Ipak se 'Moja domovina' orila maksimirskim tribinama još dugo nakon posljednjeg sučeva zvižduka. Hrvatska nogometna reprezentacija sinoć je na Maksimiru ipak osjetila slast pobjede nad Škotskom u Ligi nacija. Završilo je 2:1 za izabranike Zlatka Dalića. A umalo smo ostali bez svega u zadnjim sekundama. I to protiv momčadi koja ima samo jednu pobjedu u zadnjih petnaest utakmica. Odigrala je Hrvatska prvih pola sata za zaborav, a onda primila pogodak. Zadovoljan je bio škotski novinar koji je paljenje cigarete hrvatskog mu kolege protumačio dobrim znakom.
U tim su trenucima obje momčadi igrale kao da su bile svjesne da se dvije stvari mogu teško dogoditi. Prva, da će Škotska zabiti iz neke kreativne akcije, a druga da će Hrvatskoj, pored čvrstog protivničkog bloka, za pogodak trebati barem jedna vrhunska akcija. I onda se baš to dogodilo, u samo tri minute.
Luka Sučić je loše reagirao na našoj postavljenoj obrani, promašio loptu kod ispucavanja, a Ryan Christie zabio je za gostujuće vodstvo. Ili je Ćaleta-Car loptu ubacio u vlastitu mrežu. Uefa je na poluvremenu ipak odlučila da je to Christiev pogodak. Bio je to njegov drugi pogodak u šest zadnjih nastupa. Škotsko vodstvo trajalo je 203 sekunde, a za hrvatsku je reprezentaciju prvijenac postigao Ivan Matanović. I to u maniri rasnog strijelca, pospremivši loptu u suprotni kut iz prvog dodira.
VEZANI ČLANCI:
Srećom za nas, Andrej Kramarić bio je inspiriran u nastavku i donio nam vrijednu pobjedu. Bio je to trenutak inspiracije kakav je Zlatko Dalić vjerojatno nestrpljivo iščekivao. A kakav je samo šok na Maksimiru izazvao škotski pogodak duboko u sudačkoj nadoknadi, a tih nekoliko minuta Kovacseve komunikacije s kolegama u VAR-sobi, djelovalo je puno dulje. I onda uzvici olakšanja u trenucima kada je sve podsjetilo na svježe traume protiv Albanije i Italije. Bilo je dosta stvari kojima sigurno Dalić ne može biti zadovoljan. Uostalom, to je na kraju i sam priznao.
Netom nakon utakmice pričao je o tome kako se ne može otrgnuti razočaravajućem dojmu. Prije svega ukupnom kompozicijom igre njegove momčadi, jedino važno nova su tri boda. Tražimo li neke bolje strane nakon ovakve utakmice, onda je svakako možemo pronaći u izvedbi Ivana Perišića koji je jako dobro izgledao, bio rastrčan i jedan od naših najboljih igrača. Pa onda ona sjajna Matanovićeva reakcija, baš kao i impuls kojeg je donio Martin Baturina, igrač koji će u budućnosti nositi ovu momčad.
Dalić nije takav znalac kakvog ga predstavljaju. Cijela izbornička karijera mu je sjaj darovitih igrača, njihove osobne želje i htijenja, dosta sretnih okolnosti. Sada, kad nema tih igrača vidimo što je taktika Dalića. Ovo može skoro svatko.