Prvo što će zasmetati Knausgaardovom pokloniku, onom koji je pročitao većinu njegovih knjiga, netipično je sporo otvaranje romana. Proći će vremena i knjiških stranica, prije nego što se sastanu akteri pripovijesti: sin, koji se upravo vratio iz vojske, majka, životom i poslom istrošena žena, i mlađi sin, koji upravo ulazi u pubertet. Oca nema. Poginuo je u prometnoj nesreći, tako da ga se mlađi ni ne sjeća. Sve se to zbiva u osamdesetima, koje su za Knausgaarda, kao i za njegovu južnoslavensku publiku, neka formativna i mitska vremena. Pritom, zanimljivo je pratiti socijalne, da ne kažemo imovinsko-egzistencijalne indikacije jedne norveške obitelji, pa ih uspoređivati s našim obiteljima iz onog vremena. Možda je ovdje riječ o jednoj malo siromašnijoj zajedničici, ali oni žive i hrane se lošije nego mi u to vrijeme, i imaju manje novca za svakodnevne potrebe. Četrdesetak godina, Hrvatska (a o južnijim i istočnijim zemljama da i ne govorimo) za Norvešku je Bangladeš. Što se u međuvremenu dogodilo, osim rata koji je završio prije trideset godina, i pada komunizma?
Majku bole leđa. Bole je zloslutno. Kaže da se ukočila, da je leđa bole od rada, ali sve nam govori da nije to. Taj dio priče Knausgaardova je majstorija. On naprosto zna kako se razvijaju ti mali intimni i porodični paklovi. Traju kratke pripreme za odlazak u bolnicu. Kako sina pubertetliju ostaviti samoga sa starijim bratom? I kako sve to financijski izdržati? Stariji brat nalazi posao. Gdje? U pogrebnom preduzeću. I onda tu započinje još jedna pripovijest kojom pisac sjajno vlada, s kojom imamo samo jedan sitan problem. Usred tog realističnog, gotovo dokumentarnog prosedea, čudno djeluje, skoro bismo rekli i neuvjerljivo, to da se brat zapošljava upravo kod pogrebnika. Zbog nečega nam se učini da pogrebnih preduzeća ima samo u američkim televizijskim serijama i u Taličnom Tomu. Ali dobro, to može biti i predrasuda. Ono što se bratu događa na poslu dobro je napisano, s onom nekom višom piščevom preciznošću i uvjerljivošću.
GALERIJA U Big Brotheru se ljubila s Blaće, a danas vodi potpuno drukčiji život daleko od očiju javnosti i ne izgleda ovako
U isto vrijeme on u radionici pokojnog oca pronalazi tajanstvena pisma na ruskoj ćirilici. Otac je, naime, odnekud znao ruski. Uostalom, to u Norveškoj i nije toliko čudno. Blizu je Rusija. (Premda je, ako pogledamo zemljopisnu kartu, Rusija svima i posvuda blizu.) Nalaznik pronalazi čovjeka koji zna ruski, pače i prevodi s tog jezika, i odnosi mu pisma na prevođenje. Tu se otvara sljedeća priča romana. Stvara se novi sloj, nova tema, nova mala intimna priča iz koje se rastvara priča velike povijesti, pada komunizma i svega drugog... Inače, nije li to razlika između pisaca tradicionalnih povijesnih romana, kod kojih u tolstojevskom maniru iz velike povijesti izranjaju male povijesti, i pisaca kakav je Knausgaard kod kojeg iz malih i intimnih povijesti izranja velika povijest?
Tu se, međutim, ovaj naš pisac susreće s ozbiljnim problemom, koji neće moći riješiti. Naime, iz norveške pripovijesti trebalo bi preći u rusku pripovijest. I tu se, na tom prijelazu, dogodi slom. Koji za nekog drugog čitatelja možda i neće biti slom, možda će taj drugi lako preći preko sljedećeg problema. Knausgaard je jedan od onih pisaca koji su snažno obilježeni lokalnim, mjesnim, specifičnim. Zahvaljujući tome, on je tako lako uvjerio svijet da je ono što opisuje u višekjnižju "Moja borba" upravo njegov život. Premda, možda, nije. Premda je njegov život, možda, nešto skroz drugo. Ali on tako dobro poznaje svoj svijet, da nas u njega uspijeva useliti, i da ulazeći u njegove romane postajemo žitelji tog svijeta. O Rusiji, pak, o Rusima i o ruskosti, o životu u Sovjetskom Savezu za posljednje faze njegova postojanja, ili nešto ranije od toga, Knausgaard ne zna ništa. Premda je, možda, o tome pročitao sve. Ali ta vrsta obavještavanja Knausgaardu nije od pomoći, jer se narušava i ritam, i unutrašnji tonus romana. Nestaje uvjerljivosti, premda stil i način prividno ostaju isti. Ono što ga je, međutim, vodilo kroz njegovu norvešku priču, i što je zavodilo čitatelja, u ruskoj priči rađa dosadom. I ničim osim dosade.
VIDEO Uhićen je Esmir iz 'Života na vagi'
