Neodoljivo blista trener svih trenera, kao da je sišao s naslovnice modnoga magazina. Elegantan crni kaput, svileni bijeli šal, lakirane cipele, najfiniji francuski parfem, i tako dojmljivo dotjeran i ušminkan, na kavi u Charlieju.
Miroslav Blažević, taj šarmantni iskričavi starac, još uvijek prštave energije, bez sumnje je jedan od najočuvanijih primjeraka generacije 1935. Nekako sumnjamo da bi se Ćirini vršnjaci Donald Sutherland, Dalaj-Lama, Woody Alen ili Alain Delon svakoga jutra mogli uspeti na traku za trčanje poput slavnoga trenera ili jurcati vespom u prometnoj špici, upitno je čak bi li mogli dobiti vozačku dozvolu.
Pluća kao u bebe
– Ja sam svoju izgubio pa sam nedavno bio na liječničkom pregledu. I pronađu mi neku mrenu koju uopće nisam registrirao, niti sam imao simptome. Tako sam novu vozačku dobio samo na tri godine – priča Ćiro, od danas i službeno 81-godišnjak.
I našli smo se u povodu rođendana, dana koji bi Ćiro najradije prespavao...
– Svako životno razdoblje nosi svoje čari i probleme. Ali je činjenica da se teško nosim s konstatacijom da sam ‘tu’ – kaže Ćiro aludirajući na svoju dob.
Kada vam je najteže, kada ustajete, vozite, dugo sjedite ili kada dolazi promjena vremena?
– Najteže mi je kad se zatvorim u tamu svoje kože i kažem sam sebi – čekaj, čovječe, ne možeš biti iznimka! Taj koji kaže da može eskivirati svoju dob taj je utopist.
Kako zdravlje?
– Redovito sam na kontrolama, bio sam prije 15 dana posljednji put. I svi su nalazi uredni. Najbolje to vidim ujutro pri redovitom 40-minutnom vježbanju. Najprije zagrijavanje na biciklu, a daljnji tijek ovisi o tome koju vrstu muskulature napadam. Ma, sa štapom bih hod’o da ne vježbam svakog jutra.
Koliko kava popijete dnevno?
– Nemam potrebu za kavom, pijem je tek tako da nešto pijem. Nažalost, pušim više od kutije cigareta dnevno. Liječnik je bio jako skeptičan kad je to čuo i poslao me na rendgen, kad ono – pluća k’o u bebe.
Tablete?
– Uzimam tri iste tablete već dvadeset godina. Za aritmiju srca, za sprečavanje zgrušavanja krvi te za smanjivanje šećera u krvi.
Kako se hranite?
– Nikako. Evo vidiš, ovdje (pokazuje prema obližnjoj pekarnici) kupim krumpirušu za devet kuna. To je moj omiljeni ručak. Navečer najčešće, dok gledam TV, pojedem ananas, jer on mi jako dobro regulira stolicu.
Biste li se u 82. godini još jednom vratili na trenersku klupu?
– Bio sam blizu tome, prije mjesec dana u Šangaju. Takav doček imao je još samo Mao Ce-tung. Navijači, plakati ‘Ćiro hoćemo samo tebe...!’ Konkretnu ponudu Shanghai Shenhue sam dobio i zaje..o sam se. Naime, dva puta sam radeći u Kini dobio po 800.000 dolara. I sad sam opet tražio toliko, ali poslije mene se pojavio Francuz (Gillot, nap.a.) koji je tražio tri milijuna. I oni zaključe – kad toliko traži, taj je sigurno bolji od Ćire i uzmu ga.
Zeznuo ga Hiddink
Takav kiks nekad vam se nije mogao dogoditi.
– Ma dogodio se! Na mom vrhuncu, 1998. godine, išao sam u Seul na pregovore za izbornika Južne Koreje. Na aerodromu su me dočekali njihovi čelnici, čak su ušli u zrakoplov po mene, te barem 200 djece u hrvatskim dresovima. Naklone se oni, a ja vidim na leđima im piše – Šuker (smije se).
Tada se zaj...o moj sin tražeći za mene milijun dolara, a Hiddink je tražio dva milijuna. I uzeli su njega, a ja sam popušio.
Kako ste primili najavu Čačića kako će uoči Eura za savjet pitati Barića i Bilića? A gdje ste tu vi?
– S Čačićem sam dobar, on je drag čovjek, ali on se zaje..o pa misli kako je popularnije pričati s nekim tko je aktualan, a ne s nekim tko bi mu mogao reći najvitalnije stvari. Nisam mu atraktivan, a možda misli kako bi se tražeći savjet od mene zamjerio svome predsjedniku – zaključio je Ćiro.