Nakon rasprodanih nastupa Netflixovih zvijezda Jimmyja Carra i Daniela Slossa, u Koncertnu dvoranu "Vatroslav Lisinski" 27. veljače stiže još jedno svjetski poznato ime, "Oscar Wilde komedije" – Dylan Moran! Zvijezdi serija i filmova "Black Books", "Shaun of the Dead", "Calvary" i "Notting Hill" ovo nije prvi posjet Hrvatskoj. Nakon nekoliko uspješnih nastupa diljem Lijepe Naše stiglo je vrijeme za povratak u Zagreb, gdje će nastupiti s potpuno novim materijalom "We Got This".
Prošlo je točno 10 godina od vašeg prvog posjeta Hrvatskoj, a ovo je, ako se ne varam, vaš peti povratak. Zbog čega ste se vraćali toliko puta… i zašto se vraćate sada? Čini se da se vi i hrvatska publika istinski volite?
Da, pa, uvijek sam se divno provodio u Hrvatskoj, volim Hrvatsku kao zemlju i bilo mi je stvarno jako lijepo kod vas, a u Hrvatskoj sam bio i na odmoru s obitelji. I bilo nam je lijepo, volimo ljude. Sviđa mi se činjenica da ljudi kod vas stvarno razgovaraju jedni s drugima. Znate, kada ste u Europi, neke zemlje su vrlo društvene, neke su više poslovno orijentirane, a Hrvatska ima ovu prekrasnu kombinaciju, gdje me malo podsjeća na nekoliko drugih zemalja, uključujući Irsku, iz koje sam ja, život je poput velikog tržišta. Sve je vani, u dvorištu, svi su na okupu.
Što se tiče obilaska područja gdje engleski nije prvi jezik, bili ste jedan od pionira. Mnogi ljudi u vašoj industriji tada su bili skeptični u pogledu dugoročnog uspjeha takvih turneja. Sada, poslije deset godina, nekoliko desetaka britanskih i američkih komičara svake godine nastupa diljem Europe. Skeptici nisu bili u pravu. Zašto ste uvijek vjerovali da je to moguće?
Mislim da je to zato što sam znao da svi govorimo ono što neki ljudi zovu "globenski", globalni engleski, jer engleski nadilazi sam sebe kao jezik. To više nije samo jezik, to je valuta, to je gotovo kao brend, kao odjeća koju poznajete. Ima pristup mnogim stvarima. To nije opcija, moraš znati engleski. Toga sam postao vrlo svjestan s obzirom na to da prije svega govorim engleski, ne govorim dobro druge jezike: moj "školski" francuski vrlo je loš i znam pokoju riječ iz nekoliko jezika. I znao sam da su svi zainteresirani za veliki svijet i da koriste engleski da vide što sve još postoji u njemu, i želio sam se povezati s tim ljudima.
Što nam donosite ovoga puta, što je glavna tema vašega novog showa?
Show je o životu, o svemu, o ljepoti i neredu, zbrci i onome što radimo. Nemam odgovore, samo se želim dobro zabaviti, samo govorim o tome kako je stvarno biti živ. To znači sve i mislim da je stvar takva kao što ste rekli, prošlo je deset godina, život je malo drukčiji. Prije deset godina nismo bili izbezumljeni, nije izgledalo da se svijet vrti tako brzo i iako je bilo puno promjena, mislim da smo prošli kroz nevjerojatnu ludost, i to iznimnu ludost, tako da se ima o čemu govoriti. Svi mi imamo neku vrstu PTSP-a, pa svi tražimo priliku za vrištanje.
Doista živimo u depresivnom i nepredvidivom vremenu pa koliko je danas teško nasmijati ljude? Je li sada teže nego prije deset godina?
Mislim da je stvar u tome da sada možeš reći što želiš i u pravu si da je ludo, turbulentno i nesigurno, ali jedno je sigurno, mislim da se svi osjećamo prilično budnima. Na način na koji prije nismo. Mislim da vidimo da se jedan sloj stvarnosti ljušti i svi smo pomalo više izloženi nečemu stvarnom. Malo smo se približili univerzalnoj toplini.
Godine 2000. stvorili ste kultni TV sitcom "Black Books" ("Crne knjige"). Prošle jeseni, nakon duge 23 godine, odlučili ste se vratiti na televiziju novim sitcomom "Stuck". Sudeći prema reakcijama publike i kritike, serija je uspješna. Koliko se TV komedija promijenila u posljednje 23 godine?
Nisam jedan od onih tipova koji stalno gledaju sve. Ne znam, da budem iskren s vama, samo pišem ono što me zanima.
Jeste li zadovoljni odazivom i uživate li i dalje kao prije dvadesetak godina?
Ne, drukčije je. Napravili smo drukčiju seriju. Napisana je dok je sve bilo nekako depresivno. To je nekako sporiji, jazzovski nastup, nije kao "Crna knjiga". Pomalo je poput indie filma. Glumci u njemu su fantastični, veliki njemački glumac Clemens Schick, Juliet Cowman, koja je nevjerojatna britanska komičarka, i Morgana Robinson, koja je superzvijezda. Različite stvari. Ali uvijek pišem nove stvari, upravo sada pišem nove stvari.
Imate li neku posebnu glazbu uz koju se opuštate nakon nastupa i što volite slušati?
Slušam puno jazza. Volim jazz, funk, nešto elektronike, soul, blues, gospel, malo klasike... Volim i latino glazbu, sve što je dobra udaraljka, volim glazbu. Volim neke orkestralne stvari, volim neku harmoniju. Volim jazz. Jazz je ono što me najviše zanima, jer ima sve.
Također sam čuo da ste ljubitelj knjiga?
U jednom trenutku tijekom karantene zavolio sam religiju i psihologiju, a onda sam otkrio da dugo nisam mogao čitati.
Pa jeste li sad opet u fikciji ili u tim vjerskim temama?
Čitao sam nešto beletristike, ali da vam budem iskren, malo toga. Čitam povijest, i malo psihologije, razne stvari. Čak čitam knjigu o stvarima o kojima ne znam puno. Moraš biti generalist. Mislim da je pravi posao postojanja samo biti ovdje.
Imate li neku posebnu poruku za hrvatsku publiku?
Samo mi je drago što se vraćam, veselim se što ću vas sve vidjeti i siguran sam da ćemo se lijepo provesti.