Bio je Tuđmanov miljenik i u dresu Croatije rušio velikane, a danas u Zagrebu vodi kafić

Jedan od onih Hrvata koji nikada nisu zaigrali za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a za kojim možda i najviše žalimo, svakako je Marko Viduka. Nekoć sjajni napadač (48) mogao je igrati za vatrene, no izabrao je Australiju, zemlju svog rođenja. Iz nje je ipak, 1995. godine na izravan poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana stigao u Dinamo, tadašnju Croatiju. Za plave iz Maksimira u tri je sezone odigrao 103 utakmice i postigao čak 52 pogotka.

Viduka je danas prepoznat kao jedan od najboljih australskih nogometaša u povijesti, a za tu je zemlju nastupio i na Svjetskom prvenstvu 2006., kada ju je kao kapetan predvodio upravo u susretu protiv Hrvatske. U klupskoj je karijeri pak najdublji trag ostavio u engleskoj Premier ligi gdje je igrao za Leeds, Middlesbrough i Newcastle.

FOTO Modrić ima gomilu luksuznih automobila, a čuva ih u nevjerojatnoj madridskoj vili

Viduka danas vodi tih, miran obiteljski život. Ima kafić na zagrebačkim Šestinama, a povremeno zasvira i u bendu svog sina. Otkrio je to i u intervjuu za engleski Daily Mail.

– Otišao sam s 19 godina iz Australije u Zagreb kako bih igrao za Dinamo i zaljubio se u tu zemlju. Obitelj i ja uvijek smo htjeli pokrenuti kafić, mjesto na kojem su svi dobrodošli. Ali, moja gospođa radi sav posao, a ja samo sjedim i pijem kavu – rekao je.

Englezi pišu i o tome da je čest posjetitelj Vidukina kafića "Non Plus Ultra" Goran Ivanišević, wimbledonski pobjednik iz 2001. godine. Zna se i koji je još Vidukin hobi.

– Pijem kavu i sviram gitaru. Moj sin Oliver bubnjar je u bendu, a kad jedan od njegovih prijatelja ne može doći na probu, ja uskočim. Sviramo u podrumu, a naši susjedi nisu sretni zbog toga. Volimo Arctic Monkeyse, to su genijalci.

Palo je i prisjećanje na nevjerojatnu utakmicu u dresu Leedsa, onu u kojoj je u Liverpoolu zabio četiri pogotka velikom Liverpoolu.

– Nisam igrao dobro tu utakmicu. Nekoliko loših poteza sam imao, nisam mogao zadržati loptu kada sam trebao, to mi je ostalo u glavi. No, četiri puta sam pucao, četiri puta sam zabio. Koliko često se to događa? – upitao se.