Prošlo je punih 16 godina otkad je na CBS-u emitirana prva epizoda serije “Teorija velikog praska” autora Chucka Lorrea i Billa Pradyja. Tada vjerojatno nitko nije mogao ni zamisliti da će humoristična serija o geekovima koji vole znanost trajati čak 12 sezona i postati jedna od najomiljenijih humorističnih serija 21. stoljeća. Radnja serije smještena je u Pasadeni (država Kalifornija), a glavni likovi su dvojica genijalaca (eksperimentalni fizičar Leonard Hofstadter i teoretičar fizike Sheldon Cooper), njihova susjeda (konobarica s glumačkim aspiracijama Penny) te dvojica Leonardovih i Sheldonovih prijatelja i kolega (Howard Wolowitz i Rajesh Koothrappali). U kasnijim sezonama, još su se tri lika profilirala u glavnu glumačku postavu: Bernadette (na početku pojavljivanja studentica mikrobiologije i Pennyna kolegica konobarica, koja nakon relativno kratkog vremena završi studij i zaposli se u farmaceutskoj industriji), Amy Farrah Fowler (Sheldonova prijateljica, neuroznanstvenica, često secira mozgove i izvodi razne luckaste eksperimente na primatima) i Stuart Bloom (vlasnik trgovine za stripove koju likovi redovito posjećuju).
Nedavno je i kod nas u izdanju Rockmarka objavljena knjiga “Teorija velikog praska – sve o hit seriji iz prve ruke”, koja nas vodi iza kulisa snimanja i otkriva nepoznate detalje. Autorica Jessica Radloff dobila je za ovu knjigu pristup kakav nije imao nitko prije nje: stotine sati razgovora sa sukreatorima Chuckom Lorreom i Billom Pradyjem, izvršnim producentima Steveom Molarom i Steveom Hollandom te glavnim glumcima Jimom Parsonsom, Johnnyjem Galeckim, Kaley Couco, Simonom Helbergom, Kunalom Nayyarom, Melissom Rauch i Mayim Bialik pretočeno je u knjigu od gotovo četiristo stranica. Da ugođaj bude potpun, svoj su doprinos dale i omiljene gostujuće zvijezde, a uz njih, prvi je put progovorila i originalna Penny Amanda Walsh.
VEZANI ČLANCI
Seriji poput “Teorije velikog praska” nije suđeno da postigne veliki uspjeh. Ne kad su dva glavna lika teoretski i eksperimentalni fizičari. Ili kad epizode uključuju Born-Oppenheimer aproksimaciju i Schrödingerovu mačku. Ili kad je puno pažnje posvećeno bijelim školskim pločama i teoremima. Jednostavno nije. A vjerojatno bi i ostala samo ideja da autor Chuck Lorre nije bio tako odlučan kad je 2006. – s Billom Pradyjem – otišao na CBS s idejom koja se temeljila na tom konceptu. U bilo kojem drugom okruženju ideja ne bi ni prošla kroz vrata, a ako i bi, pozdravili bi je s onim: “Hvala, javit ćemo vam se.” Ali Lorre je imao plan – poprilično rizičan. A da biste shvatili kako je do njega došao, morate se vratiti opsesijama iz djetinjstva, danima računalnog programiranja i odlučnom televizijskom rukovoditelju Peteru Rothu.
– Odrastajući sam upijao sve vezano za DC-jeve stripove, a onda je stigao i Marvel i dodatno podigao cijeli žanr. Sve se promijenilo nakon što sam kao dijete pročitao “Marsovske kronike” Raya Bradburyja. To mi je promijenilo život. Postao sam opsjednut čitanjem svake knjige svakog pisca znanstvene fantastike na koju sam imao priliku naići. To je vodilo k Robertu A. Heinleinu, Isaacu Asimovu, “Dini” Franka Herberta i Rogeru Zelaznyju. Bio sam ogromni fan “Zvjezdanih staza” u šezdesetima, toliki da sam nakon što je serija bila otkazana nakon tri sezone – iste godine kad su otkazani i “The Smothers Brothers” – rekao: “To je to što se tiče televizije. Završio sam s njom! Bilo koji medij koji bi otkazao “Zvjezdane staze” i “Smothers Brothers” nije vrijedan mog vremena, prisjetio se Chuck Lorre.
Chuck je imao prednost da je već bio jedan od najboljih autora humorističnih serija, a iza sebe je imao hitove kao što su “Dharma i Greg” i “Dva i pol muškarca”. CBS je dao odobrenje za pilot, a onda su krenuli u traženje glumaca.
– Nikad neću zaboraviti kako mi je moj agent rekao da imam audiciju za novu seriju Chucka Lorrea i, kad sam završio razgovor s njim, rekao sam svom sadašnjem suprugu Toddu: “Stvarno su uzbuđeni oko ovoga. Nisam znao da taj tip iz ‘Ljubavne veze’ radi serije! Humoristične serije!” Jednostavno nisam to mogao povezati. Znao sam da sam nešto krivo shvatio, ali nisam znao što. A onda mi je sve počelo imati više smisla. Mislim da je to bio još jedan primjer blaženog neznanja. Puno vas manje nervoznim čini kad mislite da idete napraviti uslugu tipu iz “Ljubavne veze”. Nije trebao uslugu od mene, ali znate na što mislim – kazao je Jim Parsons i otkrio kako je imao nekoliko dana da se pripremi za audiciju. Koristio je kartice s bilješkama, a taj trik koristio je i tijekom snimanja serije.
– U prvih nekoliko sezona “Velikog praska” koristio sam se trikom u kojem bih stavio olovku u usta, zagrizao je i govorio kroz nju jer bi tako moj jezik dodatno naglašavao stvari. Tako bih, kad bih izvadio olovku, sve te riječi i slogovi tekli s puno većom lakoćom. Bio je to začuđujući fizički proces. Stvarno sam si to utuvio u glavu. Bio sam uzbuđen prezentirati im materijal jer mi se stvarno svidio, bez obzira na to hoću li dobiti ulogu ili ne. Ali također sam bio zabrinut da će adrenalin biti prevelik, da se neću moći opustiti i odraditi ono što inače tako dobro radim – kazao je Parsons i otkrio što ga je privuklo liku Sheldona.
VEZANI ČLANCI
– Sheldon je bio tip karaktera u kojem sam uživao, granični idiot savant. Bio je i nevjerojatno bistar i potpuno neupućen. To je bilo područje u kojemu sam se osjećao vrlo ugodno. Također se sjećam da sam nosio nekakvu plavu Izod ili Polo majicu dugih rukava, a iznad nje svijetloplavu majicu jer mi je jedan prijatelj glumac rekao da uvijek nosim nešto plavo kako bi mi istaknulo oči. Tako da je ideja za dugu majicu ispod kratke došla od mene – rekao je Parsons. Očigledno je toliko razradio Sheldona da za Lorrea i ekipu nije bilo dileme. On je bio taj kojeg su tražili.
Ali pronalazak Sheldona bio je mačji kašalj u usporedbi s ostatkom likova, posebno Leonarda.
– Obično bih glumio nečijeg komičnog najboljeg prijatelja ili gej pomoćnika, tako da je ova uloga bila dobra za moj ego. Ali kako sam od Chucka i Billa dobivao sve više materijala, tako mi je uloga Leonarda bila sve privlačnija, pogotovo jer se činilo da će Leonard imati veće šanse u ljubavnim vezama u seriji, kazao je Johnny Galecki.
Čak i nakon što je Lorre dao Galeckom zeleno svjetlo za ulogu Leonarda, glumac je i dalje oklijevao vratiti se svijetu humorističnih serija, pogotovo nakon pojavljivanja u gotovo stotinu epizoda serije Roseanne. Nevjerojatan je podatak da je čak pet puta odbio ulogu Leonarda prije nego je konačno pristao.
Sada kada su uloge Sheldona i Leonarda bile dodijeljene, trebalo je naći glavnu glumicu za lik Katie. Ime lika originalno je trebalo biti Penny (“Sheldon i Leonard sretnu tu ženu na ulici; ona je sretni novčić”, Prady objašnjava), ali u to vrijeme CBS je u pripremi imao drugu pilot epizodu s likom koji se zove Penny pa su tražili Lorrea i Pradyja da izaberu neko drugo ime. No čak ni s novim imenom lik Katie nije nimalo sličan liku Penny koji će publika upoznati i zavoljeti. Penny je bila živahna, s neiskvarenošću i optimizmom Srednjeg zapada; Katie je bila cinična, nesretna i antipatična.
Kaley Cuoco stigla je na mrežu i odradila probu za prvu pilot-epizodu Velikog praska. Ona je toliko vedra i živahna, i obožavali su je, no nije iznijela mračne kvalitete. U tom prvom pokušaju jednostavno nije dočarala srž lika Katie. Cuoco je kao 20-godišnjakinja izgledala malo premlado za iskusniju Katie koja se pojavljuje sjedeći na rubu pločnika, plačući na telefon zbog prekida. U prvom pilotu Katie je tako trebala glumiti Jodi Lyn O’Keefe, no ona je ubrzo zamijenjena Amandom Walsh.
GALERIJA Gledali ste seriju "Naša mala klinika"? Evo kako su glumci izgledali na snimanju prije 18 godina
Pilot-epizoda nije u potpunosti dostupna online, ali tijekom godina različite scene pojavile su se na YouTubeu. U usporedbi sa serijom koju fanovi poznaju, setovi su bili potpuno drugačiji, a estetika je bila mnogo mračnija. Činilo se da Katie može opljačkati Sheldona i Leonarda u bilo kojem trenutku, a Gilda je bila nevjerojatno tjeskobna. Sheldonov stil nije se mnogo promijenio od prve do druge pilot-epizode, ali Leonard je nosio predimenzionirana odijela, što se potpuno razlikuje od opuštenog looka u trapericama i hudicama. Mnogo elemenata se i zadržalo, prvenstveno srž Sheldonove i Leonardove osobnosti, kao i njihova predanost i ljubav prema znanosti. Kako bi to bilo uvjerljivo, Lorre i Prady bili su odlučni u tome da znanstvene reference budu ispravne.
Glavešine CBS-a nisu bili zadovoljni pilotom. Kao da je nešto nedostajalo radnji. Lorre je odlučio dodati još likova, ali i jednu bitnu promjenu. Katie je postala Penny, a dodani su likovi Howieja Wolowitza, Davea Koothrappalija (kasnije Raj) i Kurta.
– Sjećam se da sam sjedila u kući kad mi je moj agent Ro rekao: “Stvarno te žele za ovu ulogu” i “Vjerojatno će uspjeti jer se radi o Chuckovoj seriji”. Moj tim htio se pobrinuti da ne zapnem u nekoj ulozi koja nije uzbudljiva, jer se isprva činilo da se radi o sporednom liku, no Nikki i Ken nastavili su govoriti: “Ne, ne, razvijat će se! Dečki i ova nova cura međusobno će si poljuljati svjetove.” A ja sam znala da, ako se Chuckovo ime nalazi uz nešto, jednostavno to ne preispituješ. Smijem se razmišljajući o tome sada. I onda, na svakom čitanju scenarija srijedama, uvijek smo sjedili na istim mjestima, a Ken i Nikki uvijek su sjedili iza mene. Uvijek bih povikala: “Hvala što ste me zaposlili!” – rekla je Kaley Cuoco.
Sve je počelo velikim praskom – zapravo, bankom sperme – i to nije šala. U drugoj pilot-epizodi – onoj koja će na kraju biti emitirana na CBS-u – prva scena odvija se u banci sperme za natprosječno inteligentne, s Leonardom i Sheldonom koji ispunjavaju papirologiju kako bi donirali spermu. Tamo susreću recepcionerku Altheu (Vernee Watson), koja će se pojaviti šest puta u različitim bolničkim ulogama prije kraja serije, a koja trenutačno glumi Gloriju u seriji “Bob Hearts Abishola”. Ta scena ne pojavljuje se za vrijeme ponovnog prikazivanja serije na TBS-u, no ima je na HBO Maxu, gdje se danas mogu naći sve epizode “Teorije velikog praska”.
Nakon tog nespretnog upoznavanja Sheldon i Leonard ulaze u svoj stan, a gledatelji prvi put imaju priliku vidjeti njihov životni prostor, upotpunjen smeđim kožnim kaučem, bijelim pločama i molekularnom strukturom DNK. Uvelike se razlikovao od njihova stana u prvoj pilot-epizodi, koji je bio istrošen i depresivan – suprotnost živopisnom, znanstvenom igralištu u zemljanim bojama koje je publici odmah postalo prepoznatljivo.
Veliki prasak završio je na šezdeset osmom mjestu u rejtinzima nakon prve sezone i već spremao drugu, no bez prednosti društvenih mreža kakve danas poznajemo bilo je teško pojmiti koliko su fanovi bili angažirani. Sve se to promijenilo u petak, 25. srpnja 2008., u 10 sati i 15 minuta, kad se “Teorija velikog praska” prvi put pojavila na Comic-Conu, pred gomilom od oko tri tisuće razgaljenih fanova. Službeno oglašeno kao “pozitivni dokaz da je fizika zabavna”, publika je prije pitanja i odgovora s Lorreom, Pradyjem, Galeckim, Parsonsom, Cuoco, Helbergom i Nayyarom odgledala četrnaestu epizodu serije, “The Nerdvana Annihilation” (u kojoj Leonard kupi repliku vremenskog stroja u prirodnoj veličini iz filma “The Time Machine”). Ono što se tada dogodilo bilo je dokaz da su sada bili prave zvijezde.
Taj prvi Comic-Con bio je jako pamtljiv i za Galeckog i Cuoco. Bili su u tajnoj vezi već nekoliko mjeseci (o kojoj će detaljnije govoriti kasnije u knjizi), a nitko to nije znao.
Druga se sezona već bila snimala, iako ironično, fanovi ne spominju epizodu “The Work Song Nanocluster”, tj. epizodu Penny Blossoms koja je “otkrila” jednu od najbolje čuvanih tajni serije. Pennyno prezime (dok se ne uda za Leonarda i postane Hofstadter) kroz seriju nikad nije bilo otkriveno. Nikad nije bilo dio priče ili radnje, no zagriženi fanovi su se pitali. Producenti su rekli da joj nikad nisu dali prezime, a nakon nekog vremena činilo se praznovjernim smisliti ga. No u osamnaestoj epizodi druge sezone Penny primi paket sa svojim dodacima Penny Blossoms. Odjel za rekvizite, na čelu sa Scottom Londonom, nije htio nalijepiti etiketu na kojoj piše samo “Penny”. I tako, godinama kasnije, fanovi s okom sokolovim povećali su tu etiketu i našli teško vidljivo prezime: Teller. U knjizi se otkrilo još puno zanimljivih detalja sa snimanja serije sve do posljednje 279. epizode. Jedno je sigurno. Nikad nam ni jedna serija neće tako omiliti znanost kao “Teorija velikog praska”.