Dinamov 112. rođendan: Klub s četiri imena, 15 grbova i 33 naslova prvaka

Prvi hrvatski građanski športski klub, poznatiji kao Građanski, čiju je slavnu tradiciju nastavio najtrofejniji hrvatski nogometni klub GNK Dinamo, osnovan je 26. travnja 1911. godine. Javni sastanak s temom priprema za osnivanje Građanskog održan je 13. travnja 1911. u restauraciji “Matković” u Frankopanskoj 8, u prostorima današnjega kazališta Gavella. Tada se najživlja rasprava vodila o imenu kluba. Prva je ideja bila da se on zove Hrvatski športski klub građana Zagreba.

Konstituirajuća je skupština održana 26. travnja 1911. u Budějovačkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga. Osnivačku je skupštinu otvorio jedan od najzaslužnijih i najaktivnijih članova, Krunoslav Pavić, koji je postao dopredsjednik kluba, dok se na čelu Građanskoga, u predsjedničkoj ulozi, našao tadašnji poznati zagrebački trgovac šeširima Andrija Mutafelija. Na redovitoj godišnjoj skupštini održanoj 2. prosinca 1911. naziv kluba promijenjen je u I. hrvatski građanski športski klub.

Prvi trening, pod nadzorom predsjednika Andrije Mutafelije i kompletnoga Upravnog odbora, održan je 14. svibnja 1911. na Tuškancu. Bila je to, zapravo, selekcija igrača za prvu momčad. Okupljanje je zakazano za 14 sati, a lopta se kotrljala sve dok je bila vidljiva – trenirali su dok se nije spustila večer. Čak su se i na tom prvom treningu okupili brojni kibici i navijači. Prvi javni nastup Građanski je imao 21. svibnja 1911. protiv pričuvne momčadi HAŠK-a, i to u predigri utakmice HAŠK-a i mađarskog Pecsa. Dvoboj je igran na tada popularnoj Elipsi, igralištu iza Realne gimnazije, današnjega muzeja Mimara.

Do nasilnoga gašenja 1945. godine Građanski bio je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije 1923., 1926., 1928., 1937., 1940., te prvenstvo Nezavisne Države Hrvatske 1943. godine. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. godine, kada je svladao Barcelonu i Athletic Bilbao. Pokojni novinarski velikan Zvonimir Magdić ispričao je jednom kako je doček Purgera na zagrebačkom glavnom kolodvoru po povratku iz Španjolske bio veličanstven, skupilo se 15 tisuća ljudi.

Jedna od nezaboravnih pobjeda Purgera bila je 1936. godine nad Liverpoolom u Zagrebu, čak 5:1, a poslije toga Purgeri su išli na turneju na Otok i, među ostalim, igrali protiv Heartsa u Edinburghu. Najpoznatiji sastav Građanskog bio je onaj iz 1940-tih: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović.

Ako je ikada postojala dvojba je li Dinamo sljednik Građanskog, otklonio ju je pokojni prof. dr. Miro Mihovilović u intervjuu Vjesniku 2006. godine. Tom se zgodom prisjetio nekih detalja skupa održanoga 9. lipnja 1945. godine u kinodvorani u Gundulićevoj ulici, na kojemu je bilo više od 200 delegata. I on je ustvrdio kako nema nikakve dvojbe da je Dinamo bio sljednik Građanskog...

- Većina je prisutnih bila uvjerena da će se obnoviti najpopularniji zagrebački klub Građanski, no ja sam već znao kakva je odluka Skupštine u Beogradu, da to ime neće ostati. Iako, tim novim nazivom Dinamo klub nije prekinuo kontinuitet purgerskog društva iz 1911. godine. Tada je bila Austro-Ugarska, potom Kraljevina Jugoslavija, pa socijalistička Jugoslavija, gdje je skupština vidjela neprijatelja u prefiksima. Informbiro je rekao: “Nemojte nacionalno, dajte neutralna imena”. Dakle, možemo kazati da Dinamo nastavlja što se tiče imena. Dinamo nastavlja kontinuitet Građanskog i to je osnovno – kazao je tada Mihovilović.

U Dinamo, čiji se dan osnutka, 9. lipnja 1945., u Maksimiru više ne obilježava, iz Građanskog su prešli njegovi nogometaši Wölfl, Cimermančić, Kokotović, Pleše, Urch, Reiss, Lešik, Dubac, Medved i Žerjav, kasnije se priključio i Jazbinšek, dok Antolković nije igrao zbog ozljede. Momčad Dinama preuzeo je dotadašnji trener Građanskog Marton Bukovi, a s njim je iz Građanskog došao i fizioterapeut Franjo Žlof. Dinamo je nastupao u plavim dresovima kao i Građanski, a do 1948. godine svoje je domaće utakmice igrao na igralištu Građanskog između Koturaške i Kupske ulice.

Dinamovi skupštinari su na zasjedanju Skupštine 13. travnja 2011. godine izglasovali da se imenu kluba doda prefiks Građanski, te da se klub od tada zove Građanski nogometni klub Dinamo, budući da u Statutu postoji odredba da je Dinamo sljedbenik Građanskog. Ne brojeći prefikse koji su kroz desetljeća bili dodavani imenu maksimirskoga kluba, Dinamo je jedno od njegova četiri imena od 1911. godine. Građanski je trajao do 1945. godine, potom je nastupio Dinamo koji je 1991. preimenovan u HAŠK Građanski, zatim je HG 1993. godine postao Croatia, pa je 2000. godine spektakularno opet bio vraćen Dinamo.

Uz četiri imena, najtrofejniji hrvatski klub u svojih je 112 godina postojanja promijenio čak 15 grbova. U svojoj povijesti osvojio je 33 naslova prvaka u četiri različite države.