Stavros je pjevati počeo slučajno, a najveću zaradu donijela mu je 'Džuli'

Jedan od najomiljenijih domaćih glazbenika Jasmin Stavros napustio nas je u 69. godini života nakon borbe s rakom kostiju. Stavros je cijeli život u glazbi, a prije nego što je počeo pjevati, bio je jedan od najboljih domaćih bubnjara.  Jasmin Stavros rođen je kao Milo Vasić 1. studenoga 1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac bio je glazbenik, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas).

Također je dvije godine išao na sate solo pjevanja kod profesorice Ristić u Splitu koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogućile ovako dugu pjevačku karijeru. Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a s 15 godina profesionalno svirao u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More.

Godine 1973. počinje otkrivati jazz glazbu, a od 1978. godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma "Džuli", koju je snimio s Danijelom.

Otišao je 80-ih godina u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu. Prije odlaska u Ameriku svirao je četiri godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu: Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli, Papandopulo. Paralelno je snimao ploče te svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.

Na ideju das postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine kada je s Doris Dragović snimio duet ''U tebe se neću zaljubiti'' na ploči ''Željo moja''. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač. Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u više od 50000 primjeraka, a prvi veliki koncert održao je devedesete u Lisinskom. Ploča ''Ljubio sam anđela'' na kojoj je bio i hit "Umoran", dosegnula je platinastu nakladu dok su uglavnom svi ostali albumi imali zlatnu tiražu. Kasnije su uslijedili veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama, što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ''kralj zabave''.

Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I u ovom slučaju mu je obitelj bila važnija od inozemne karijere. Vratio se u domovinu gdje je s pratećom grupom Naranča odradio više od 1500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA, uzeo je mikrofon u ruke i odradio više od 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski brod, Karlovac...). 

Surađivao je s brojnim kompozitorima kao što su: Đorđe Novković, Nikica Kalođera, Kovačević iz grupe More. Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem koji su uz Dujmića i Cvikića njegovi najvažniji suradnici. Osim pjevanja, Jasmin Stavros bio je poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš. Šest mjeseci provodio je na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i zaseoku Kupeč dol kod Sv. Jane. Njegov sin Milo također je vrhunski bubnjar. Bio je nekoliko godina u Grazu na jazz akademiji i nekoliko godina u Americi.  Također se bavi i produciranjem, aranžiranjem, autorskim radom (komponiranjem). Napravio je remiks pjesme ''Umoran'', autor je glazbe za pjesmu ''Kad zbrojim dva i dva'', a na zadnjoj pjesmi ''Doma je Amerika'', radio je aranžman i produkciju. Mlađi sin Krešimir bavi se trgovinom, a Stavrosova supruga Žarka dizajnom. Ona je i najzaslužnija za cjelokupni Jasminov izgled.

Novu autorsku suradnju ostvario je 2012. s Dušanom Bačićem koji je uveo novu svježinu velikim hitovima „Opala“ i „Ljubomorni ljudi“, po kojem je i nazvan Stavrosov album koji je izašao 2013.

U studenome 2017. godine izdao je novi album „Duga je noć“ kojem je posvetio puno pažnje i pomno birao pjesme koje će se na njemu naći. U prilog tome  govori i podatak da su na albumu radili sve redom autori koji su iznjedrili mnoge hitove za niz drugih izvođača. Tako se na albumu „Duga je noć“ nalaze pjesme koje su napisali: Rajko Dujmić, Nenad Ninčević, Mario Mihaljević, Dušan Bačić, Hrvoje Buva, Fayo i Fedor Boić. Stavros je često u medijima govorio o svojim problemima s ovisnosti, ali i o vjeri. 

– Da, upao san u loše društvo, nisan ja toga tada bio ni svjestan. Ma nisu to bili neki veliki poroci. To san ja sve probao iz neke znatiželje, al‘ nisu meni tribale ni bolnice ni komune da se ja izliječim od ovisnosti. Nisu to bile ni neke teške droge. To je bila mladenačka ludost, zaboravimo to – rekao je Stavros koji se tih dana nerado prisjećao. Najveća podrška u svemu što je uslijedilo bila mu je supruga Žarka, a kada je govorio o njoj, Stavros je posebno volio naglasiti da su sve do braka živjeli u predbračnoj čistoći.  

– Nakon nekoliko godina smo se vjenčali. I bitno je reći da smo živjeli u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tada sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru, do prve bračne noći smo čekali – istaknuo je Stavros koji nije krio koliko mu je vjera značila u životu. Na misu je išao gotovo svakodnevno, a čim se ujutro probudio, odmah je čitao Bibliju. 

– Puno stvari mi se dogodilo u životu baš uz tu krunicu. Žena i ja bili smo na moru, u našoj kući, svaki dan smo molili krunicu milosrdnog Isusa i u tri sata smo odlazili do jedne kapelice gdje je bio jedan ogroman teren. Kao da je to bila Božja providnost, mi smo to našli, kupili, uredili, doveli u kulturu, napravili sebi kućicu od sedam tisuća kvadrata. Ta krunica je bila povezana s tom kućom koja nam danas deset puta više znači nego kuća kraj mora – otkrio je glazbenik ranije.