Kriza klupskog upravljanja, nepostojanje Izvršnog i Nadzornog odbora, nedovoljno sposobna Uprava, loše obavljen prijelazni rok, pogreške trenera Bišćana i Jakirovića, incident navijača u Ateni... samo su neki od razloga koji se navode kao uzrok Dinamova pada u treći rang europskog nogometa, odnosno u Konferencijsku ligu. Vjerojatno je uzrok tome sve pomalo od nabrojenog, no tko je ipak najveći krivac za postojeće stanje u Dinamu?
Ljudi skloni "Mamićevu Dinamu" označit će kao Pedra Darija Šimića, što je potpuno suludo. Jer, Šimić u klubu nije ni šest mjeseci, pa ne može biti kriv i što je Uprava spavala u prethodna tri-četiri prijelazna roka. Da, kao član Uprave zadužen za sportska pitanja odgovoran je za ovaj prijelazni rok, ali barem jednako odgovorna je i predsjednica Vlatka Peras, čiji glas u Upravi vrijedi dvostruko u odnosu na Šimićev. S time da Šimić ima neki kredit zato što je na "sheratonskoj" skupštini pristao staviti veliki teret na leđa, odnosno biti "frontmen" koji se obračunao s Mamićevom strujom. Da nije bilo Šimića, danas bi Dinamom vladali poslušnici bjegunca iz Međugorja.
No, predsjednici kluba Peras, Šimiću i preostaloj dvojici članova Uprave, Tomačiću i Podnaru, treba dati vremena čak i ako griješe. Jer i kriminalac Zdravko Mamić, koji je godinama krao Dinamo, prvih je godina također griješio. Uostalom, igrao je Dinamo s njim i u "ligi za bedake", te u počecima bio kanta za napucavanje u Europi. Samo što su se te Mamićeve pogreške manje vidjele zato što je u hrvatskom nogometu bio dominantan, zato što je sve kontrolirao, sve je podredio sebi, odnosno Dinamu, pa drugi klubovi nisu ni mogli biti jaki kao što je jak Hajduk danas. Na novoj Upravi je da počisti taj Mamićev dugogodišnji nered, a za klub bi, naravno, bilo dobro da pritom što manje griješi.
Ista ta struja koja ovih dana u prvi plan kao krivca ističe Šimića, gura još jednu tezu - "Dinamo je propao čim je ulica ušla u klub" - što je još jedna notorna glupost. Jer, to što su navijači na ožujskoj skupštini odigrali značajnu ulogu da se klub, nadamo se, zauvijek riješi Mamića, ne znači da su ti navijači ušli u klupsku strukturu. Uostalom, ni jedan od tih sedam predstavnika navijača još službeno nije uvršten u klupsku Skupštinu.
A navijačima Dinama prišivati epitet "uličara" nije dobro, jer to nije ulica nego demokracija. Ignorirati i minorizirati 35.000 Dinamovih članova (od kojih su samo 200 huligani) i vjerojatno barem milijun ljudi u Hrvatskoj koji navijaju za Dinamo, odnosno sve njih proglašavati uličarima je neumjesno. Po toj logici, onda nam ulica vodi i državu, jer isti ti "uličari" na demokratski način odabiru predstavnike u državnim strukturama.
Dinamo trenutačno nema ni Izvršni ni Nadzorni odbor, nema ni Skupštinu, a sve to moglo se izbjeći da je na vrijeme napisan novi Statut. Statut koji će riješiti problem sada je spreman, na njemu je četiri mjeseca radilo osam priznatih stručnjaka, ali predsjednik Barišić ga već mjesec i pol drži u 'frižideru'! Zašto Barišić ne želi dati Statut na dnevni red Skupštine koja će se održati potkraj rujna? To nikomu nije jasno, a predsjednik ne nudi objašnjenje, iako se time opasno igra s Dinamovom budućnosti.
Novi Statut nije nikakav uličarski model vladanja klubom, već model kakav imaju gotovo svi klubovi Bundeslige. Barišić bi morao znati da će bez novog Statuta Dinamo ostati i bez stadiona, a to bi bilo pogubno. Jer, samo s novim stadionom, koji će generirati novac kroz veći broj prodanih ulaznica i profit od iznajmljivanja prostora, Dinamo može opstati. Koliko je budućnost kluba ovisna o infrastrukturi najbolje pokazuje primjer posljednja dva Dinamova europska suparnika. Naime, AEK godišnje od stadiona generira 30 milijuna eura, praška Sparta između 15 i 20 milijuna eura, a Dinamo ni tri milijuna eura! Vjerujte, ne postoji Uprava koja će dugoročno uspijevati nadoknaditi takvu razliku u prihodima. I zato, bez novog stadiona, tj. prije toga Statuta, Dinamu prijeti propast. Predsjedniče, što čekate?
Čemu hvalospjevi Šimiću i njegovima? Zašto ispirete mozgove?