Ljetna stanka – tri kaktusa
Sreo sam neki dan na jednoj konferenciji staru kolegicu s fakulteta koja je danas dio akademskog svijeta pa se našalila kako ima još dva roka ispita do početka srpnja i kako onda ide na dulju ljetnu stanku, kako to već priliči kada radiš u obrazovanju. No akademski svijet više mi uopće nije zanimljiv po tim stankama kada znam kako se radi u većini emisija na hrvatskim televizijama, što posebno vrijedi za mozaične i zabavne emisije HRT-a. Stvarno ne vidim razloga da većina emisija ode na ljetnu stanku i prije nego je završila školska godina, i to u doba zatopljenja kada se ljude poziva da budu u kući i ne izlaze na sunce. Ima mladih ljudi koji se rasporede po Informativnom programu ili sportskoj redakciji, kao i radoholičara popust Aleksandra Stankovića i pokojnog Mislava Bage koji bi radili na drugim emisijama ljeti, ali budimo realni, to su teške iznimke. Ove godine imamo nogometni Euro pa se toliki manjak domaćeg novog i originalnog sadržaja ne primijeti kao u godinama bez njega. Iduće godine nema Eura pa se nadam da će dobar dio tih emisija dočekati barem kraj lipnja.
Željko Vela, HRT 2, dvije ruže
Koliko vidim po komentarima na portalu Večernjeg lista, ali i na društvenim mrežama, jedno od većih zadovoljstva gledatelja koji redovito prate utakmice Europskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj je to što je jedan od komentatora i Željko Vela koji ima puno utakmica u nogama, kako kažu kolege sportaši, što na HRT-u, što na Novoj TV. Kao što imamo 3,9 milijuna nogometnih izbornika, imamo jednako toliko i velikih kritičara komentatora nogometnih utakmica, no Željko Vela je onaj kojeg skoro pa svi hvale. Nekad me začudi kolika mržnja vlada prema komentatorima na našim televizijama, koliko ljudi zna pisati onu standardnu "gledam utakmicu tako da ugasim ton", jer nisu baš svi kolege tako grozni, ali Vela je uvijek bio izvan tih priča. Valja priznati da je s razlogom Vela na pijedestalu i da ga je gušt slušati dok komentira utakmice. Uvijek ima što sadržajno reći i zna gledanje utakmice učiniti još zanimljivijim, a da nikad ne ode u patetiku. Oni komentatori s početka recenzije jedino žale što nemaju priliku slušati Velu za vrijeme utakmice vatrenih, no razumljivo je da on kao vanjski nema tu priliku i da su te utakmice rezervirane za Marka Šapita, za kojeg smatram da je također na visokoj razini.
VEZANI ČLANCI
Edin Mahmuljin, HRT 2, Euro, tri ruže
Novinar sportske redakcije Edin Mahmuljin svakog dana pokazuje kako se reportaže s nogometnog prvenstva mogu raditi na poseban način, gotovo i umjetnički. Odmah mogu reći da sam nakon ovih reportaža siguran kako bi kolega Edin imao puno uspjeha ako se jednog dana potpuno posveti dokumentarcima. Evo, čak ga i ozbiljno želim potaknuti ovim tekstom. Kod većine njegovih reportaža koje sam gledao vidjelo se da su jako dobro razrađene, da je snimanje počelo nekoliko dana prije, ali da su smišljene tako da se unaprijed znalo da će svoj kraj imati tek za pet ili deset dana. Da, baš onako kako se radi kada se snimaju dokumentarci. Tako smo u Edinovoj priči vidjeli kako je nastala velika navijačka zastava u sklopu koreografije za utakmicu Hrvatske i Španjolske, koja nije niti bila prikazana u prijenosu utakmice, te priču o Kristijanu Detiću koji je propješačio 1000 kilometara od Črešnjeva pokraj Varaždina do Berlina. U obje priče prvo smo vidjeli epilog, a onda na zanimljiv način prezentiranu cijelu priču od početka do kraja. Neki gledatelji su možda zaboravili pa ću podsjetiti i na to kako je Mahmuljin svojevremeno bio važan autorski kotačić emisije "Provjereno" na Novoj TV, gdje se također isticao mnogim temama u toj nadasve ozbiljnoj emisiji. Na ovom Euru, među ostalim, veselimo se svakoj idućoj reportaži kolege Mahmuljina.
Zagreb classics – Filmski klasici, HRT 1, tri ruže
Pravi spektakl pratili su u subotu navečer svi koji su se okupili na Tomislavcu, ali i svi pred malim ekranima jer je HRT prenosio uživo prvi koncert festivala Zagreb Classics na kojem je Simfonijski orkestar HRT-a, pod ravnanjem maestra Valentina Egela, izvodio poznate filmske klasike. Prvo moram napomenuti da sam bio ugodno iznenađen što je HRT ovaj predivni koncert prenosio na Prvom programu. Krenuo sam ga tražiti na Trećem programu, gdje ga nisam našao, i stvarno je pohvalno što ovakav sadržaj ide na Prvom programu, gdje mu i je mjesto, u prime timeu, a ne kao što je često slučaj s ovim programom kada tamo budu strane serije i filmovi. Maestro Valentin Egel zbilja je bio vrhunski raspoložen ove zagrebačke noći pod zvijezdama, ali ništa manje nije bio nadahnut niti redatelj prijenosa Danko Volarić, kojeg su je očito posebno inspirirala filmska glazba, kao i arhitektura ove jezgre Zagreba, sve garnirano gradskim prizorima centra grada. Slažem se s redateljem Robertom Zuberom, nekad eminentnim licem HRT-a, koji je na društvenim mrežama nakon koncerta napisao da "gledajući tu produkciju, režiju, a prije svega Simfonijski orkestar HRT-a, shvatite zašto vrijedi platiti tih 10,62 eura, uz nadu da će ovaj standard dosegnuti i neki drugi dijelovi istoga HRT-a."
VIDEO Leipzigom odzvanjaju hrvatske pjesme, vijore se divovske navijačke zastave