Červar je složio nešto što već dugo nismo gledali

Bio je to spektakl čiste ljubavi. Splitska publika veliki je pobjednik otvaranja Europskog prvenstva jer je bila toliko pozitivna prema našoj reprezentaciji, zlatnom izborniku i njenim junacima koji su igrali zajedno s njom. Maestro Duvnjak, tako često hladnokrvan i usredotočen na teren dirigirao je i igrom i navijanjem, u trenucima jakih zvižduka himni gostiju pokazivao je navijačima da se stišaju. Tako nešto zaista se rijetko viđa, sportaš na kakvog se svatko mora ugledati.

Bio je to dvoboj majstora, razlika je na kraju možda i previsoka, jer gosti su na trenutke pokazali kakvim klasama raspolažu, ali ostaje dojam da su više skup sjajnih pojedinaca nego prava momčad. Iako im nije bilo lako igrati protiv moćnog suparnika kojem publika daje mlazni pogon.

Červar je, već sad se vidi, složio obranu kakvu već dugo nismo gledali. Pazite, svesti igrače poput Nenadića, Šešuma i Vujina na devet golova u 30 minuta zaista je posao. U nastavku je malo obrana pala, no ne treba biti sitničav nakon takve pobjede.

Majstor Cindrić

Kakav je majstor Cindrić, oni koji ne gledaju Ligu prvaka mogli su vidjeti šou, par vrhunskih minijatura, a kapa dolje Stepančiću, tresao je s trećeg kata Spaladiuma bez ustručavanja, šest od šest, u stilu najvećih majstora. Godina u PSG-u baš mu je dala dimenziju više. Mirko Alilović vratio se u velikom stilu. Pustimo sad broj obrana, dojam je veći od svega, arena se tresla od povika „Mirko, Mirko“, bili su to crocopovski trenuci za često osporavanog momka s ogromnim srcem. Proglašen je i igračem utakmice. Ali iznad svih pojedinaca bio je tim. Složan, razigran, moćan, raznovrstan. Tko god je ušao, pridonio je, a veliki mag vrtio ih je kao čarobnjak trikove. Suparnika se tu malo pitalo. Dobar poticaj, no naglasimo – tek smo počeli. U nedjelju je već novi izazov, a put je dugačak i nosi već u nedjelju novi izazov. Nakon glatkog trijumfa teško je tražiti nedostatke, vjerojatno ćemo ih uočiti protiv jačih suparnika, no Červarova vizija i koncepcija itekako se naziru. Svi su igrači bitni, obrana je agresivna, ne čeka se protivnikovo rješenje, a najveći pomak u odnosu na pripremnu utakmicu s Crnom Gorom ostvaren je u realizaciji i načinu odigravanja kontre. Izbornik je kritikama pogodio baš gdje je trebalo. Situacija s Duvnjakom nažalost puno toga može narušiti, no bilo je i nerealno idealno do sada – nijedna ozljeda na pripremama. Kao da smo urekli kad smo mu to spomenuli... Utjeha je što skopska osovina Cindrić – Karačić fantastično surađuje, no Duvnjak je toliko više od srednjeg vanjskog...

Igrači, veliki prijatelji

Hrvatska u Splitu ima silan vjetar u leđa, ali ne od sudaca već od publike. Budući da smo bili na obje utakmice, možemo usporediti. U Splitu je publika uglavnom bila koncentrirana na svoje ljubimce, u Beogradu 2012. više se bavila suparnikom. Hrvatska reprezentacija je voljena, priznat će to oni koji u Srbiji prate rukomet.

I za kraj nešto o odnosu igrača na terenu. Rijetko kad se vidi toliko uzajamnog uvažavanja među suparnicima, no vrhunske sportaše kakve smo sinoć gledali i ne treba na to poticati niti se tome čuditi. Tako bi zapravo trebalo zapravo biti. Veći su od onoga što ih često okružuje. Vijorio se transparent „više od igre“. Oni su bili veći od igre.