Posljednji igrač na drugoligaškim travnjacima koji mi se tako svidio bio je Srđan Lakić. Bilo je to prije petnaestak godina kada je Lakić bio na početku nogometne afirmacije. S posebnim je autoritetom i stilom postizao pogotke u Hrvatskom dragovoljcu.
Baš kao danas Domagoj Drožđek (22) u Varaždinu. Dobro, za Drožđekovih 18 pogodaka tada je Lakiću trebala jedna polusezona. Također, Lakić je u Drožđekovim godinama već bio u bundesligašu Herthi. No, ima nešto slično u nogometnom kodu te dvojice igrača. Kod obojice sam primijetio sličnu nogometnu inteligenciju, drukčiji rezon u igri, postavljanje... A kako se Domagoj osjeća u koži najboljeg igrača i strijelca?
- Pašu mi sve te silne pohvale, no sve bih to mijenjao za Prvu ligu. Promocija je uvijek najbolja nagrada - kaže Drožđek.
Jesu li Prva i Druga HNL dovoljno dobar podražaj za napredak mladih igrača?
- Vjerujem da se mladi igrači mogu dobro razvijati. Puno mladih igrača odlazi iz HNL-a u velike klubove, znači da kvaliteta postoji.
Ima li dojam da je već na razini na kojoj bi se mogao okušati u nekoj ozbiljnijoj ligi?
Voli Red Hot Chili Papers
- Mislim da bih se mogao prilagoditi i nekim višim nogometnim razinama. Ako me pitate koja je liga po mojem guštu, onda je to španjolska liga. To je najbolja liga na svijetu. Nije taktički preopterećena, no opet je disciplinirana. Napadač ima apsolutnu slobodu u igri. To mi je najvažnije.
Koliko mu remeti koncentraciju činjenica da je i u fokusu nekih drugih, ozbiljnijih nogometnih sredina?
- Ne razmišljam o tome. Samo sam koncentriran na Varaždin - ističe Drožđek.
Njegova nogometna priča počela je u najranijem djetinjstvu. No, iz tog doba ostala je još jedna velika ljubav – bubnjevi.
- Kad sam bio klinac, s desetak godina bio sam član društva Naša djeca u Varaždinu. Ondje sam počeo bubnjati. Pet godina sam intenzivno vježbao. I danas imam bubnjeve, pa sviram kada stignem - kaže Domagoj.
Njegov glazbeni izbor su Red Hot Chili Peppers.
A kako je počela njegova nogometna priča?
- Nogomet sam počeo igrati s četiri godine u varaždinskoj Slobodi, to je ono čime sam se želio baviti.
Je li tada razmišljao da će jednog dana obući seniorsku majicu modre momčadi?
- Jesam, kao i svi klinci. Ali s 13-14 godina to vam je predaleko. Kasnije sam odabrao drukčiji put.
Uživao je u tom razdoblju igrajući u generaciji s nizom prvoligaških igrača: Ivanom Šunjićem, Alenom Halilovićem, Ivanom Fiolićem, Petrom Bočkajem, Robertom Murićem, Petrom Mamićem...
Nakon tri godine u Dinamu, pojavila se opcija za odlazak u dortmundsku Borussiju.
- Igrao sam, kao mlađi kadet, za stariju generaciju kadeta protiv Splita. Borussijini skauti bili su na toj utakmici i ponudili su mi da dođem u Dortmund kako bi me njihov trener juniora sedam dana pratio.
Lijepo je u Njemačkoj
Nakon dva treninga, Borussijina struka ocijenila je da Domagoj ostaje. Talentirani šesnaestogodišnjak zadovoljio je struku njemačkog diva. Kada govori o emocijama koje je tada proživljavao, Drožđek ističe da nije osjećao nikakav strah ni tremu.
- Ne poznajem taj pojam. Nikada ne osjećam strah. To su bili treninzi kao i svi drugi na koje sam do tada navikao. Isto tako sam se osjećao i na utakmicama. Prvi dan sam trenirao, a već drugi zabio sam na jednoj provjernoj utakmici, možda su čak i bila dva pogotka, više se i ne sjećam...
Jedanput tjedno trenirao je s prvom momčadi. Tadašnji trener bio je Thomas Tuchel koji je zadnjih godina jedna od svjetskih trenerskih senzacija. Nedavno je preuzeo i PSG.
- U momčadi su tada bile sve ove poznate zvijezde kao Reus, Aubameyang, Sahin, Sokratis, Kagawa... Nas nekoliko treniralo je s prvom momčadi. Sjećam se da me nekoliko puta Tuchel pohvalio našem treneru. Čak sam i ja jednom čuo da me pohvalio pred menadžerom.
Po čemu je najviše profitirao iz razdoblja u Borussiji?
- Najviše u defenzivnoj igri. Sada zrelo igram kada je taj segment u pitanju. Jer, za napadača je u modernom nogometu i to jedan od važnijih elemenata igre.
Zašto nije ostao u Dortmundu?
- Ni meni neke stvari nisu baš jasne. Drugu godinu sam imao pripreme za novu sezonu u Baselu. Ondje su me na pripremnom turniru proglasili najboljim igračem, a sljedeće sezone sam malo igrao. Nikome nije jasno zašto kod tog trenera nisam igrao. Svi me pitaju jesam li se možda posvadio s njim ili nešto slično. No, nije bilo nikakvog konflikta takve vrste. Nikada se u životu nisam posvadio ni s jednim trenerom. Tako da ni danas nemam pravi odgovor na to pitanje - ističe Domagoj.
>> Pogledajte Večernji pressing sa Zoranom Mamićem
Ma dzaba njemu clanci i nogomet kad nije sav svezan u glavi. Covjek se ne moze postati, covjekom se radas