Bjelica je 2020. u klub došao sa zaštitarom i Hajdukovim odvjetnikom, ali on je ipak najbolje rješenje za Dinamo

Krešimir Antolić, nekadašnji šef sigurnosti u Dinamu i utjecajni član Uprave, u razgovoru za Večernji list komentirao je povratak Nenada Bjelice u Dinamo. Antolić je pune dvije godine surađivao s Bjelicom.

- Sezona 2017./2018. bila nam je turbulentna; prvo je Mario Cvitanović dao ostavku nakon poraza od Lokomotive, a onda smo doveli Jurčevića, pa smo s njim izgubili od Rudeša, i iako smo matematički bili prvaci, odlučili smo mijenjati Jurčevića. Sljedećeg poslijepodneva Zdravko Mamić bio je kod mene u uredu, zazvonio mu je telefon, nazvao ga je Bjelica – očito su oni već imali dogovor da se sastanu. Zdravko je prvo htio da se vide kod njega u kući, ali ga je onda ipak bio usmjerio na stadion. Iste večeri Bjelica je došao u klub, Zdravko ga je vodio po prostorijama, i tu sam upoznao Bjelicu – počeo je svoju priču Antolić.

Zašto se tada Mamić bio odlučio za Bjelicu?

- Mislim da se kemija između njih dogodila već za vrijeme zimskih priprema u Turskoj, gdje je Bjelica bio s Lechom. Već tada sam vidio kako Zdravko ima visoko mišljenje o njemu. Kada je Bjelica došao u Dinamo, odmah se vidjelo da ima dobru komunikaciju, ugodan je tip, ima visoku razinu socijalne inteligencije, a u startu je inzistirao na dovođenju četvorice igrača: Dilavera, Leovca, Šituma i Kadziora. Petkovića i Oršića nije doveo on, nego su oni došli na inzistiranje Zdravka Mamića. Bjelica je Petkovića prvi put uveo protiv Osijeka, kada je Bruno dao autogol.

Nedugo nakon Bjeličinog dolaska, Mamić je otišao u BiH – podsjetio je Antolić na lipanj 2018. godine. Sezona je pak bila počela u srpnju.

- U prvom kolu smo s Rudešom igrali 1:1, pa pobijedili Hapoel Beer Shevu 5:0, ali nismo baš od te izvedbe padali u nesvijest. Potom smo ispali od Young Boysa u pretkolu Lige prvaka, a i sljedeće godine smo protiv Rosenborga visjeli kao lusteri... Inače mislim da Bjelica ne bi tako dugo bio trener Dinama da je Zdravko bio u Zagrebu. Međutim, Bjelica je sigurno donio novu razinu kvalitete, a razdoblje njegovih rezultata bit će sigurno upisano zlatnim slovima u klupskoj povijesti. Klub je cijeli stajao iza njega, svi smo ga nosili kao malo vode na dlanu, a moj je dojam bio kako je remetilački faktor u njegovoj percepciji kluba – iako mi to Bjelica nikada nije rekao – bio povratak Zorana Mamića na poziciju sportskog direktora.

U čemu je bio problem?

- Kako sam bio dobar s obojicom, primijetio sam kako njih dvojica ne komuniciraju. Više puta razgovarao sam s obojicom da tu situaciju prevladaju, na što su mi obojica rekli da nemaju nikakav međusobni problem, čak je Bjelica kazao kako nema ništa protiv da Zoran sjedne na klupu pokraj njega. Međutim, ta međusobna nervoza bila je očita, a njezina eskalacija dogodila se u Osijeku, kada je Bjelica izvrijeđao suca Zebeca. Tada je dobio četiri utakmice kazne, na što je i Zdravko poludio i kazao da mu više ne pomažemo. Međutim, mi smo mu morali pomoći jer nismo mogli dopustiti da nas protiv Rijeke i Hajduka vodi Rene Poms. Ja sam napisao Bjeličinu žalbu i poslao čovjeka u Okučane – da što duže traje dostava - odakle smo poslali žalbu na HNS zadnjega dana, kako bismo odgodili izvršenje kazne. Mi smo time omogućili da Bjelica vodi obje utakmice, u kojima smo pobijedili.

Je li Bjelica cijelo vrijeme bio u kontaktu s Mamićem u Međugorju?

- Da, bio je. Svoj novi ugovor 2019. godine dogovorio je osobno s Mamićem u Međugorju – odgovorio je Antolić.

Je li vas kao visoko rangiranoga klupskoga dužnosnika Bjelica razočarao uoči naprasnoga odlaska iz Dinama u proljeće 2020. godine?

- Da, tu me razočarao. On je tada zaigrao opasnu igru jer je okrenuo igrače protiv kluba. A ja vam mogu iz prve ruke, kao neposredni svjedok događaja, reći: Dinamo tada nije otjerao Bjelicu. Istina je sljedeća: Zoran je Bjelicu nazvao u Austriju i zamolio ga: "Neno, molim te, sve staje (zbog korone, nap.a.), ne znamo što će biti s klubom, moramo povući neke mjere financijske stabilizacije. Smanjivat ćemo plaće svima". Njegova plaća trebala je ići dolje 250 tisuća eura na cijeli ugovor. Na to je on Zoranu rekao da to ne dolazi u obzir, uz dodatak: "Jedini kojima se ne smiju dirati plaće smo igrači i ja, jer mi jedini možemo spasiti situaciju". Koju situaciju, pitam vas – ako nema natjecanja? I tako, nama su svi u klubu osim igrača i trenera bili pristali na smanjenje plaće.

Što se potom događalo?

- Istu večer dobili smo odvjetničke dopise da će nas igrači i trener tužiti sudu ako ne ispunjavamo obveze iz ugovora. I što smo mi mogli tada napraviti? Ili mu smijeniti stožer, kao što smo i učinili, ili prepustiti njemu da vodi klub. Je li se moglo spretnije komunicirati, osobito prema igračima – moglo se. I sve bi možda bilo drugačije da je Bjelica tada bio u Zagrebu, a ne u Austriji. U toj situaciji bio je jak Zdravkov pritisak, rekao je da mu damo koliko želi, i tako smo došli do sporazumnoga raskida. Meni je tada zasmetalo jako što je Bjelica u klub bio došao sa zaštitarom, a osobito me pogodilo što je došao s Hajdukovim odvjetnikom, Kasalom, te pred njim u Plavom salonu iznosio prljavi veš Dinama. To se ne radi, tu mi se zamjerio – ističe Antolić, te dodaje intrigantan detalj:

- Tada se u javnosti provlačila priča kako je cijeli rastanak s Bjelicom zapravo bio unaprijed izrežiran kako bi Zoran Mamić preuzeo momčad. A to nije bilo točno! Uostalom, momčad je nakon Bjelice bio preuzeo Jovićević, a nakon što je on bio smijenjen, imali smo dogovor da dođe Kek. Ali, kako je to tada "izašlo van", pobunio se Slovenski nogometni savez, a Kek nije tamo želio narušiti odnose, pa je bio odustao od dolaska u Dinamo.

Kada podvučemo crtu i vratimo se u sadašnjost, vi odobravate Bjeličin povratak u Dinamo?

- Pa i kada su mijenjali Čačića, ja sam i tada rekao da bi novi trener trebao biti Bjelica. I sada isto mislim. Jedini čovjek koji može spasiti ovu situaciju, a situacija u momčadi je loša – vidjeli smo to i u Banjolama – to je Bjelica. Najprije zato što su svlačionici danas isti ljudi s kojima je već radio i imao dobar odnos, to su Petković, Ademi, te Zagorac – koji ima jako veliku ulogu u kontroli svlačionice. Dakle, Bjelici neće trebati adaptacija; on zna oružare, fizioterapeute, liječnike, direktora stadiona koji održava teren, a i oni znaju što on hoće. Njegova stručnost nikada nije bila upitna. E sad, druga vrsta izazova bit će – kako će on funkcionirati s ljudima koji vode klub. Jer to su ljudi koji o nogometu ne znaju ništa. Osim Zajeca, ali on 15 godina nije operativno u nogometu. Marko Marić ima drugačiju nogometnu filozofiju od Bjelice; Marko forsira strane igrače nauštrb domaćih. Sjećam se situacije kada smo bili dovodili Moubandjea, koji je u tom trenutku bio standardni reprezentativac Švicarske i imao je u nogama 150 utakmica francuske lige. Bjelica je tada kazao: "Kako ću ja sada objasniti Leovcu, koji ovdje gine za mene i za klub, da će igrati ovaj s perlicama u kosi?". Tu se sad Bjelica mora prilagoditi ovoj situaciji, zatomiti svoj ego, ali mislim da je ovo najbolji potez kojega su mogli povući – zaključio je Krešimir Antolić.

>> Prvi trening Bjelice u Maksimiru