Prazne tribine, nogomet u kojem je gotovo nemoguće uživati, predstave bez velikih zvijezda. Tek pokoji nadareni klinac. To je naša nogometna stvarnost, od koje nažalost u skorije vrijeme nećemo moći pobjeći.
Gospodrastvo je u teškom stanju, gradski oci sve manje izdvajaju za sport, stoga je jedina orijentacija naših klubova, prije svih Hajduka i Dinama, proizvodnja igrača. I kad se pojavi neki nadareniji mladi nogometaš, klub je prisiljen prodati ga, kako bi sutra mogao egzistirati. S druge strane, igrač koji premlad ode u inozemstvo, teško se privikne na novu sredinu i nerijetko sjedi na klupi. Iznimka je tek Igor Tudor, no on je imao sreću što ga je trener Carlo Ancelotti trpio.
Hajdukova je omladinska škola kroz povijest dosad izbacila 170 igrača, koji su igrali u raznim državnim selekcijama, a od kojih je 11 nositelja olimpijskih medalja. Hajduk danas u školi od pionira do juniora okuplja 160 igrača. S njima radi sedam trenera odnosno ukupno jedanaest. Za normalan rad omladinskog pogona Hajduka potrebno je godišnje 400 tisuća eura.
* Treneri stvaratelji preslabo plaćeni
Na igralištu Dalmatinca, bratskog pogona "bijelih", dnevno vježba od 150 do 300 limaća s petoricom trenera, koji se financiraju članarinom od 150 kuna mjesečno što plaćaju roditelji. Minimalna je financijska pomoć koju pruža Športski savez Splita. Reklo bi se, široka nogometna baza iz koje se naprosto moraju iznjedriti dobri i kvalitetni igrači. Međutim, nije baš sve tako idealno.
- Klub je na prodaji igrača inkasirao milijune eura. Nema dvojbe da je ulaganje u mlade isplativ, profitabilan posao za klub, pa ako hoćete i za neke pojedince. Ja sam primjerice vježbao Asanovića od njegove 12. godine, za osam godina od plaće sam zaradio 20.000 eura, a za prvi transfer Asanovića izvan Hrvatske Hajduk je dobio 420.000 eura. Rad s nižim dobnim kategorijama nije plaćen adekvatno uloženom trudu, dapače skroman je i temelji se na velikoj odanosti i ljubavi trenera i ostalih u školi spram kluba - kazao nam je današnji direktor omladinske škole Hajduka Marin Kovačić.
Bitnu ulogu i odgovornost imaju i treneri nižih dobnih kategorija, profesionalni instruktori u županiji koji se brinu za selekciju, a pri uočavanju talenata nemalu ulogu mogu odigrati skauti i klupski prijatelji.
- Važnu ulogu u formiranju igračkog kadra imaju treneri iz regije. Nije čudno da u nas igraju i Deranja iz Konavala, Andrić i Miladin iz Dubrovnika, Srna iz Metkovića, Carević iz Baške Vode, Sablić iz Sinja. U juniorima imamo Grivičića iz Gospića i Grgurovića iz Zadra, a u kadetima Ljutu i Ljubičića iz Metkovića, Jelavića iz Gabele, rodnog mjesta legendarnog strijelca Andrije Ankovića - rekao nam je Dražen Mužinić, nekadašnji igrač, a danas lovac na talente.
* Francuzi pokazuju put
Tomislv Ivić, legendarni trener, misli da se rad još mora pojačati.
- Rad u klubovima mora biti još bolji i temeljitiji. Što se više radi i traži, više se proizvodi. A što se više proizvodi, bolje se i prodaje, pa je neimaština manja. Čista matematika. Nogometne škole u sadašnjem trenutku hrvatskoga nogometa jedini su izlaz da se klubovi održe i prožive do nekih boljih financijskih vremena - reći će nam Tomislav Ivić.
Francuze je Ivić uzeo za primjer.
- Francuzi su počeli prije više godina poput Ajaxa iz Amsterdama ulagati u školu nogometa. To što su sada svjetski i europski prvaci nije slučajno. Mnogi njihovi klubovi, poput Auxerrea ili aktulanog prvaka Nantesa, imaju u seniorskom sastavu većinu igrača iz klupske škole. Prije su to imali i PSG, Monaco i drugi, ali su se u međuvremenu okrenuli kupovini nogometaša. Sada osnivaju škole u Kamerunu, Senegalu, posvuda u Africi jer je to najmanji financijski izdatak, a praktički je riječ o nogometnim rudnicima bogatstva.
Ivić je još dometnuo:
- Svi naši mladi igrači koji su nakon navršenih 20 ili koju godinu više otišli u inozemne klubove, da su ostali još sezonu-dvije, bili bi skuplji, HNL bi bio zanimljiviji ljubiteljima nogometa i sponzorima koji prate natjecanje, a nogometaši bi se poslije lakše i brže prilagodili u novoj sredini, što sada nije slučaj jer tamo dolaze mladi i zeleni.
Dakle, sukus razmišljanja je da ćemo i u budućnosti morati proizvoditi igrače, no treneri u klubovima morat će imati bolje plaće, nedvojbeno veći interes da bi i dodatno i kvalitetnije radili. Zasad je to jedini put.
F. Jelinčić