"Bijeli put" naziv je nove dramske serije koju ćemo na HTV-u gledati od ponedjeljka u 21.15 sati. Riječ je o seriji nastaloj u produkciji Maxima filma, redatelj je Tomislav Rukavina, a scenarist Emir Imamović Pirke. Naš poznati novinar, pisac i aktivist živi i radi u Šibeniku, stoga ne čudi da se i većina radnje serije odvija u Krešimirovu gradu. Franjo Dijak je u glavnoj ulozi inspektora Marka Jurića, koji istražuje ubojstvo načelnika PU Šibensko-kninske, ali i pronalazak tijela meksičke turistice, za koju se mislilo da je mrtva već sedam godina. Uz Dijaka, među ostalima, glume i Elvis Bošnjak, Goran Bogdan, Siniša Popović, Judita Franković Brdar i Nina Violić, u glavnoj ženskoj ulozi inspektorice Biserke. Nacionalna prvakinja drame HNK nakon režije svog dugometražnog prvijenca "Baci se na pod" imala je i uspješnu kazališnu godinu, a, kako nam je rekla, priprema i nove filmske projekte.
U ponedjeljak na HRT-u je prva epizoda serije "Bijeli put" u kojoj igrate inspektoricu Biserku. Što mislite o ovom projektu, kako je bilo na snimanju?
Kriminalističku seriju "Bijeli put" napisao je Emir Imamović Pirke. Čim sam pročitala scenarij, znala sam da je to uloga koju želim. Emir vrlo zapetljano i napeto vodi radnju u kojoj odjel za organizirani kriminal pokušava legalnim putem srušiti kokainski lanac. Naravno, to nije tako lagano uz sve koruptivno-političke autentične zavrzlame u kojima se nalazi naša policija kada mora nešto ozbiljno riješiti. Biserka je desna ruka šefu, kojeg igra Franjo Dijak, i užasno me zabavljalo tom liku dati istovremeno dvije dimenzije – jedna je ona u kojoj je Biserki posao sve što joj je preostalo, nema djece, nema muža i, kad je koncentrirana, genijalno obavlja zadatke, a druga je činjenica da je već totalno umorna i pomalo nezainteresirana jer ju je život naučio da i njihov posao ovisi isključivo o političkoj volji, tako da joj je sve već pomalo besmisleno. Ovaj prvi dio karaktera precizno je upisan u Biserkin karakter, a ovaj drugi je nekako moja potreba i način da je napravim što realnijom.
Kako je bilo raditi s redateljem Tomislavom Rukavinom, kolegom Franjom Dijakom i ostalima?
Zabavljali smo se kao budale snimajući taj odjel za koji na trenutke pomisliš kako uopće ne želi riješiti taj slučaj, a na trenutke se saberu i iznenađujuće odrade zadatak. Sanja Milardović i Stipe Radoja igraju mlade nadobudne inspektore koji još vjeruju u sustav, Enes Vejzović je okorjeli inspektor alkos, Franjo Dijak nabrijani šef koji mora pobijediti, a Gogo Bogdan potpuno neambiciozan inspektor koji bi sve najradije izbjegao. Naš redatelj Tomo Rukavina i direktor fotografije Tomo Sutlar su bili takav nevjerojatno pripremljen i ubojit tandem. Samo ću citirati Sutlara koji je nakon promocije na Sarajevo Film Festivalu rekao: "Ja i dalje uopće ne vjerujem da smo mi to uspjeli snimiti." I to je najveća istina ove serije, s obzirom na uvjete napravili smo čudo. Tomo Rukavina imao je neko lijepo posvećeno poštovanje prema tom scenariju i na jedan vrlo nježan način nam dozvolio da damo dimenzije tim likovima, baš sam uživala s cijelom ekipom.
VEZANI ČLANCI
Kako ste se pripremali za ulogu inspektorice? Jeste li možda pitali za savjet prave policajke?
Razgovarala sam s nekoliko policajaca, pa i jednom inspektoricom, a na setu je uz nas bio oružar Petar Novaković, koji nas je učio kako rukovati oružjem.
Ima li sličnosti između Biserke i vas?
Biserka i ja imamo taj fanatizam da se obavi zadatak do kraja najbolje što možeš, a ne bi se po nama to reklo. Ovo kad je umorna i odsutna, to uopće ne kužim otkud joj. Hahahahaha…
Je li Hrvatska plodno tlo za krimi-serije i filmove? Mislite li da se iz naše zbilje mogu napraviti sasvim dobri scenariji?
Svaka zemlja je plodno tlo za kriminalističke serije, zato su valjda toliko i popularne. Problem je što je kod nas realnost apsurdnija od bilo čije mašte, ali eto mi maštamo i dalje, to nam je još uvijek dozvoljeno.
Ovih dana ste u Berlinu, gdje s Livijem Badurinom igrate nagrađivanu predstavu "Zbilja". Kako su Nijemci reagirali na predstavu, kakvi su komentari?
"Zbilja" je gostovala u jako zanimljivom prostoru ufaFabrik, više poznatom po plesnoj nego dramskoj produkciji. Tu su nekad bili stari filmski studiji koje su, kad su počeli propadati krajem 80-ih, skvotirali umjetnici. Danas su pretvoreni u super opremljene dvorane, ali je ta ekipa i dalje tamo, baš kao i njihova djeca, a sad već valjda i pokoji unuci. Oni rade u tim prostorima, imaju čak i konje i kokoši, obrađuju vrtove, imaju jednu genijalnu pekarnicu i brinu o tim dvoranama. Zamislite da je netko dozvolio nama da tako zaposjednemo Jadran film što se sve moglo dogoditi, što smo sve mogli napraviti u tom prostoru koji je samo u nepovrat istrunuo i nikome ništa.
Kako biste ocijenili hrvatski film danas? Prije se uvijek govorilo da Srbi snimaju bolje filmove od nas. Jesmo li konačno došli ispred njih?
Ne kužim uopće zašto bismo mi trebali biti ispred ili iza srpske kinematografije? Ne kužim taj dvoboj, majke mi, a pogotovo posljednjih godina kada je odnos novca i produkcije potpuno neusporediv. U Srbiji se do lani snimalo više od dvadeset serija u istom trenutku. Njihova produkcija bila je jedna od jačih u Europi, a uz to njeguju kult svog jezika, svojih serija, filmova, pisaca, glumaca… Mi se na žalost s time uopće ne možemo usporediti. Mediji nikad nisu imali ideju da naš film promoviraju na taj način, iako je zadnjih godina naša produkcija na momente vrlo zanimljiva i autentična. Ja i dalje vjerujem da naši ljudi žele gledati dobar proizvod na hrvatskom jeziku, nitko me neće uvjeriti u suprotno, jer znam koliko publika bude oduševljena kad im se nešto istinski svidi i kad se u nečemu prepoznaju, a takvo prepoznavanje im se ne može dogoditi na švedskom.
GALERIJA Nova serija Nove TV inspirirana je istinitim događajem, a priča nikoga neće ostaviti ravnodušnim
Jeste li ovog ljeta stigli i odmoriti? Gdje ste bili?
Jesam. 48 dana sam bila u moru od jutra do mraka i još uvijek se nisam do kraja vratila. U glavi još uvijek plivam.
U vašem kratkometražnom redateljskom prvijencu "Odvajanje" glumi i vaša kći Roza. Kako ona gleda danas na vaše filmove i zanima li i nju gluma?
Roza studira filmsku režiju i nikako ne želi da je ja predstavljam u javnosti. Ona želi svoj put i ljuti se kad je ljudi doživljavaju isključivo kao moju kćer. Ona pripada jednoj užasno zanimljivoj i meni vrlo inspirativnoj generaciji, kod njih je nekako sve jednostavnije, protočnije i prirodnije. Ovaj svijet kojem se mi neprestano iščuđavamo njima je normalan i prihvatljiv. Oni znaju kako. Vidjet ćete, oni će znati kako, a naša generacija bi samo trebala imati vise povjerenja u njih.
Što možete najaviti od novih projekata? U našem zadnjem razgovoru spomenuli smo film "Strah". Je li konačno u planu snimanje?
Upravo sam dobila informaciju da naš film "Dobra djeca" Filipa Peruzovića, u produkciji Dinaridi filma, ima premijeru 18. listopada na Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi. U filmu Filip Šovagović i ja igramo brata i sestru, jedva ga čekam vidjeti. Nadam se da ću uspjeti otići u Varšavu i pogledati nas na velikom platnu. To je bio jedan iznimno intiman proces i jako jako držim fige tom filmu. A u HNK u listopadu počinju probe za "Zastave", tako da me nakon Krležine Anke, Eve i Laure Lenbach sada čeka Ana Borongaj. Na početku druženja s Krležom uvijek je isti strah – ajme, tko će to sve naučiti napamet, raspast će mi se mozak na komade – ali imamo tri mjeseca i ekipa je top, tako da se nadam da će nam biti gušt.
VIDEO U 89. godini preminula je glumica Maggie Smith
Njeguju oni kult reality show-ova, mafijaša, političara ratnih zločinaca itd.