", prepoznatljivim plesnim komadima Arctic Monkeysa.
Pulski amfiteatar nije se ovako dobro osjećao od koncerata Foo Fightersa. Veliki krug na videoekranu iza pozornice, uz dva videoekrana sa strane na kojima je kamerama prenošena slika s pozornice, na bisu je dobio i starinsku disco-kuglu koja je pasala uz tisuće upaljenih mobitela i estetski čiste bijele okomite neone na rubovima pozornice.
Pula je bila relativno pri početku turneje - prije Arene svirali su Istanbul, Bugarsku, Rumunjsku i mađarski Sziget festival večer prije Pule - pa se skoro fizički mogla osjetiti volja i energija benda koji je pauzirao tri godine. Ukupno smo čuli po par pjesama s pet albuma i čak osam sa "AM" iz 2013. Nije bilo novih pjesama iako imaju završen novi album koji izlazi u rujnu. Nakon ovakvog nastupa samo ostaje za dočekati i njega, jer radi se o posljednjem zaista velikom rock bendu.
VIDEO: Joli na koncert u Virovitici došao čitav grad