Večernjakov novinar Tomislav Dasović dobitnik je nagrade za najboljeg sportskog novinara u Hrvatskoj u 2022. godini. Nagradu mu je dodijelio Hrvatski zbor sportskih novinara. U objašnjenju se navodi da je radio je ekskluzivne intervjue sa Zlatkom Dalićem, Ivanom Rakitićem, Lukom Modrićem, Borom Milutinovićem..., izvještavao s nogometnog SP-a u Kataru kao jedini novinar Večernjeg lista, radio reportažu iz sjedišta Uefe u Nyonu, pisao sjajne priče iz prošlosti hrvatske nogometne reprezentacije i Dinama, bavio se aktualnim problemima hrvatskog nogometa... Tim povodom ponavljamo Dasovićev novogodišnji intervju s izbornikom Zlatkom Dalićem.
– Malo mi je neobično čuti ovo – brončani. A donedavno smo bili smo srebrni – nasmijao se izbornik na početku razgovora.
Imali ste čak tri dočeka po povratku iz Dohe: u Zagrebu, Varaždinu i Livnu. Što vas je proteklih dana najviše dotaknulo?
– Cijela ta priča koja je nastala nakon Dohe i osvajanja bronce. Najprije naše slavlje na terenu u Dohi, zadovoljstvo, sreća, ponos, a to je nastavljeno i u Hrvatskoj. Mi smo se 2018. godine iz Rusije vraćali kao gubitnici, jer smo bili poraženi u zadnjoj utakmici, u finalu. A sada smo se vratili kao pobjednici, što je ipak ljepše. Svaki doček bio je fantastičan. Nisam očekivao toliko ljudi po ulicama u Zagrebu, bilo je hladno, noć. A opet su došli ljudi s djecom, stariji ljudi... Prelijepo! Varaždin je moj grad, a doček je bio divan, u ambijentu Adventa. U mojemu rodnome Livnu za mene je možda bio najemotivniji doček, gdje je bilo više od deset tisuća ljudi po kiši, smrzavali su se... Na kraju ovo što sam doživio u Splitu, na turniru Četiri kafića, gdje se šest tisuća ljudi u dvorani ustalo i dugotrajnim pljeskom me nagradilo, to je također zaista bilo nezaboravno.
>> Dodjela nagrade sportski novinar godine
Kako se nosite s popularnošću, je li ona i opasna za izbornika od kojega se sada očekuje da stalno bude na vrhu?
– Meni godi ova situacija i pažnja ljudi, to je zaista lijepo. A ja ću unatoč svemu tome ostati isti kakav sam bio prije pet-šest godina. Bilo je puno opasnih situacija za mene u međuvremenu i ja sam ih sve riješio, na način da sam vjerovao, da sam znao da možemo nešto napraviti i to smo ostvarili. Dosegnuli smo zaista jednu visoku razinu; biti treći, prije toga drugi na svijetu zaista je sjajno. Hrvatska sada ima letvicu podignutu jako visoko, a ja sam uvjeren da možemo nastaviti kao do sada. Mora doći i negativan rezultat, ali on nas neće pokolebati. Ja sam na sve izazove spreman i veselim im se. Nema nikakvog straha.
Mislite li još, sada s vremenskim odmakom, da smo trebali postati svjetski prvaci?
– Da nam je netko prije SP-a ponudio polufinale i utakmicu za treće mjesto, mi bismo to potpisali istoga trenutka. Govorio sam da ima deset reprezentacija koje su bolje od Hrvatske, s opravdanim očekivanjima da budu svjetski prvaci. I one su većinom ranije poispadale. Hrvatska je igrala na rezultat i Hrvatska je pokazala svoju kvalitetu, da može puno. Malo sam i sada žalostan zbog poraza od Argentine jer mi smo 30-35 minuta igrali jako dobro. Argentina nije ništa bolja od nas, ni po čemu, osim možda po Messiju kada ima svoj dan. U tih 35 minuta bila je potpuna kontrola utakmice s naše strane, sve u našim rukama do toga kobnoga penala, koji po meni nije postojao. Taj penal potpuno je okrenuo situaciju. Mi smo onda požurili, što nam nije svojstveno, a ja sam tražio da stanemo na loptu, da se smirimo i da damo izjednačujući gol. Nažalost, dogodio se onda i drugi gol, i tu je utakmica bila gotova. Teško je bilo očekivati da ćemo se mi nakon toga vratiti u igru.
A gdje je u tim trenucima bila nestala naša mentalna snaga, naš karakter?
– Pa mi smo pokazali karakter; nismo se predali, nismo pukli i pali nakon 0:1, nego smo odmah htjeli dati gol. Osjetili smo da imamo snagu i energiju za to. Međutim, dogodila se kontra i drugi gol. Mi se nismo predali ni nakon 0:2, ali igraš protiv Argentine, protiv sjajne reprezentacije, ne protiv Cipra ili Malte. Nije Hrvatska bila pala ni pokleknula duhom, ali prije toga igrali smo dvije utakmice po 120 minuta i tada je teško očekivati da možeš preokrenuti protiv tako jake momčadi. Ja sam bio kazao da ulaskom u polufinale mi nismo nigdje, da je to najgora situacija. Jer, ako onda izgubiš obje utakmice, onda si pokvario sve što si napravio do tada. Toga me bilo strah, ali to je očito bilo nepotrebno. Mi smo se protiv Maroka vratili u potpunosti i u svakom segmentu odigrali sjajnu utakmicu. Tada smo opet pokazali tu mentalnu čvrstinu i karakter, ali u svemu tome ipak je presudna naša nogometna kvaliteta.
Je li Hrvatska na SP-u bila zakinuta u dodjeli pojedinačnih nagrada igračima? Je li se i tu pokazao Fifin nedostatak respekta o kojemu ste govorili za vrijeme natjecanja?
– Nisam od onih koji se buni bez razloga, ali kada osjetim situaciju da trebam zaštititi svoje igrače i reprezentaciju, uvijek ću reagirati. Kazao sam da Fifa nema respekta prema nama jer mi smo u Katar došli kao doprvaci svijeta, a doprvak svijeta ne smije igrati utakmicu u 13 sati! To ću ponoviti sto puta. U tom terminu nisu igrali Brazil, Francuska, Njemačka, Engleska, Španjolska, Nizozemska ni Portugal.
Ali igrala je Argentina?
– Da, ali Argentina je na prošlome SP-u ispala u osmini finala. Po tome nismo dobili poštovanje koje zaslužujemo. Oni nas nisu očekivali tako visoko; pa što njima znači jedna mala Hrvatska u finalu? Evo vam još jednoga primjera: nakon što smo svladali Marokance za treće mjesto, Maroko je tada od Fife dobio finale Svjetskog klupskog prvenstva, a Hrvatska je dobila samo – film o Modriću. To je bilo mazanje očiju, kao – evo da i vama nešto damo. I da, mislim da smo zakinuti; Gvardiol je morao dobiti nagradu za najboljega mladoga igrača SP-a jer on je to bio! No, koliko god oni Hrvatsku zakidali i ne respektirali, ona će uvijek dokazati suprotno – da zaslužuje i te kakav respekt!
Vratimo se na početak SP-a, kada nas je iznenadila vaša odluka da Dejana Lovrena uvrstite u prvu momčad, iako je u prethodnim utakmicama briljirao mladi Šutalo. Kako je do toga došlo?
– Razjasnimo odmah: Lovren i Vida nisu išli u Katar da bi bili brojevi, nije to bilo za njih nekakvo nagradno putovanje. Obojica su taj poziv zaslužili, a u segmentu obrane potrebni su nam iskusni igrači. Lovrena nije bilo s nama godinu dana, u prvi plan iskočili su Šutalo, Erlić i Gvardiol. Da, ja sam imao ideju da prvu utakmicu počnu Šutalo i Gvardiol, ali istodobno su Vida i Lovren došli na SP maksimalno motivirani, odgovorni, profesionalni. Prvoga dana kazao sam im što od njih očekujem i oni su se na treninzima borili za svoje pozicije. Lovren je odmah bio pokazao svoj prepoznatljivi gard i ja sam nakon utakmice u Rijadu sa Saudijskom Arabijom odlučio staviti Lovrena i protiv Maroka, jer me bilo strah početi Svjetsko prvenstvo s dvojicom dvadesetogodišnjih stopera. To na SP-u nije imao nitko. Nisam se ja bojao da će Šutalo pogriješiti, da je manje kvalitetan, nego sam se bojao neiskustva njega i Gvardiola u paru. Neka im se dogodi jedna greška, izgubit ćemo ih obojicu. Zato mi je trebao netko s gardom, netko odgovoran, tko je prošao puno toga, da im pomogne svojim iskustvom. Tu su u obrani, naime, bila još dvojica debitanata na SP-u, Juranović i Sosa. Kao i Livaković. A to je najosjetljiviji dio momčadi. Postavljanje Lovrena pokazalo se fantastičnim jer Gvardiol je odigrao sjajno zahvaljujući i Lovrenu koji mu je pomogao u teškim, kritičnim situacijama. Žao mi je što i Vida nije dobio ni minute, ali teško je bilo mijenjati stopere kada su svi igrali dobro, kao i cijela momčad.
Kako komentirate Lovrenovo ponašanje nakon završetka Svjetskog prvenstva?
– Ponašanje naših reprezentativaca za vrijeme prvenstva bilo je fantastično, cijelo vrijeme govorio sam da je Hrvatska najuređenija reprezentacija na SP-u. To je sigurno tako! I ta zadnja minuta, zadnja sekunda službenoga protokola SP-a malo je sve to pokvarila. To se nije trebalo dogoditi, Lovren je trebao to prešutjeti. Suzdržati se. Neću ulaziti u detalje, meni je iskreno žao što se to dogodilo, da je tako reagirao. Dejan je odigrao sjajno SP, bio je fantastičan, bio je primjer svima, ali – eto – ta zadnja minuta malo je taj cjelokupni dojam pokvarila.
Kako objašnjavate takvu Gvardiolovu igračku i ljudsku zrelost u 21. godini života?
– Na Euru prije godinu i pol dana Joško je bio pogriješio; pio je vodu za vrijeme utakmice, pa još neke stvari. A momčad i ja smo ga istrpjeli, iako je tada bilo spominjano da ga treba maknuti. Najlakše je čovjeka maknuti. Ne, nego mu treba dati šansu, povjerenje i onda ti on to vrati. Joško je tada bio sazrio. Netko sazre s 19, netko s 20 godina, netko nikada. Ja sada samo molim Boga da njega ne 'prebaci'. Jer sad je ušao u taj đir da je svuda, svi ga zovu, svi ga love, a on mora ostati čvrsto na nogama i iz toga se izvući. Mora od svega ovoga pobjeći. Biti što manje u medijima, po zabavama. Ma svaka čast njegovoj obitelji koja ga je tako odgojila, jer – sve polazi iz obitelji! Njegov otac nije se polakomio za novcem i prestao raditi u ribarnici. To je pravi primjer.
U utakmici s Brazilom bili ste ljutiti na Petkovića, čija je nonšalancija u pojedinim trenucima bila pretjerana. Na kraju se ipak izvukao pogotkom.
– Puno sam puta rekao da je Petko po svojoj kvaliteti, po talentu igrač za Barcelonu, za Real Madrid. Slažem se da ponekad na terenu iritira svojom nonšalancijom, ali on je igrač kojega treba istrpjeti. Stvari koje sam spominjao on mora popraviti, shvatiti da mora biti ozbiljan 90 ili 120 minuta, još više raditi... Prije dvije i pol godine kazao sam za njega da nije dovoljno spreman. Govorio sam tada o nekim postocima. I svi su mi zamjerili, a bio sam u pravu. Dvije i pol godine Petko se bori s tim. A da su mu ljudi oko njega tada to priznali, a ne ga tapšali po ramenima, on bi danas bio igrač Reala ili Barcelone.
Prije SP-a, u gostovanju u TV emisiji "U svome filmu", izjavili ste da biste na Euru 2021. podnijeli ostavku da Hrvatska nije prošla skupinu. Biste li odstupili da Hrvatska nije prošla skupinu na SP-u u Kataru?
– Ne bih. Na Euru 2021. osnovna ideja bila je samo proći skupinu, a nakon toga reprezentacija se dodatno posložila, dodatno se pojačala, uredila, mi smo nakon toga ostvarili plasman na SP i osvojili skupinu Lige nacija. Smatram da su uspjesi vrijedni ostanka u reprezentaciji, pa čak i pod cijenu da nismo prošli skupinu na SP-u. Moj sljedeći cilj je plasman na Euro 2024. godine.
Sjajna je vijest da je Modrić odlučio igrati za reprezentaciju i nakon SP-a. Koliko je na to utjecao bliski odnos s vama kao izbornikom?
– Luka donosi sam svoje odluke. On je lijepo rekao: "Kada osjetim da nisam više u onoj snazi, moći da mogu pomoći reprezentaciji, sam ću donijeti odluku od odlasku." Mi smo razgovarali negdje sredinom SP-a kako će Luka dalje, i on je tada meni rekao da mu je plan igrati završnicu Lige nacija, što je razumljivo. Nama je potrebno da tamo Luka igra. Mi imamo zaista sjajan odnos, komuniciramo, razgovaramo o svemu, sve bitnije odluke donosim u konzultaciji s njim. Luka već zna kako ja razmišljam, ja znam kako on razmišlja, mi smo više od odnosa igrač – izbornik. Luka ima veliki respekt prema radu, reprezentaciji, stožeru i meni, isto tako i mi prema njemu. S te strane naša je suradnja sjajna. Luka će sam odlučiti kada će završiti karijeru reprezentativca, a ja bih najviše volio da se Luka i zajedno oprostimo na Euru 2024. s nekom medaljom. To bi bilo sjajno!
Zašto biste se kao izbornik oprostili 2024. godine? Zašto Savez već sada ne bi osigurao izbornika za ciklus za SP 2026.?
– Luka i ja smo pet i pol godina skupa, u tih pet i pol godina kroz reprezentaciju dobio je sve, među ostalim i Zlatnu loptu. U tom smislu govorio sam o našemu zajedničkom oproštaju. A što će biti sa mnom dalje? Vidjet ćemo. Da, u proteklih pet i pol godina propustio sam veliki novac, mogao sam potpisati velike ugovore. Nisam, i zbog toga mi nimalo nije žao. Nema tog novca koji meni može platiti ovo što doživljavam, što sam ostvario s reprezentacijom. Nisam tip koji trči za novcem. Ovo ovdje je moja sreća, moje zadovoljstvo, moj ponos, ovo nema cijene. Sada nam dolaze kvalifikacije za Euro, na koji se moramo plasirati, potom i završnica Lige nacija. Ja sam kao klupski trener i izbornik u devet navrata igrao natjecanje po skupinama i nijednom se nije dogodilo da nisam prošao skupinu. To znači da ćemo proći i skupinu na EP-u Njemačkoj, a tamo će biti sjajno. Ako je u Beču nedavno bilo 25 tisuća naših navijača, u Njemačkoj će ih na svakoj utakmici biti po 30-40 tisuća. Kao da igramo doma.
Ali prethodno moramo osvojiti Ligu nacija?
– Idemo probati! Zašto ne bismo osvojili Ligu nacija? Mi to možemo. Imamo kvalitetu, moramo u to vjerovati, moramo biti na to spremni. Ali naš prvi korak u 2023. ipak je Wales u Splitu. Moramo ozbiljno ući u kvalifikacije. U Splitu će biti sjajno, pun Poljud, fešta nakon Svjetskog prvenstva, nadam se i pobjeda. I da krenemo u novu godinu s uspjehom. Mi smo od Eura 2021. godine odigrali 23 utakmice, u njima smo bili poraženi samo u dvije: od Austrije i Argentine. Taj podatak nisu znali ni igrači, rekao sam im ga u Kataru. Mi smo s 18. došli na 7. mjesto svjetske rang-liste. To je fantastično!
Je li Argentina zaslužila svjetsku titulu ili je bila protežirana?
– Argentinci su osvojili titulu, ja im na tome čestitam. Finale nisam gledao. Samo znam da nisu bolji od nas.
Zašto ste se dan nakon utakmice s Brazilom imali potrebu vraćati na stvari iz prošlosti, govoriti kako su vas "neki željeli smijeniti"? Je li bio trenutak za to kada je Hrvatska slavila plasman u polufinale?
– Nisam htio o tome govoriti, niti me to više zanima. Tada sam samo odgovorio na novinarsko pitanje o tim situacijama. Niti je vrijeme bilo za to niti mjesto, to je prošlost, to su bile moje borbe. Ali, kada me već pitate o tome, u ovih pet godina koliko sam izbornik, bilo je puno omalovažavanja, podcjenjivanja mene kao izbornika i ja u tih pet godina nisam se ni s kim posvađao, nisam napravio nijedan incident, nisam izazvao nikakav problem. Sve svoje pobjede ostvario sam tiho, mirno, bez galame, bez vike i postao sam najuspješniji hrvatski izbornik u povijesti, uskoro ću biti izbornik s najviše utakmica. To je moja velika pobjeda.
Ponizan od prve utakmice 2017. u Kijevu do posljednje 2022. u Dohi? Nije vas, kako vi kažete, prebacilo?
– Nije i neće. Kada me nije do sada prebacilo, neće ni ubuduće. Put kojim sam išao pokazao se pobjedničkim. Put koji donosi rezultat, uspjeh, sreću, zadovoljstvo, meni kao izborniku i reprezentaciji. Taj put može biti primjer mladim ljudima.
Najveće izbornikovo zadovoljstvo uvijek je svijest da vas igrači slijede?
– Igrači me slijede; moje odluke, moj rad, i to je zaista najvrednije. Mi smo bili 35 dana zajedno, a nije se dogodio niti najmanji problem. Nitko nije zakasnio sekunde niti na jedan sastanak, trening, okupljanje, polazak autobusa. Mene to zaista veseli. Veseli me da sam na papiru šef te grupe od pedesetak ljudi, a u biti ja nisam njima šef. Ja njima ne naređujem. Jedina moja naredba, bolje rečeno zamolba, je da mi netko skuha kavu ujutro. Ti ljudi vjeruju u mene, slijede moje razmišljanje, zato što ih ja poštujem. Na okupljanje reprezentacije svi dolaze s osmijehom, i zato se zahvaljujem i oružarima, i logistici, i administraciji, i liječnicima, fizioterapeutima, kod nas sve funkcionira. Naravno da sam najzahvalniji igračima, jer me slijede, ali oni moraju osjetiti moj respekt prema njima. Igrači koji nisu nastupili ni minute na SP-u niti jednom svojom gestom nisu iskazali nezadovoljstvo, pogotovo Domagoj Vida koji je uvijek bio prvi u slavlju. Na kraju posebno moram istaknuti svoj stožer, Ćorluku, Olića, Mandžukića, Ladića, Mrmića, Marca Rochona, Luku Milanovića, kao i direktora Pletikosu. Bez njih ja ne bih napravio ovo. Bilo je zamjerki da su neiskusni, da još ne znaju dobro taj posao, a oni su ga odradili fantastično. Naši su igrači znali sve o suparniku, sve smo bili predvidjeli. Posebno Ćorluka, Mandžukić i Olić, koji su pripremali i vodili treninge, zaslužuju zahvalu i moj golemi respekt. Nijednu odluku za vrijeme utakmice nisam donio bez njih. Jedan od mojih najjačih izborničkih poteza bio je odabir tog stožera.
Uoči penala s Japanom TV kamera zumirala je vas i Perišića u razgovoru koji se nije činio ugodnim. O čemu je bila rasprava?
– Perija, takav kakav jest, želio je igrati tu utakmicu do kraja, ali prije kraja prvoga produžetka bio se požalio na ozljedu. Tada sam bio donio odluku da ga izvadim iz igre te da uvedem Oršića, a on je smatrao da je mogao još ostati na terenu. O tome je bio razgovor.
Zašto vam kao izborniku smeta kada hrvatski novinari pokušavaju saznati i objavljuju sastav reprezentacije na dan utakmice? Zar to nije novinarski posao?
– Svoje mišljenje o suradnji s medijima iskazao sam na posljednjoj press-konferenciji u našemu kampu u Dohi. Tada sam svima zahvalio, od srca, iskreno, na suradnji, na korektnosti, na podršci. Znam da ste i vi uživali, navijali za nas, strepjeli uz nas. Ono što mi smeta vaša je bjesomučna borba da saznate naš sastav. Tada novinari zovu roditelje igrača, njihove menadžere, zovu rodbinu u Hrvatsku... To mi smeta jer mi kao stožer nikada ne znamo sastav našega suparnika. Tražimo ga po njihovim medijima, ali ga u njima nema. Mi ga saznamo tek sat i pol prije utakmice, a naš sastav bude objavljen dva dana prije. Vi se natječete tko će ga prvi objaviti. To ne mogu prihvatiti.
Možda da bolje zatvorite kanale kroz koje prolaze informacije?
– Pa nisam ja policajac da to radim. A vi ako želite uspjeh naše reprezentacije, onda sakrijte, sačuvajte informaciju o sastavu Hrvatske. To ću vam zamjerati stalno. A ja da znam tko od igrača otkriva sastav, taj ne bi više igrao u reprezentaciji.
Kako će Hrvatska kao društvo profitirati od bronce u Kataru? Ponovno se, na primjer, spominje gradnja stadiona.
– Hrvatska je i te kako profitirala od naše bronce. Ponovno se ispoljilo zajedništvo hrvatskoga naroda, a plasmanom u polufinale Hrvatska je ponovno došla u fokus svjetske javnosti. Jedna mala Hrvatska opet je osvojila svjetsku medalju i učinila svoj narod sretnim i ponosnim, uza sve probleme koje ima. To mi je najvažnije. Stadion? Puno sam govorio o stadionu, sada više zaista nemam potrebe.
Kako će hrvatska reprezentacija izgledati u 2023. godini? Hoće li se netko od igrača oprostiti?
– Mi opet moramo osvježiti momčad, pronaći igrače koji će donijeti novu energiju, novu snagu, novu glad za uspjehom, ali pritom je bitno sačuvati okosnicu momčadi. Nama je bilo 18 novih igrača u reprezentaciji u odnosu na Rusiju, što je sjajno. Na jednoj sam press-konferenciji kazao da mi u reprezentaciji imamo napadače iz Hrvatske lige. To nije bilo nimalo negativno i podcjenjivački prema Livaji i Petkoviću; ne, pritom sam mislio na to kako njih dvojica svakoga tjedna igraju protiv Varaždina, Šibenika, Slavena Belupa, Istre, a to nije razina koju traži Svjetsko prvenstvo. Napadač Maroka En-Nesyri, napadač Belgije Lukaku, da ne govorim o napadačima Argentine ili Brazila, svakoga vikenda protiv Reala, Barcelone, Milana, Atlética, Manchestera... E, to je ta razlika. Naši napadači nisu manje kvalitetni, samo što nemaju podražaj na najvišoj razini.
Koji su to novi napadači – Čolak, Musa, Roko Šimić?
– Do Eura 2024. moramo naći još igrača, ne samo napadača nego i veznih, dok u obrani imamo dovoljno kvalitetnih rješenja. Generacija koja je osvojila srebro u Rusiji deset je godina igrala skupa, a ovi su tek počeli i već su ostvarili uspjeh. Mi okosnicu imamo, imamo starije igrače, ići ćemo u potragu za mlađima kroz utakmice, ali neće oni moći tako lako u reprezentaciju dok se ne nametnu u klubovima. Po medijima, kada netko zabije dva gola, već je u reprezentaciji. Ne, ne može se u reprezentaciju tako lako ući. Za ulazak u reprezentaciju treba se izboriti.
U utakmici s Marokom za treće mjesto u prvih 11 bila su četvorica igrača iz Hrvatske lige. To je ipak afirmacija Prve HNL?
– Na SP-u u Rusiji iz Prve HNL bili su samo Livaković i F. Bradarić, a u Kataru šestorica, što znači da je Hrvatska liga kvalitetnija nego što je bila. Međutim, pogledajte: osim Dinama koji ima kontinuitet u europskim skupinama, mi nemamo nijedan klub u Konferencijskoj ligi. U njoj igraju Kazahstanci i Ciprani, a naših klubova nema. Naša liga je dobra, ja je poštujem, ali ona mora biti još jača za nivo koji traži reprezentacija, za biti prvak svijeta. Ili biti drugi ili treći.
Kako je dogovorena podjela premija sa SP-a u omjeru igrači/stožer – HNS?
– Ne znam. Nisam o tome razmišljao, zaista ne znam.
Nakon završetka SP-a, pa i spektakularnoga dočeka vatrenih, pojavili su pojedini komentari u kojima je donekle obezvrijeđen uspjeh, vrijednost i društveni značaj reprezentacije. Kako gledate na tu pojavu?
– Iza hrvatske nogometne reprezentacije i iza mene kao izbornika, iza poruka koje mi šaljemo i vrednota koje živimo, stoji 7-8 milijuna Hrvata u domovini i u dijaspori. Mi nikada, osobito ja, nisam ni prema kome poslao negativnu poruku, poruku mržnje, nego samo poruke ljubavi i podrške svima.
Zahvaljujem stoga svima u našoj regiji, i Srbima, i Bošnjacima, i Slovencima, na podršci koju su dali našoj reprezentaciji. Da je neka od tih reprezentacija bila u našoj ulozi, ja bih navijao za nju. A hrvatska reprezentacija zastupa vrednote na kojima je Hrvatska nastala i ja ću ih zauvijek zastupati.
Oni koji govore drugačije nemaju pravo podcjenjivati hrvatski narod, njegovu emociju, domoljublje, vjeru hrvatskog naroda. Jer, mi ne podcjenjujemo njih, niti od njih tražimo da zastupaju naše vrednote, niti ih na to prisiljavamo. Upravo oni šalju poruke razdora, mržnje, negative. Ja samo želim istaknuti da ja kao izbornik nisam političar, niti me politika zanima, niti dijelim ljude po naciji ili vjeri. Gledam samo kakav je čovjek – ističe Dalić, pa nastavlja:
– Zašto se netko ima potrebu osvrnuti se na moju zahvalu hrvatskim braniteljima? Pa to su ljudi koji su stvorili ovu državu, mnogi od njih za to su dali svoje živote. Kao trener primio sam brojna priznanja, a ono koje mi je dodijelila 4. gardijska brigada jedno mi je od najdražih! Hrvatski branitelji stvarali su državu na vrednotama koje i ja zastupam: na hrabrosti, zajedništvu, na domoljublju i na vjeri.
Da bi ti isti koji meni to zamjeraju lagodno živjeli u toj Hrvatskoj, primali visoke plaće. Ma uživajte i dalje, ali ne obezvređujte naše emocije i naše domoljublje. Jer, na porukama koje mi šaljemo mladi ljudi u Hrvatskoj mogu najviše profitirati. Budu li se u skladu s njima ponašali, shvate li važnost poštenoga, predanoga rada, zajedništva, hrabrosti i vjere, onda mogu uspjeti u životu..
Je li vas povrijedilo podcjenjivanje vrednota koje zastupate?
– Ne, nije me to povrijedilo. Već sam odavno shvatio da su to ljudi kojima uspjeh Hrvatske smeta. I oni sve čine da ga obezvrijede. I da ga unište. A što se oni više u tome trude, mi smo jači i kvalitetniji.
Kako ste gledali na dvojbu trebaju li djeca u školi gledati utakmice reprezentacije za vrijeme Svjetskog prvenstva?
– Važnija od bronce bila mi je svijest da djeca, mladi ljudi ponovno osjećaju pripadnost Hrvatskoj. Bilo je postavljeno pitanje – trebaju li školska djeca za vrijeme SP-a biti na nastavi?
Pa što bi dijete u tih sat i pol izgubilo ako bi gledalo našu utakmicu? A dobilo je puno: došlo je u školu u hrvatskom dresu, pjevalo je hrvatske pjesme, pjevalo je hrvatsku himnu! Ne razumijem ljude koji su postavili to pitanje, umjesto da to pohvale, da se dobije domoljubni naboj, da ga djeca osjete. Hvala svim školama koje su dopustile djeci da gledaju naše utakmice te hvala onima koji su nam slali videa djece u hrvatskim dresovima. To je dobitak, to je uspjeh. To me jako veseli! A kada bi svi u Hrvatskoj imali taj osjećaj pripadnosti domovini kao što ga ima hrvatska nogometna reprezentacija, kada bi se tako ponašali, tako živjeli, Hrvatska bi bila najbolja zemlja na svijetu.
Ti igrači koji dolaze igrati za Hrvatsku – oni sve imaju riješeno u životu. Oni dolaze igrati za svoju zemlju, za svoj narod!
Sa ovim razgovorom je pokazao kako je pametan. Svi uspjesi nisu došli slučajno. Hvala, hvala za sve dobrote koje si nam dao i daješ za Hrvatsku.