Danas je riječ "streaming" vjerojatno poznata svima od 7 do 77 godina, ako ne i širem rasponu populacije. Riječ je o tehnološkoj inovaciji koja je ne samo promijenila način slušanja glazbe već i postala dominantan način konzumacije glazbe u svijetu. Riječ je o jednom od onih izuma za koji se danas čini da se morao pojaviti, no, pred samo petnaestak godina situacija je bila sasvim drugačija.
Kako je nastao streaming? Pogledajte na Netflixu novu seriju "Playlista" – dijelom je snimana u Zagrebu, Opatiji i Rovinju – i bit će vam jasnije kako je skupina švedskih entuzijasta upogonila Spotify, prvu streaming-platformu koja je počela s radom 2008. i do danas proizvela čitavu industriju sličnih servisa, od Deezera i Tidala do Apple Musica i drugih. Putem su kompjutorski zanesenjaci i novi poduzetnici prošli težak put pri susretu s diskografskim kućama i vlasnicima glazbe i autorskih prava koji su nevoljko gledali na činjenicu da bi netko htio "njihovu" glazbu besplatno, ili jeftinije, distribuirati masovnoj publici.
Početkom dvijetisućitih krenuo je pad prodaje CD-a i manjak zarade diskografske industrije jer se velik broj nelegalnih "skidanja" odvijao na platformama poput Napstera i PirateBaya. Napster je u međuvremenu ugašen, ali PirateBay radi i danas, a njegovi osnivači u seriji su predstavljeni tadašnjim akcijama kao suvremeni "Robin Hoodovi" koji narodu žele omogućiti besplatnu (tuđu) glazbu. No, umjesto da se diskografska industrija tada uhvati u koštac s "curenjem" i "kopiranjem" digitalnih fajlova s CD-a, pokazivali su potpunu nespremnost da shvate što se događa. Gdje je bila budućnosti i prednost Spotifya? Spram postupka u kojem ste na PirateBayu trebali nelegalno "skinuti" neku pjesmu ili album pa je prebaciti u svoju kompjutorsku datoteku, imenovati je i "urediti" da biste je slušali, neki novi klinci u novoosnovanom Spotifyu napravili su player/model u kojem samo jednim "klikom" možete odmah poslušati bilo koju pjesmu koju zaželite.
I, najvažnije, nisu željeli biti nelegalan servis, nego su krenuli u pregovore s diskografskim kućama. U Netflixovoj seriji "Playlista", koliko god bio fikcionaliziran prikaz tadašnjih događaja, jasno se vidi zgroženost šefova švedskog Sonyja kad su im došli u ured s tom idejom, a zatim istu priču pokušali objasniti u New Yorku. Ne samo da diskografi nisu željeli da se "njihovo" vlasništvo, tj. glazba, distribuira drugačije nego do tada, nego su i mantrom da je tu glazbu netko stvorio, platio i uložio u nju, štitili prava klijenata, tj. glazbenika i autora pjesama. Ni sve veći pad prodaje nosača zvuka nije bio dovoljan da uvjeri glavešine diskografskih kuća kako se vremena mijenjaju i da je potreban, ili barem moguć, novi način distribucije glazbe. Ugodno zavaljeni u svoje fotelje po skupim uredima, mogli su birati između skore propasti – u Švedskoj je zarada od prodaje CD-ova pala za nekoliko milijardi kruna – ili ipak poslušati novodolazeće poduzetnike s novim idejama.
Paradoksalno je da je Spotify izvorno bio i zamišljen kao "pristojna", zakonski legalizirana platforma na kojoj bi općom demokratizacijom tržišta glazba postala besplatna za sve. Nakon dugih pregovora – posebno je zanimljiv segment u kojem šef švedskog Sonyja i odvjetnik diskografskih kuća prelaze u tabor Spotifya – i kompromisa koji je spasio diskografsku industriju od pada zarade, Spotify je napokon proradio, a sve ostalo je povijest. Ili budućnost, jer godinama su upravo streaming-servisi nosioci najveće zarade glazbenoj industriji.
Kako je došlo do sporazuma? Osnivač Spotifya Daniel Ek pristao je da 15 posto vlasništva nove kompanije preda diskografima, napravljen je Premium Spotify s plaćenom pretplatom korisnika, a u svemu je bitnu ulogu odigrala odvjetnica koja je smislila te modele, boreći se usput na dvije fronte; s diskografima i s namjerama kompjutoraša koji su Spotify prvotno zamislili kao besplatnu mašinu koja glazbu nudi zabadava. Upravo taj dijalog, u kojem kompjutorski stručnjak Andreas Ehn kaže odvjetnici Petri Hansson da mu se "gadi", jer je izdala početnu ideju i "izručila" Spotify glazbenoj industriji protiv koje su se ispočetka borili, ključno je mjesto serije u trećoj epizodi (od šest, koliko konzistentna i ne preduga serija ima).
I tako je "ekipa iz podruma" nalik startupu, uz pomoć inovativnog ulagača Martina Lorentzona koji je financijski izdržao velika ulaganja dok platforma nije proradila, upornošću, pregovorima s diskografskim glavešinama u velikim poslovnim uredima i pravnim "morskim psima" na kraju promijenila tijek svjetske glazbene industrije, na kojoj danas zarađuju milijarde. U međuvremenu je opet porasla prodaja CD-ova, vinili su se vratili na velika vrata, ali najveće povećanje zarade glazbenoj industriji donose upravo streaming-platforme.
Da bismo pojasnili kontekst u kojem se priča odvijala 2006., treba navesti da je legalno postojao samo Appleov iTunes kao platforma na kojoj ste mogli preko svog kompjutora prebaciti "diskove" u svoju playlistu. YouTube je tada od tristo tisuća korisnika naglo narastao na 20 milijuna, a pokretao se i Twitter. Nitko tada nije znao niti pretpostavljao, osim inovatora u Spotifyu, da se može "kliknuti" na neku pjesmu i instantno je slušati. Zapravo, ne neku pjesmu, već skoro sve koje su ikada snimljene, što je postalo kasnija mantra svih sličnih servisa: milijuni pjesama na dodir "klika".
U to vrijeme bilo je paradoksalno da je šef Applea Steve Jobs vjerojatno napravio jedinu lošu prognozu u karijeri, rekavši da streaming-servisi nemaju budućnost, jer ljudi žele "posjedovati" svoju glazbu, a ne da je u nekom "oblaku" s kojega ju mogu samo slušati. Jobs je bio u krivu, pa se i Apple poslije puno jače uključio na tržište streaminga. Kad u seriji "Playlista" vidite borbu koju su izumitelju Spotifya imali s diskografskim kućama i njihovim protivljenjem snižavanju cijene glazbe za masovno korištenje na streaming-servisima, a znadete današnju situaciju na tržištu, upitate se je li revolucija pojela vlastitu djecu? Naime, čini se da je nekoliko dionika (n)ove priče zgrnulo veliku lovu, ponajviše streaming-servisi, ali su u problemu ostali oni koji tu glazbu stvaraju, autori i izvođači. Pritužbe i demonstracije ispred sjedišta Spotifya vide se i u seriji, zbog nedovoljnog plaćanja onih koji tu glazbu proizveli. Potreba da se digitalna prava drugačije urede, a zarada drugačije raspodjeli, stalne su i danas iz tabora glazbenika.
Prema godišnjim izvještajima prodaje glazbe najviše je profitirala industrija streaming-servisa. No, raspodjela zarade od streaminga nije išla na ruku glazbenicima, već servisima i diskografima koji su vlasnici snimaka, a manje onima koji su te pjesme "potpisali". Upravo ta zarada koju autori dobivaju od korištenja njihove glazbe na streaming-servisima bila je tema nedavnog istraživanja GESAC-a, europske organizacije koju čine udruge skladatelja i autora.
Pojednostavljeno, dijagnoza koja proizlazi iz GESAC-ove "Studije o mjestu i ulozi autora i skladatelja na europskom tržištu glazbenog streaminga", kaže da prema sadašnjoj podjeli financijskog kolača s digitalnog tržišta, 30/34 posto cijene koju plaćaju pretplatnici streaming-servisa zadržavaju streaming-servisi, 55 posto vraća se diskografima (iz kojih bi trebali dio zarade transferirati izvođačima), dok samo 15 posto od cijene koju korisnici plaćaju streaming-servisima ide autorima i publisherima.
Glavni zaključak studije kaže da taj isti streaming generira neprihvatljivo niske prihode za autore pjesama koje slušate. Jer, autori su ti koji stoje iza samih pjesama koje pokreću ekonomiju glazbenog streaminga. Rasprava o pravednosti na sve jačem tržištu glazbenog streaminga sve je glasnija širom svijeta, a neka su imena i odbila dati svoje snimke streaming-kompanijama. Otkako su 2006. godine pokrenuti, streaming-servisi omogućavaju pristup ogromnom glazbenom katalogu bilo kada, bilo gdje i na bilo kojem uređaju. A onda se dogodilo da sami autori dobivaju najmanje naknade za sadržaj koji su omogućili, tj. pjesme koje slušate.
Na kraju proizlazi da su, prema glazbenicima, Spotify i slični servisi postali samo pristojnija inačica Napstera i PirateBaya, legalni "pljačkaši" koji tuđi trud koriste za vlastitu zaradu, jer ne žele veći dio goleme zarade vratiti proizvođačima sadržaja koje koriste, tj. glazbenicima. Kakva god situacija bila, serija "Playlista" pokazat će vam početke nove industrije koja je kao rijetko koja izmijenila suvremeni svijet. Pa i vas, čega se možete sjetiti svaki put kad upalite streaming-servis i "kliknete" na neki album ili pjesmu.