U prvi mah pomislio sam, nema šanse, antipatičan je, svima se popeo na vrh glave. Kada sam se otrijeznio od početnog šoka, pomislio sam, nije to ni nemoguće. Naime, kada bi Zdravko Mamić, koji se školovao na asfaltu, koji je naučio kako se ponašati u današnjoj tržišnoj utakmici, i ušao u kandidaturu, mnogi bi glasali za njega.
Dobar dio Dinamovih navijača dao bi mu glas jer ga više ne žele vidjeti u Maksimirskoj 128, drugi bi mu dali glas jer bi od Mamića imali, kao što su to mnogi imali od Bandića – vrlo konkretne koristi. Ni mediji sigurno ne bi imali ništa protiv jer od Mamića se uvijek nešto može dobiti.
Mamić bi sigurno progurao da Dinamo dobije još više novca, ne mareći odveć za druge, jer neopisivo voli taj klub. S distance bi ga kontrolirao, a možda bi jednom i stadion izgradio...
Nadam se da ću jednoga dana pročitati jedan tekst Igora Flaka u kojem neće spomenuti Zdravka Mamića! Taj bolesnik je čitavi novinarski rad posvetio Mamiću!