Od uloge srednjoškolca Tonija Jelavića, koju je splitski glumac Roko Sikavica zaigrao u seriji “Ruža vjetrova”, prošlo je gotovo deset godina. Otada, za njega više ništa nije bilo isto. Sada ga gledamo u ulozi mladog nadobudnog policajca Željka Mahera u seriji “Dar Mar”, ali imali smo ga prilike vidjeti u mnogim različitim ulogama u serijama “Ko te šiša” i “Pogrešan čovjek”. Ovaj Splićanin odlučio nam je otkriti sve o ulozi u jednoj od najgledanijih serija na Novoj TV; što mu se prvo svidjelo tijekom čitanja scenarija, ali i koji je najveći glumački izazov s kojim se sreo.
– Definitivno to što je mamina maza. To je jedna jako interesantna karakteristika koja otvara puno kanala za igru i kreaciju lika. Željko je zbog toga istrzan, nesiguran, smotan i često bahat bez pokrića. A kakav će i biti, na kraju krajeva, kada mu mama cijeli život puni glavu da je najljepši i najpametniji u Dizmovu – započinje Roko, od kojeg smo htjeli doznati kakva je atmosfera na setu kada se kamere ugase. – Kad god mi upute ovo pitanje, dođe mi da počnem poimence nabrajati cijelu glumačku postavu, jer su stvarno svi odlični, talentirani i duhoviti. Nama je stvarno super i žao mi je što smo se okupili tijekom pandemije pa su nam druženja ograničena samo na glumačku sobu i set – iskren je mladi glumac, koji je u “Dar Maru” dobio priliku zaigrati sa Ksenijom Pajić, Enesom Vejzovićem, Fabijanom Pavlom Medvešekom i Milanom Štrljićem, a kada ga pitamo o glumačkim izazovima i koja je uloga najviše od njega tražila, ne nalazi lak odgovor.
– Teško bih mogao izdvojiti samo jednu. Svaka uloga zahtijeva drukčiji pristup i u svaku pokušavam unijeti nešto novo. Nadam se da me najizazovnije uloge tek čekaju – nasmijano kaže Splićanin kojem gluma nije bila prvi odabir. Dapače, više je ona odabrala njega.
– Glumu sam volio oduvijek, ali nisam bio siguran želim li stvarno biti glumac. Uloga u “Ruži vjetrova” ohrabrila me da odem na prijamni. Upisao sam iz drugog puta, a tu godinu, nakon što nisam upao, proveo sam na Filozofskom fakultetu u Splitu – prisjeća se Sikavica, kojeg gledatelji mogli vidjeti i u komediji Predraga Ličine “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, a sada otkriva da ćemo ga gledati u filmu “Stric” u režiji Davida Kapca i Andrije Mardešića. – Igram ulogu “Sina”. Ne bih htio previše otkrivati, ali recimo da se disfunkcionalna obitelj nalazi u jednoj bizarnoj situaciji, možemo reći da su likovi u tom filmu u jednoj vrsti samoizolacije. Film je jako izazovan i zanimljiv i mislim da je jako puno posla preda mnom. S probama ćemo početi uskoro, čim završim sa snimanjem “Dar Mara”. No iako sam na snimanju “Dar Mara”, paralelno razmišljam intenzivno o “Stricu” i jako mi je stalo do tog projekta – priznaje nam veselo glumac koji ne bježi od komentara na račun svoje glume, a njih imaju i roditelji i prijatelji.
– Komentiraju, naravno. Ali roditelji ne mogu biti objektivni pa je njima sve super. S prijateljima nekad komentiram, no s njima više volim razgovarati o drugim stvarima. Usporedbe ne rade, ali volim kada prepoznaju neke interne fore koje znam ubaciti u projekte – govori Roko pa u raspravi koliko često ga prepoznaju na ulici zbog dosadašnjih uloga iznenađuje odgovorom. – Ljudi vas najčešće prepoznaju dok je aktualni projekt na televiziji, čim to prođe, to prepoznavanje stane, kao da zaborave. Dolazi na valove – analizira nam talentirani 26-godišnjak kojem smo postavili pitanje o suradnji iz snova i što bi smatrao vrhuncem karijere.
– Nemam nikakve velike želje u životu, evo možda bih volio popiti kavu s Javierom Bardemom. On mi je hit još odmalena – kaže nam Sikavica, koji je prije dvije godine bio nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji za novo lice godine zbog uloge Vena Majdaka u “Pogrešnom čovjeku”, seriji koju potpisuje Jelena Veljača. Tada nam je otkrio svoje mišljenje o stanju u hrvatskom glumištu. – Hrvatska, iako mala zemlja, obiluje kako sportskim tako i umjetničkim talentima. U posljednje vrijeme imamo jako dobre predstave i filmove, samo nam je možda marketing loš. Da mogu, prema glumcima bih se odnosio kao prema nogometašima, a kazališta bih vodio kao nogometne klubove. Glumac bi dobivao ugovore na dvije ili četiri godine s mogućnošću produljenja ako zadovolji kriterije kluba. Također bih omogućio transfere među kazalištima, npr. na ljetnom prijelaznom roku HNK u Zagrebu kupi Borka Perića ili nekog drugog, ovisi koji im tip glumice/glumca nedostaje. Ne znam, ovo su samo moja dječačka razmišljanja, no možda bi ovaj moj sistem uveo neki novi duh u kazališnu scenu pa bismo imali još bolje predstave, tko zna – rekao je tada.
Nedavno je zaigrao i u pilotu satirične domaće serije “Mrkomir prvi”, svojevrsne hrvatske inačice “Crne guje”, gdje je imao ulogu opata Držihe, a snimala se prije pandemije koronavirusa u Čavlima, Ribniku, Grobniku i Koprivnici. Iako je mnogima “novo normalno” otežalo svakodnevicu, Roko se ne tuži.
– Mislim da se ne bih trebao žaliti na 2020. jer sam stalno radio. Nedostaje mi odlazak na kavu kao i svakom pravom Splićaninu – kaže nam, a na kraju razgovora otkriva da ima jedinstvenu želju da svi ostanemo normalni te da bude više jedinstva i zdravlja.