Premda se proljetos posla primio uvjeren da njegov drugi mandat na čelu reprezentacije Brazila neće trajati duže od olimpijskog ljeta, Aleksandar Petrović ipak se predomislio i produžio suradnju s Brazilskim košarkaškim savezom. Po najnovijem dogovoru, i ugovoru, na čelu nacionalne vrste najveće južnoameričke zemlje, Aco bi trebao ostati sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine.
Kako je došlo do tog obrata?
– Nakon nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu rastali smo se tako da sam ja odradio svoje i da će reprezentaciju preuzeti bivši NBA igrač i reprezentativac Tiago Splitter. No, Splitter je preuzeo euroligaša iz Pariza i s obzirom na njegove obveze on ne može biti prisutan na svim ovim kvalifikacijskim prozorima. Tada su se čelnici brazilskog saveza još jednom okrenuli meni, a ja sam, nakon svega, zaključio da je prerano za mirovinu.
A to će za 65-godišnjeg Acu značiti više interkontinentalnih letova godišnje.
– I dalje ću živjeti u Zagrebu, a u Brazil ću odlaziti po potrebi, četiri-pet puta godišnje. Imamo kvalifikacijske prozore u studenome i veljači pa AmeriCup u kolovozu sljedeće godine.
Proteklo je više od mjesec dana od memorijalne utakmice za Dražena Petrovića. Je li se glavni inicijator te priče, Draženov brat, oporavio od stresa vezanog za organizaciju takvog megadogađaja?
– Privodimo dokumentaciju kraju, s 15. listopada trebamo dobiti sredstva od sponzora i cijelu priču financijski zatvoriti. Upravo radimo dokumentaciju za Vladu i za sedam-osam dana trebali bismo to i fizički zatvoriti. Bilo je zahtjevno i stresno, ali sve je prošlo u najboljem mogućem redu.
A je li po putu bilo skrivenih troškova organizacije?
– Pojavilo ih se puno više nego što smo očekivali i s obzirom na zahtjevnost organizacije mogli bismo ostati u blagom minusu. Evo jednog primjera za to. Onog trenutka kada smo ušli sa staklenim 'parketom' i hologramom u Arenu, shvatili smo da dvorana kao takva to ne može opslužiti pa je potrebno, kao kada su u pitanju koncerti, dovesti još nekoliko kamiona tehničke podrške da se to realizira. Moraš uvesti u dvoranu kompletnu tehnološku produkciju.
Ivanišević otkazao svoje sudjelovanje
Nakon same utakmice bilo je prigovora s više strana, a najviše se isticalo nespominjanje Mirka Novosela.
– Obitelj Novosel bila je na gala večeri, sjedili su za našim stolom. A Mirko je bio dio gala večere, programa koji je bio posvećen ljudima koji su sudjelovali u Draženovoj karijeri.
Spominjalo se i nezadovoljstvo Šibenčana?
– Dva su dana u Westinu naši gosti bili predsjednik i sportski direktor Šibenke i oni su bili na gala večeri. Osim toga, sama je utakmica počela i završila sa Šibenikom. Prva minuta odmora u cijelosti je bio Šibenik, a i završna scena bila je takva da šibenska klapa pjeva "Život leti kapetane". Dva dana uoči samog događaja kapetan tadašnje Šibenke Željko Marelja otkazao je zbog bolesti. Inače, gotovo je nemoguće tisuću ljudi iz Draženova života staviti u scenarij jedne utakmice.
Nije bilo ni nekih Draženovih suigrača iz reprezentacije?
– Neki su me pitali zašto nije bilo Dalipagića i Radovanovića. Mnogi su pozvani, ali nisu mogli doći. U startu je bilo zamišljeno da bi jedna minuta odmora trebala biti posvećena Goranu Ivaniševiću i njegovu osvajanju Wimbledona koji je posvetio Draženu, no ni Goran nije mogao biti te večeri s nama. Ako netko misli da je trebao biti pozvan, a nije, s tim nemam nikakvih problema, jer smo mi morali negdje podvući crtu. Gostiju je bilo 150, a u scenariju ih je bilo 48.
Nije bilo ni Zvone Bobana?
– Ako krenete širiti izvan košarke, onda morate zvati i rukometaše, vaterpoliste i tako dalje. Kažem, ako se netko naljutio, ja s tim nemam problema.
Za osam dana slijedi nova svečanost vezana za legendu o Draženu. Na dan njegova 60. rođendana, u Šibeniku će se održati premijera igranog filma na temu neprežaljenog košarkaškog asa.
– Premijera će biti 22. listopada u Šibeniku i na njoj će biti nazočna mama. Mene neće biti jer idem u Sevillu s obzirom na to da Dražen ulazi u španjolsku Kuću slavnih. No, gledat ću film za vrijeme zagrebačke premijere.
Ne znam kakav je igrani film o Draženu
S kakvim (pred)osjećajima Aco očekuje taj film?
– Nemam informacije o tome kakav je to proizvod. Moj je obol svemu bio taj što sam pričao s glumcima koji igraju Dražena i mene, ali ne znam detalje. Ja sam inače veliki filmofil, no ne znam što mogu očekivati, to mi je veliki upitnik.
A još veći upitnik, čini se, ima Aco nad ovosezonskom sudbinom kluba u kojem je bio igrač, trener i izvršni dopredsjednik.
– Sastav ove sezone jest širi i čini se da je klub preživio, no ono što vidimo na parketu jest ispod svake ozbiljne košarkaške razine.
Nakon što je Cibona izgubila od Krke, naš sugovornik napisao je da čelni ljudi Cibone, oni u Zagrebu kao i oni u inozemstvu, moraju dobro promisliti kako dalje. Ističe još da apsolutno negledljiva košarka i najlošiji dojam od svih abaligaša tjeraju na razmišljanje.
– Situacija nije dobra. Na utakmici koja je iznimno bitna u dvorani imaš 150 ljudi, a stvari na terenu izmiču kontroli. Drugi put u 50 godina otišao sam s utakmice na poluvremenu. Ja ne znam kakav je trenažni proces, no na terenu ne mogu uloviti ideju vođenja utakmice. Recimo, Peras odigra sjajno u obrani, ima energiju i ode na klupu. Bundović krajem treće četvrtine radi prevagu, stvara višak i ne igra završnicu. Cibonin su problem igrači koji stvaraju višak, a Barber i u svojim pozitivnim razdobljima to nije. On kreira za sebe, on je takav profil igrača da ne može uvući više ljudi.
Kao promatrača, i navijača, zabrinjava ga i sljedeće vezano za trenera:
– Čini mi se da se čovjek nije snašao. Zabrinjavajući je taj dualizam unutar Cibone. Netko izvana plaća igrače i dovodi trenera, a ovaj u Zagrebu servisira sve ostalo. To dosad u životu jednog sportskog kluba nisam vidio i razlog je za zabrinutost.